Sead Đulić

  Nedavno je Partizansko spomen groblje u Mostaru ponovo bilo predmet sramnog ataka i ispisivanja nacističkih i fašističkih simbola, te poruka mržnje. Po prvi put u posljednjih 30 godina Gradska uprava Mostara je odmah reagovala i osudila ovaj čin i podizela mjere da se grafiti uklone.   Tim povodom gradonačelnik Kordić je izjavio: "Povodom najnovijeg vandalskog čina na Partizanskom spomen-obilježju, nacionalnom spomeniku BiH, Ured gradonačelnika Grada Mostara upućuje riječi osude ispisivanja grafita neprimjerenog sadržaja. Osuđujemo sve pokušaje pojedinaca ili organiziranih skupina čije djelovanje dovodi do narušavanja javnog reda i mira, skrnavljenja nacionalnog spomen-obilježja, ali i pokušaja stavljanja Mostara u negativan kontekst kada je riječ o očuvanju spomeničke baštine te mogućeg pokušaja podizanja nacionalnih tenzija". "Gradske komunalne službe su promptno reagirale i već su uklonile, odnosno prebojile neprimjerene grafite na ulazu u Partizansko spomen-o

Kako je politička situacija u zemlji vrlo naelektrisana, a ja živim u Mostaru, preko kojeg se  prelamaju mnogi odnosi, dogovori i trgovanja u poslijednjih 30 godina, nemam pravo prešutjeti  ono što vidim i živim sve te godine. Pošto sve ili skoro sve te godine slušam orkestriranu  horsku kuknjavu o ugroženosti i majorizaciji Hrvata, ne mogu, obzirom da živim u gradu i  kantonu u kojem vlada HDZ, koji je dirigent već pomenute orkestrirane kuknjave, ne  konstatovati da se sve te godine u Mostaru osjećam majorizirano, ugroženo i neravnopravno,  samo zato što dijelim neke druge svjetonazore i poglede na život.   Ali, prije nego što napišem neka moja razmišljanja podsjećam na prve činjenice koje mi padaju na pamet. Prvo, evo nekoliko rečenica o folkloru. Dakle, šta je folklor? „Folklor  je naziv za različite aspekte tradicije  kulture , najčešće uobičajen u značenju zajedničkog imena za tradicijske oblike  književnosti ,  glazbe ,  plesova ,  dramskog  i  likovnog  stvaranja.  Znanost  

  Posljednja dva mjeseca iz zdravstvenih razloga manje sam se kretao, te izlazio u javnost. Neko vrijeme proveo sam i u bolnici. Ali, kako narod kaže, svako zlo za neko dobro. U tim okolnostima reducirano sam pratio društvena kretanja u zemlji i van nje, ali sam istovremeno imao dovoljno vremena da o nekim pitanjima više razmišljam, da uočim neke nove podudarnosti, ali i da tražim odgovore na neke nedoumice koje su mi se same nametnule, posmatrane ovako iz svojevrsne izolacije i distance. Svo to vrijeme nametnulo mi se razmišljanje o ulozi i saučesništvu u svemu što se desilo u ex Jugoslaviji devedesetih godina takozvane Međunarodne zajednice. Ta uloga i to savezništvo najviše je koštalo i košta Bosnu i Hercegovinu, a dio domaćih političkih snaga i danas isatrajava na uvjerenju da nas samo oni mogu spasiti i moli za djelovanje. Ležeći u bolesničkom krevetu malo sam posložio sjećanja i ona nimalo ne idu u prilog očekivanjima dijela BiH političara. Podsjećanja radi navesti ću samo neke