Sead Đulić

O jednom davnom događaju ostalo je zapisano: „Dan kada je Vili Brant pao na koljena u Varšavi moleći za oproštaj otvorio je put pomirenja Poljaka i Nijemaca. Klečao je samo 30 sekundi. Ali Willy Brandt je za pola minute ušao u istoriju. Njemački socijlaldemokrata je decembra 1970. bio prvi njemački kancelar koji je stupio nogom na poljsko tlo. Od Drugog svjetskog rata tada je prošlo svega 25 godina - od njemačke okupacije Poljske i njemačkog ubijanja. Brant je doputovao u Varšavu da bi omogućio novi početak u njemačko-poljskim odnosima. Pred spomenikom ustanku u Varšavskom getu Brandt je u prijepodnevnim satima 7. decembra polagao vijenac. Brandt je položio vijenac, vratio se korak-dva nazad i sačekao. Odjednom je klekao pognute glave. Tako je ostao na tvrdom, mokrom granitu. Fotografi su se sjatili oko njega sluteći da će ta fotografija obići svijet. „Nad ponorom njemačke istorije, pod teretom miliona ubijenih, uradio sam to što ljudi inače rade kada jezik zakaže“, napisao je ...

  Obilježavanje 30. godišnjice 4. Korpusa Armije RBiH u Mostaru novembra 2022. godine, te kasnije godišnjice Igmanskog marša, Dana oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, Desanta na Drvar, Bitke za ranjenike i Bitke na Sutjesci tokom prve polovine 2023. godine ozbiljno me potaklo na razmišljanje i kompariranje obilježavanja godišnjica događaja i ličnosti iz antifašističke prošlosti Bosne i Hercegovine i događaja i ličnosti iz odbrambeno-oslobodilačkog / domovinskog / odbrambeno-otadžbinskog rata. Prve događaje obilježavaju udruženja antifašista i boraca NOR-a, a druge država u saradnji sa brojnim udruženjima proisteklim iz rata sa tri službena naziva. Prve uglavnom finansiraju sami članovi, a druge država ili udruženja koja se redovno finansiraju iz državnih budžetta. Uprkos navedenim činjenicama, zanimljivo je, prvi skupovi su masovniji i sa puno više mladih ljudi. Istovremeno, ti skupovi uglavnom protiču bez aktivnih učesnika tih događaja, jer biologija čini s...

Preko pedeset godina radim sa djecom i mladim ljudima koristeći dramska i teatarska sredstva sa ciljem razvoja njihovih kreativnih sposobnosti. Najznačajniji dio tog rada odvijao se u dramskim studijima Mostarskog teatra mladih. Danas mi se čini da smo zajedno učili i pomicali granice teatra i dramske pedagogije u teatru. Za sve te godine susretao sam se sa različitim potrebama i zahtjevima, ali i mogućnostima mladih ljudi. Bio je to izazov u koji sam ulazio sa maksimalnom posvećenošću, jer su rezultati koje sam dobivao bili motiv da se ide dalje i istražuju krajnje mogućnosti svakog pojedinca. Neki od njih postajali su sjajni glumci, ali i umjetnici drugih opredjeljenja. Bio je to dodatni motiv da se ide dalje i istrajava u radu. Međutim, oni ostali, oni koji su postajali ljekari, inžinjeri, automehaničari, trgovci, obućari, ekonomisti .., takođe su bili drugačiji od svojih kolega. Bili su komunikativniji, slobodniji, bolje se i jasnije izražavali, bili su društveniji, ukratko požel...

  Prvi put u Dolini heroja bio sam kao dječak. Bio sam jedne godine kad je dolazio i Tito. Godinama sam išao u Dolinu heroja sa omladinom Mostara u okviru pohoda „Nek vječno huči Sutjeska“. Već dugi niz godina poslije posljednjeg rata idem na to čudesno mjesto, čak i onda kad to nije bilo poželjno. U Dolini heroja, na platou monumentalnog spomenika, godinama sam govorio stihove na svečanim programima. Igrali smo i predstave na tom istom mjestu. Posebno je upečatljivo sjećanje na izvedbu „Straže pod Kozarom“ Branka Ćopića koja je igrana kao rekonstrukcija partizanskog pozorišta, a na kraju predstave u Kozaračko kolo među glumce umiješalo se stotine prisutnih, a kolo se razvilo Dolinom heroja do kasno u noć. Tu atmosferu, to jedinstvo nepoznatih ljudi i vjeru u budućnost pamtiću dok sam živ. Slike su i danas vrlo žive. Nakon puno, puno godina tu atmosferu, to jedinstvo i vjeru da je moguća bolja budućnost ponovo sam osjetio, doživio i vidio u subotu, 17. juna 2023. go...

