Sead Đulić

Danas sam, kao i skoro svakog dana, više puta prolazio Španskim/Španjolskim trgom u Mostaru. I danas sam, kao i svaki put kada prođem tim trgom, bio ljut. Zašto? Pođimo redom. Prvo treba razjasniti šta jeste trg. Vikipedija bilježi: „ Trg  je otvoreni prostor okružen kućama koji se obično nalazi u srcu tradicionalnog  grada  i na kojem se okuplja zajednica. Često su na trgu važne ustanove, kao što su sudnica ili gradska vijećnica. Trgovi su prikladni za  tržnice ,  koncerte , političke skupove i druge događaje koji trebaju širok otvoren prostor. Kako su obično u središtu grada, trgovi često imaju dućane i butike. Trg često ima  fontanu ,  zdenac ,  spomenik  ili  kip . U  urbanizmu , trg je planirano otvoreno područje u  gradu , obično četverokutna oblika. Neki su trgovi dovoljno veliki da služe kao "narodni trgovi" na kojima se zbivaju povijesni događaji jedne nacije. U  Zagrebu  je takvu ulogu do 20. stoljeća imao  Markov trg , da bi ga zamijenio  Jelačićev trg .

  Nedavno je održana sjednica Gradskog vijeća Mostara na kojoj je, između ostalog, vođena rasprava o izvještajima 11 institucija kulture koje finansira Grad Mostar. Izvještaji su se odnosili na 2020. godinu. Vijećnicima je predočeno da je 11 institucija kulture u 2020. godini izvelo 464 programska sadržaja. Od tog broja 39 programa bilo je online, a ostvareno je i 36 gostovanja. Za ovu priliku neću govoriti o sadržaju rasprave i iznesenim konstatacijama. Želim napraviti neke komparacije. Naime, u istoj toj 2020. godini Mostarski teatar mladih realizirao je 308. predstava i drugih programa, u čestvovao na 8 festivala, o svojio 12 nagrada, r ealizirao 5 premijera, te je eMTeeM-ove predstave n a online platformama vidjelo preko 75.000 gledalaca. Uz ove podatke valja istaći da Mostarski teatar mladih nije na budžettu, da djeluje u iznajmljenom prostoru, za koji plaća komercijalnu kiriju, te da mu je zahvaljujući raznim mešetarima iz iste te gradske administracije ukradena imovin

Dok gledam i slušam komentare na dešavanja u i oko Gaze vrtim slike na koje me ova dešavanja i lokalni komentari potiču. Nekim situacijama svjedočio sam u životu i sada mi, dok ginu nevini ljudi na Bliskom istoku, te slike vrlo živo dolaze u prvi plan. Evo nekih: Slika prva. Godina je 1969. Brucoš sam u Sarajevu. Pod kraj godine upoznajem Muhameda, studenta prve godine Mašinskog fakulteta. Došao je godinu ranije da uči jezik. Sasvim dobro govori. Veseo, radoznao i zanimljiv mladi čovjek. Pamtim njegove velike crne oči iz kojih isijava neka sjeta. Nisam ga stigao pitati iz koje zemlje dolazi, bilo mi je dovoljno da sam zaključio da je iz neke arapske države. Jedno veče, nakon nekog sastanka Saveza studenata, zadovoljni dogovorima koje smo postigli otišli smo na piće. U veseloj atmosferi, između brojnih viceva, jedan od kolega upitao je Muhameda iz koje države dolazi. Ponosno mu je odgovorio: Iz Palestine. Kolega ga zbunjeno pogleda pa reče: Kako? Palestina kao država ne postoji. Muh

Bio je 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom. U brojnim državama Evrope i Svijeta obilježen je na različite načine. Dominiralo je sjećanje na milione stradalih građana, na logore i progone civila, te isticanje nade da se nešto slično nikada i nikome ne ponovi. A ponovilo se i ponavlja na raznim mjestima i uz učešće nekih od onih koji su bili dio pobjedničke antifašističke alijanse maja 1945. godine. Istina, ima i drugačijih primjera. U Narodnom pozorištu u Beogradu i uz prisustvo najvišeg državnog vrha, akademija koja je organizovana u čast Dana pobjede nad fašizmom slikom i riječju pretvorila se u propagandni pamflet veličanja fašizma, a sve sa ciljem nastavka davno započetog procesa rehabilitacije najortodoksnijih kolaboracionista Hitlerovih nacista i Musolinijevih fašista. Akademija je otvoreno slavila fašizam i izjednačila poražene sljedbenike fašizma sa oslobodiocima zemlje. Uistinu, pitanje je sad, kuda ide Republika Srbija ili gdje je već došla Republika Srbija nakon što su

Dvadeset i osam godina stanujem u ulici Maršala Tita u Mostaru. Posljednjih jedanaest godina u istoj ulici je i Memorijalna scena 2532, scena Mostarskog teatra mladih gdje svakodnevno radim sa djecom i mladim ljudima pokušavajući teatarskim sredstvima razvijati njihove kreativne sposobnosti i na taj način pomažem u njihovom odrastanju u bolje ljude. „Ulica  Maršala Tita  u  Mostaru  je najduža  ulica  u gradu, ali i najduža ulica u jednoj urbanoj zoni u  Hercegovini . Spaja južni ulaz u urbanu zonu Grada Mostara sa njegovim sjevernim ulazom. Proteže se od naselja  Tekija  (početna tačka je raskrižje s magistralnim putem M-17 na Bišća polju, do naselja  Zalik  (tačnije do raskrižja poznatog pod nazivom Sutina). Njena najvažnija etapa nosi kolokvijalni naziv Glavna ulica, što faktički predstavlja i naselje u Mostaru. Glavna ulica se proteže od  Narodnog pozorišta  pa do raskrižja kod  Dječje biblioteke  i čini otprilike jednu četvrtinu cjelokupne dužine Titove ulice. Naselja kroz koja