Sead Đulić

U subotu, 11. februara u Mostaru je u organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar organizovano obilježavanje 78. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu. U prisustvu više od hiljadu antifašista prispjelih iz cijele Bosne i Hercegovine, te susjednih zemalja u Narodnom pozorištu održana je svečana akademija i dodjeljena februarska priznanja, koja je do preuzimanja vlasti u gradu od strane HDZ BiH dodjeljivao grad kao najviša društvena priznanja. Potom su antifašisti autobusima, uz policijsku pratnju, sprovedeni do Partizanskog spomen groblja gdje su bile jake policijske snage. Policija je bila primjetna tokom cijele rute kretanja kroz grad. Već ranije nije dozvoljeno da se na Partizansko spomen groblje dođe šetnjom. Jedino suvislo pitanje koje se svima nama nametnulo bilo je: „Zašto?“ Kažu iz sigurnosnih razloga. I tu nastaje konfuzija. Policija sankcioniše nas koji mislimo mirno šetati, a ne one koji, eventualno, žele ugroziti našu sigurn

Nakon što pročitah pamflet izvjesnog Kluba intelektualaca iz Zenice u kojem se, več dobro poznatim stranačko-vjerskim riječnikom, bezočno napada reditelja Zlatka Pakovića i njegovu upravo premijerno izvedenu predstavu „Grobnica za Borisa Davidoviča, kako je danas zidamo“ u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici, prva misao koja mi je prošla kroz glavu je da pisac ovog pamfleta nema pojma šta jeste intelektualac. Zato sam malo proguglao, da ne bih pisao svoje misli o tom pojmu. Pa podsjetimo se. Hrvatska enciklopedija Leksiografskog zavoda Miroslav Krleža za pojam intelektualac bilježi: „intelektualci  (kasnolatinski  intellectualis,  od latinskog  intellectus:  poimanje, razum, um). 1.  Osobe koje se bave umnim radom, koje se ističu naobrazbom, znanjem i sposobnošću mišljenja. 2.  U sociologiji, ljudi koji stvaraju ideje i u njima žive; u širem smislu, svi oni koji pridonose stvaranju, potvrđivanju i širenju vrijednosti, svjetonazora i spoznaje, osobito onih koji sadrže aksiol