Sead Đulić

Primicao se kraj godine i sumiranje svega što je urađeno, ali i finaliziranje planova za narednu godinu. Nama u eMTeeM-u ova i naredna godina su posebno važne, jer u njima traje naša pedeseta sezona i sa posebnom osjetljivošću sve planiramo. Dodamo li tomu da nam je rođendan u februaru, četrdeset iu deveti, sve postaje još osjetljivije. Planirali smo da obilježavanje rođendana i jubilarne sezone bude u toku cijelog februara, pa smo shodno tome odlučili iskoristiti sve moigućnosti kojhe nam stojhe na raspolaganju. Jedna od mogućnosti je i svečana izvedba 250. reprize predstave „Presuda:; Tiha likvidacija“ koja je već izvedena 248 puta. Slijedeći tu ideju zakazali smo 249. izvedbu za 27. decembar na našoj sceni i u marketinškom smislu učinili sve kao i obično, uz napomenu da je predstava poklon publici i da je ulaz slobodan. Predstava je zakazana za 19,30 sati. Malo poslije 19,00 sati počela je kiša. Odmah sam znao da će se to odraziti na posjetu, jer iskustvo me uči da za nedolazak na

  Kao i ranijih godina i ovog 22. decembra bio sam u Rudom. Uvijek do sada vraćao sam se nadahnut, inspirisan, zadovoljan i sretan što sam sa brojnim antifašistima ex Jugoslavije bio na tom vječnom izvorištu odlučnosti i istrajnosti naroda Jugoslavije. Ove godine bilo je drugačije. Vratio sam se tužan, nesretan i sa osjećanjem da mi je neko nešto važno ukrao, sa uvjerenjem da nisam bio na istom mjestu koje sam pohodio ranijih godina. Kao da mi je neko ukrao Prvu. Da bih mogao objasniti moje osjećanje podsjetiću vas ko je bila Prva i zašto je sjećanje na nju posebno važno. Dakle, Prva proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada  je bila prva  partizanska   brigada  u okupiranoj Jugoslaviji. Tijekom rata je slovila za elitnu jedinicu  Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije . Formirana je  21. decembra   1941.  godine u  Rudom , od partizanskih ustanika, nakon povlačenja partizana u Sandžak. Odluku o formiranju Prve proleterske brigade donio je  Centralni komitet  KPJ. Na dan f

Prošle su 64 godine od prvog izdanja knjige „Bataljon u okupiranom gradu“ Mensura Seferovića. Druga je to knjiga hronike o turbulentnim vremenima i događajima u okupiranom Mostaru u Drugom svjetskom ratu, ali i o doprinosu Mostara slobodi nakon četverogodišnjeg organizovanog otpora, kako u gradu, tako i na ratištima širom Jugoslavije. Autentično je to svjedočanstvo o herojstvu grada i njegovih stanovnika. Kada je te, danas daleke, 1958. godine iz štampe izašlo prvo izdanje ove knjige bio je to svojevrsni spomenik jednom gradu, koji je slobodi darovao svakog osmog stanovnika, bila je to oda mladosti Mostara koja je sa pjesmom ginula pjevajući slobodi, bilo je to otkidanje od zaborava brojnih ratnih anegdota, doživljaja, ali i požrtvovanja malih, običnih, anonimnih ljudi, bila je to poema o herojstvu žena grada, bila je to hronika o gradu koju je valjalo sačuvati. I sa ponosom je čuvana. A onda su došla nevremena devedesetih kada na političku scenu izlaze brojni sljedbenici ideja p