Sead Đulić

  Ja sam Maja. Imam 9 godina. Moji roditelji su Muhamed i Fatima. Mi smo iz Hirata u Afganistanu. Krenula sam od naše kuće u stomaku moje majke Fatime. Zbog toga i ne znam tamo nikoga. Iz Afganistana smo krenuli u Iran. Tamo sam rođena. Iz Irana u Grčku, iz Grčke u Bugarsku. Potom, četiri godine u kampu Principovac kod Šida, u Srbiji. Tu sam naučila vaš jezik. A nisam zaboravila svoj. U Srbiji mi je bilo dobro. U Bosni, u Salakovcu mi je baš dobro. Sanjam da naš „game“ uspije i da stignemo u Švicarsku. Želim biti doktorica kako bi mogla pomagati ljudima, priča dijete od devet godina krenulo u potragu za boljim životom u trbuhu svoje majke. Priča u Mostaru na tečnom našem jeziku i pomaže svima u Migrantskom centru Salakovac „radeći“ kao prevodilac. Priča dijete, a moj drug Milan zapisuje. Kaže staviće u knjigu. I stavio je. Dok razmišljam o činjenici da je toliko godina imao moj sin Vedran 1992. godine kada ga sa majkom i sestrom posljednjim konvojem Dječije ambasade poslah iz pakla Mos

Gojko Vuković, revolucionar i politički radnik, rođen je 31. jula 1887. godine u Mostaru. Po zanimanju je bio limarski radnik. Limarski zanat izučio je u rodnom gradu, gdje je do 1914. godine radio i privremeno „frentovao“ po nekim evropskim zemljama. Već je tada radio na osnivanju i učvršćivanju organizacija sindikata i Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine u Mostaru i okolini, da bi poslije otpuštanja iz austrougarske vojske, u kojoj je služio od 1914. do kraja 1916. godine, u polulegalnoj političkoj aktivnosti postao istaknuti lider radničkog pokreta u Mostaru i čitavoj Hercegovini. I poslije cjepanja radničkog pokreta između 1918. i 1920. godine ostao je vjeran svom pretežito revolucionarnom opredijeljenju, tako da je od Vukovarskog kongresa Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) do svoje smrti bio član Centralnog vjeća, odnosno Centralnog komiteta KPJ. Na listi KPJ izabran je u Mostaru za poslanika Konstituante i bio nosilac radničke liste za mostarski okrug 1923, 1925. i

Ovih dana oglasilo se Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar saopštenjem za javnost. U saopštenju između ostalog kažu:  „U Mostaru nastavljeno uništavanje antifašističkog naslijeđa. Ovaj put na meti je, u samom centru grada, park u kojem je nekih davnih godina uređen mali spomen kompleks sa bistom narodnog heroja Jusufa Čevre. Bista je ranije nestala, a sada su radnici JP Komunalno sve ostalo uništili sa namjerom da prave nešto drugo. Podsjetimo se, Jusuf Čevro rođen je 25. februara 1914. godine u Mostaru. Kao mladi krojački radnik rano se uključio u rad revolucionarne radničke omladine Mostara i sindikalne podružnice tekstilno-krojačkih radnika. Poslije 1935. godine, kada se u Mostar vratilo s robije nekoliko starijih i iskusnijih komunista, partijsko rukovodstvo posebnu pažnju posvećivalo je radu članova Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) i njenih simpatizera na razvijanju revolucionarnog duha među mostarskim radnicima. Bio je među prvim omladincima koji su dolazili u Radnič

Čitam brojne reakcije ljubitelja nogometa, ali i ne samo nogometa, nakon posljednje utakmice odigrane u Banja Luci između tamošnjeg „Borca“ i „Veleža“ iz Mostara. Očigledno se desilo nešto ružno i izvan okvira sporta. Prisjećam se i shvatam da ovo nije prvi slučaj, te da je „Velež“ često junakom ovakvih nemilih događanja. No, prije nego bilo šta zaključim vratimo se počecima „Veleža“ koji, čini mi se, jesu ključni uzrok njegovih sve većih nedaća u savremenom bosanskohercegovačkom društvu.  Prisjetimo se, sama inicijativa za osnivanje kluba potekla je od Gojka Vukovića, revolucionara i uglednog građanina Mostara koji je u tom periodu uživao veliki autoritet, ne samo među radnicima nego i kod ostalih građana. Tako su u ljeto 1922. godine na poljani kod Sjevernog logora, u zakazano vrijeme, okupljenim radnicima i đacima mahom Učiteljske škole pročitana prva Pravila kluba kao i imena predviđenih rukovodilaca. Osnivačka skupština novoformiranog Radničkog športskog društva održana je 26. jun