Sead Đulić

  Deseti avgust. Ustao sam ranije nego obično. Ne doručkujem iako bi trebao. Pijem tablete nakon jedne breskve. Trebao bih drugačije, ali ne mogu. Danas ću posjetiti prijatelja na Gradskom groblju Sutina i vrlo sam uznemiren. Otišao je prije četiri godine, iznenada, u pedesetdrugoj godini života. Prije toga je podnio ostavku na funkciju predsjednika Gradskog odbora SDP BiH Mostar. Bila je to jedna od najčasnijih ostavki koje znam, u novijoj istoriji naše države. Nije prihvatao diktat iz stranačke centrale, diktat koji je bio kontra programskih načela Partije, ali i kontra zdravog razuma. Mislio je svojom glavom i osluškujući bilo grada, u kojem je živio, formirao mišljenje i akcije. Oni koji su više voljeli sebe nego grad, oni koji su više voljeli sebe nego Partiju i njene proklamovane principe vršili su pritisak, vrijeđali, prijetil, ucjenjivali... Nije popustio. Podnio je ostavku i časno se povukao, ali pritisak je bio golem i srce nije izdržalo. Otišao je prije četiri godine. Da

Čitam vijest na portalu radiosarajevo.ba i osjećam da me, što bi narod u Hercegovini rekao obuzima vatra. Vijest prenosim u cijelosti. Ona glasi: „Skandalozno: Logorašima u Mostaru zabranjen pristup zgradi bivšeg logora Heliodrom (naslov) Slijedi tekst: Delegaciji Udruženja logoraša (UL) Mostara, Asocijacije intelektualaca Krug 99 iz Sarajeva, u kojoj je bio i profesor studija filozofije, holokausta i genocida sa Državnog univerziteta Južnog Konektikata iz SAD-a, David Pettigrew, danas je onemogućen pristup zgradi bivšeg logora Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Heliodrom, u mjestu Rodoč, kod Mostara. Kako je ranije saopćeno iz Udruženja logoraša Mostar "ova aktivnost predstavlja protest protiv necivilizacijske izgradnje vMuzeja HVO-a na prostoru mjesta stradanja logoraša Grada Mostara i Bosne i Hercegovine”. "Ovo za nas nije bio nikakav politički stav, već jedan ljudski stav – poslati signal da na ovakvom mjestu nije uredu razmišljati o osnivanju nekakvog muzeja za HVO 

Davno, jako davno, bio sam još dječak, prisluškujući razgovor kućnih prijatelja na redovnom sedmičnom sijelu čuo sam izreku: Zločinac se uvijek vraća na mjesto zločina. Nije mi to tada bilo jasno, ali nije bilo ni lijepo da pitam. Takav je bio običaj i vaspitanje. Kasnije ću izreku čuti puno puta i razumjeti njeno značenje. Ovih dana sam je se sjetio u kontekstu zakazanog obilježavanja stradanja Srba u operaciji „Oluja“ u Prijedoru. Možda sam u tom kontekstu konačno shvatio puno značenje pomenute izreke. No, prije bilo šta zapišem o ovom događaju imam potrebu da se vratim, odprilike, mjesec unazad. I to se desilo u istoj opštini, dakle Prijedoru. Tada pročitah vijest koja glasi: „Cеrеmonija zajеdničkog obеlеžavanja 81. godišnjice Bitkе na Kozari, Vladе Rеpublikе Srpskе i Vladе Rеpublikе Srbijе, održana jе u Nacionalnom parku „Mrakovica“ kod Prijеdora u Rеpublici Srpskoj. "Prisustvo najviših zvaničnika Rеpublikе Srbijе i Rеpublikе Srpskе na ovom događaju snažno svеdoči

  /Obraćanje na svečanosti povodom Dana ustanka naroda BiH na Ivan Sedlu 29. juna 2023. godine./ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime SABNOR-a BIH, čestitam vam 27. juli – Dan ustanka naroda BiH, ali i 75.-togodišnjicu našeg Saveza. Ne zaboravimo, 1948. godine osnovan je SUBNOR Bosne i Hercegovine, poslije SABNOR, i 27. juli je uzet kao dan našeg Saveza, naših organizacija. Ito je jedan od razloga da budemo ponosni, jer smo najstarija boračka organizacija u Bosni i Hercegovini. I to treba stalno isticati, stalno govoriti, jer nosimo sjajan korjen, sjajnu tradiciju slobodarstva naroda Bosne i Hercegovine. Ja na ovom mjestu imam potrebu da pomenem tri imena, ali ne samo da bih   ispričao kako se nešto desilo, nego da istaknem nešto drugo, jednu činjenicu koja je vrlo inspirativna, činjenicu iz koje mi danas, rekao bih, moramo svi učiti. U ovim borbama ovdje, pripremnim borbama za oslobođenje Sarajeva, tri djevojke, mlade djevojke, partizanke, bolničarke iz XXIX Hercegovačke udarn

  /Obraćanje na Kozari 15. jula 2023. godine./ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime SABNOR-a Bosne i Hercegovine. Zadovoljstvo je nama koji godinama nismo imali priliku, mogućnost i tako dalje da dolazimo, da smo konačno na našoj zajedničkoj Kozari. Sretan vam i 4. juli, i 27. juli, i 75 godina Saveza boraca, odnosno Saveza antifašista. To jeste povod što smo ovdje, ali ovdje smo i da se poklonimo ogromnim žrtvama Kozare iz 1942. godine, ali nismo samo da bismo pričali o toj prošlosti. To uporno ponavljam. Ne tako davno, prije petnaestak dana ili možda manje, ovdje je bio skup na kojem su izgovorene riječi koje vrijeđaju te žrtve. Antifašistički narodno-oslobodilački pokret Jugoslavije bio je Jugoslovenski antifašistički pokret. Partizani se nikad nisu nacionalno prebrojavali. Ovdje se, tog dana, govorilo o jednonacionalnom obilježavanju i jednonacionalnim vojskama, o jednonacionalnim žrtvama. Znamo mi koga je ovdje najviše stradalo, ne treba nam o tome niko pričati, ali sram