Sead Đulić

  Danas je dan sjećanja na žrtve holokausta. Bio sam sa antifašistima Mostara na Jevrejskom groblju u Mostaru gdje smo odali poštu stradalim sugrađanima i položili cvijeće. Pored predstavnika Jevrejske opštine Mostar tu je bila i delegacija Grada Mostara, te, privatno, jedan ministar u vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, i mi antifašisti, naravno. Bio je i novinar Federalne novinske agencije. Bilo nas je taman koliko je dozvoljeno propisanim epidemiološkim mjerama. Ali ipak, bilo nas je premalo. Nije to to. Mostar je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio mjesto gdje su iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i Jugoslavije, te drugih zemalja Evrope okupiranih od nacista, bježali i sklanjali se brojni Jevreji. Bila je to okupaciona zona Italije, koja nije oštro provodila Hitlerove rasne zakone, a i dobro organizovana Jevrejska zajednica Mostara sa brojnim ostalim građanima pokazala se solidarnom i spremnom pomoći. Za sve što je grad učinio u tom periodu dobio je adekvatno priznanje J

Bilo je to prije sedam ili osam godina. Redovna proba mlađe grupe Omladinskog dramskog studija Mostarskog teatra mladih. Utorak u 19,30 sati. U grupi je jedanaest mladih ljudi od 16 do 19 godina i to sedam djevojaka i četiri momka. Dugo su zajedno, uglavnom svi su tu od osnovne škole. Dobro se poznaju i odlično sarađuju. Iza sebe imaju više dječijih predstava i jednu omladinsku. Utorkom je naš redovni glumački trening na kojem ovladavamo, njima primjerene, vještine umjetnosti teatra. Osnov je igra i razvoj kreativnosti svakog pojedinca u grupi. Valja reći da eMTeeM ne pravi audicije, ne ističe pojedince, ne razvija zvijezde, nego nastoji svakom pojedincu naći primjerene zadatke i usmjeriti njegov razvoj prema sklonostima i mogućnostima. To se pokazalo kao odličan pristup. Iz eMTeeM-ovih grupa izrastali su sjajni glumci, reditelji, dramaturzi, ali i arhitekti, inžinjeri, ljekari, kao i trgovci, majstori raznih profila itd. Šta god radili prepoznatljivi su jer su kreativni, komunikativ

Dobih od saborca iz odbrambeno- oslobodilačkog rata link snimka sa sahrane boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su učestvovali u deblokadi Mostara 30. juna 1993. godine. Uz link bila je i kratka poruka: „ Uz kritički prigodan tekst, bi li bilo pametno ovo objaviti na društvenim mrežama??“ Odgovorio sam mu: Ovo je historijski snimak. Ovo treba objaviti i objavljivati. Snimak je objavljen pod nazivom: D ženaza r. Midhat Hujdur Hujki i drugima, Mostar, 1993. godine. Ašare je učio hfz. Emin ef. Tucović . Ovo navodim jer mislim da se snimak ne odnosi na sahranu Midhada Hujdura Hujke iako je objavljen pod tim nazivom. Ta činjenica je važna za ono o čemu želim pisati. No, o tome kasnije. Na ponuđenom snimku u funkciji pomoćnika komandanta za moral 4. Korpusa ARBiH, u ime komande sam se na posljednjem ispraćaju naših saboraca obratio. Tom prilikom sam rekao: „Poštovana rodbino, Mostar je danas ponovo tužan i skamenjen od boli. Umjesto da se veselimo obilježavajući drugu g

Godine 2003. počeli smo u Centru za dramski odgoj i Mostarskom teatru mladih razvijati ideju budućeg trogodišnjeg projekta „Delta“ koji nam je 2006. godine i odobren i počela njegova uspješna realizacija. Kasnije ćemo za realizaciju ovog projekta dobiti prestižnu novčanu nagradu ERSTE fondacije. No, ovdje ne želim pisati o projektu, nego o jednom segmentu projekta koji se kroz sve verzije pisanog dokumenta provlačio i privlačio značajnu pozornost. Radi se o ideji koju smo dugo nazivali „Globalno teatarsko selo“, a kontinuirano tražili bolje ime, zvučnije, kraće i slično. Na kraju će u reviziji već odobrenog projekta ovaj segment otpasti uz zajedničku saglasnost da je ta ideja sama po sebi jedan veliki projekat i da zaslužuje biti samostalno tretirana. Onda su godine prolazile, ideja razrađivana, mi prolazili kroz nametnute nam borbe za goli opstanak i slično. U tim vremenima došli smo do traženog naziva te ideje, tog budućeg globalnog teatarskog sela, tog mega projekta kroz koji bi o

Odnos prema državi njenih građana i institucija najslikovitije se, skoro svakodnevno, vidi u odnosu prema zastavi same države. Mi u Bosni i Hercegovini po onome što čovjek svakodnevno vidi, uglavnom ne poštujemo zastavu. Često ne znamo kako je pravilno postaviti, draže su nam neke druge, stare, iz prošlih vremena, ili pak susjednih država. Šta je državna zastava? Državni zastava  ( stijeg  ili  barjak ) je  simbol  određene  države . Oblik je obično propisan  ustavom . Sve države svijeta imaju državnu zastavu. Zastave simboliziraju  nacionalnu  nezavisnost, suverenost, samostalnost i jedinstvo. Pravila o isticanju domaćih i stranih zastava su u većini država  zakonski  regulirani. Zastava ,  stijeg  (izvorni hrvatski naziv) ili  barjak  ( turcizam )  simbol  je neovisnosti zemlje i državne pripadnosti. Svaka  država  ima svoju zastavu, a svaka zastava svoju  historiju . Slavne  ratne  zastave, koje su prošle kroz mnoge bojeve, čuvaju se u historijskim i vojnim  muzejima . Poj