  „Možete spriječiti da se čuju moje riječi, ali ne možete spriječiti da se čuje istina.“ Camillo Cavour U aprilu 2009. godine, u vrijeme MESS-ovog Modula memorije dobio sam tek izašlu knjižicu „Zovem se Rachel Corrie“ u izdanju Festivala MESS. Iskren da budem skoro ništa nisam znao o Rachel Corrie. O viška istorije i istorijskih dešavanja u mom okruženju promakla mi je sudbina jedne mlade djevojke koja je znala razumjeti patnju drugog i željela je ublažiti. Isto veče, u hotelskoj sobi, pročitao sam tu knjižicu u kojoj je objavljen izbor iz dnevnikaRachel Corrie i dio njene elektronske prepiske sa dragim ljudima. Čitajući njene misli u meni se budila čvrsta želja za scenskim uprizorenjem materijala koji sam držao u rukama. Sutra sam saznao da je i želja izdavača, takođe, da ovaj materijal doživi svoje scensko izvođenje. Istovremeno postavljao sam sebi pitanje: Zašto želim predstavu? Rekao bih zbog stava koji jasno Rachel iznosi u svom dnevniku. Ona kaže: Treba p...

Deveti je maj 2023. godine. Već dva dana brojni novinari, ali i prijatelji, me pitaju kako ćemo mi, antifašisti, proslaviti 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. Svi odreda bili su zbunjeni mojim odgovorom, jer pitao sam ih, umjesto direktnog odgovora: Nije li licemjerno danas slaviti ono što su naši djedovi i naši očevi učinili prije 78 godina, a mi dozvolili da iz skrajnutog sjemena proklija i razvije se, rekao bi još jače, nego ono pobjeđeno fašističko zlo, jer je iskusnije za jednu veliku izgubljenu bitku. Današnja Evropa, uglavnom, nema pravo slaviti Dan pobjede nad fašizmom. Uostalom oni to i sami više ne zovu tako, to je Dan Evrope, a antifašizam je otišao u istoriju. Da to jeste tako, ne bi se desio 9. maj 1993. godine u Mostaru, ne bi bez posljedica prošli zahtjevi za obilježavanjem kuća bijelim čaršafima, ne bi se bataljon UNPROFOR-a, iz evropske zemlje, sklonio na sigurno, na stranu napadača i ponašao se kao učesnik foto safarija, u kojem je bio lov na ljudske ...

  /Obraćanje na Svečanoj akademiji povodom godišnjice Dana oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu održanoj 11. februara 2023. godine u Narodnom pozorištu./   Smrt fašizmu ! Prvo, svim Mostarcima koji jesu ovdje, čestitam 14. februar – Dan oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, a svima vama, drage prijateljice i ptijatelji, koji ste došli iz brojnih gradova Bosne i Hercegovine, ali i šire hvala što jeste ovdje da nas podržite u našim novim, ovovremenim, antifašističkim borbama za istinsku slobodu koja nam je prijeko potrebna. Dozvolićete mi da, ne pominjući sva imena, izdvojim nešto, što se meni čini jako važnim za izdvojiti u ovim prvim rečenicama, u pozdravljanju. Hoću da posebno pozdravim zajedničku delegaciju četiri zbratimljena antifašistička udruženja iz četiri grada i dvije države, te dva entiteta. Dakle, ovdje su sa nama u zajedničkoj delegaciji antifašisti Vukovara, Brčkog, Bijeljine i Srebrenika. Zašto njih ističem i izdvajam...

Ovih dana na više portala pročitah izvještaj o realizaciji programa koje su institucije kulture finansirane iz budžeta Grada Mostara realizirale u 2022. godini. U cijelosti prenosim tekst koji je objavio portal „Bljesak“. Dakle, tekst je slijedeći: „Nadnaslov: Izvješće Naslov: Sva mostarska kultura u prošloj godini Podnaslov: Tijekom 2022. godine HDH Stjepan Kosača je realizirao 121 programa, Hrvatsko narodno kazalište 67, dok je Narodno pozorište realiziralo njih 102. Tekst: Tijekom 2022. godine u Mostaru je realizirano ukupno 793 sadržaja programskih u kojima su sudjelovale ustanove kulture, od čega je 761 izvedeno u gradu, a 32 gostovanja u BiH i regiji, stoji u izvješću rada gradonačelnika Mostara. Radi se o povećanju programa u odnosu na prethodnu godinu za oko 35 posto i o povećanju u odnosu na 2019. godinu koja je do tada bila najsadržajnija. U ovaj broj nisu uračunati programi udruga koji čine oko 15 posto, što bi iznosilo negdje oko 900 programa tijekom godine. Najve...