Sead Đulić

RETORIKA S BIRALIŠTA: KAKO JE ANTIFAŠIZAM POSTAO PSOVKA, A BIVŠI KOMESARI ZAŠTITNICI NACIJE Jutro na biralištu trebalo bi biti trenutak u kojem građanin ostvaruje svoje ustavno pravo i promišlja o budućnosti zajednice. Međutim, prolazeći pored dvojice mlađih ljudi neposredno nakon glasanja, iza svojih leđa čuo sam rečenicu koja u jednoj psovci sažima svu dubinu političke nepismenosti i historijskog revizionizma na našim prostorima: „Vala mi je pun k...c ovih komunjara.“ Izjava je bila upućena meni — ne zato što me ti mladi ljudi poznaju, niti zato što znaju moje ekonomske ili političke stavove, već zato što sam deklarisani ljevičar i antifašista. U njihovom svjetonazoru, oblikovanom višedecenijskom etnonacionalnom propagandnom mašinerijom, svaka ideja socijalne pravde, građanske jednakosti i antifašizma automatski se prevodi u stigmatizirani pojam „komunjare“. Ovaj usputni ulični komentar nije tek nepristojnost prolaznika. On je dijagnoza dubokog poremećaja u našem javnom prost...

RAĐANJE MOSTARSKOG GRAĐANSKOG FRONTA: Zbog čega je inicijativa za nezavisnu listu ljevice nasušna potreba našeg grada? Svako ko danas hoda Mostarom otvorenih očiju i bez stranačkih ružičastih naočala, vidi grad koji se guši. I to ne samo od ljetnih vrućina, nego od sistemskog nemara, urbanističkog divljanja i komunalnog rasula. Desetljećima se Mostarcima plasira teza kako su svi problemi ovog grada isključivo etničke i ideološke prirode. Dok se na političkim govornicama pred svake izbore podgrijavaju stara strahovanja i crtaju nevidljive linije razdvajanja, iza te dimne zavjese odvija se brutalna rasprodaja javnog interesa. Posljedice takve politike vidljive su na svakom koraku: ·   Ekološki zločin na Uborku:  Deponija koja je davno trebala biti sanirana i zatvorena i dalje truje i vazduh i vodu i zemlju, direktno ugrožavajući zdravlje hiljada ljudi, dok vlast nudi samo kozmetičke izgovore i kupuje vrijeme. ·   Urbanistički haos i otimačina prostora:  Zelen...

  Politika pamćenja i etnizacija kulturnog naslijeđa: Kritički osvrt na "Šantićeve večeri poezije" u Mostaru Pitanje historijskog kontinuiteta, rednih brojeva manifestacija i "vlasništva" nad kulturnim naslijeđem u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini — a posebno u Mostaru — predstavlja klasičan primjer politike pamćenja ( memory politics ) i ideološke instrumentalizacije kulture. Slučaj organizacije  Šantićevih večeri poezije  i tretmana lika i djela Alekse Šantića jasno oslikava duboke institucionalne, političke i identitetske rascjepe u gradu. 1. Historijsko-hronološki apsurd i "izmišljanje tradicije" Nedavno promovisanje "107. Šantićevih večeri poezije" dovodi do ozbiljnih matematičkih i historijskih nelogičnosti. Ako je Aleksa Šantić preminuo 1924. godine, ovakva numeracija direktno sugeriše da su memorijalne večeri poezije započele još za njegovog života, oko 1919. godine, što je sa stajališta komemorativne prakse neodrživo. Još je ob...

  Gdje je nestala ljevica i ko danas brani život u Bosni i Hercegovini? Svako ko danas u Bosni i Hercegovini pokuša ozbiljno govoriti o ljevici nailazi na zid apsurda, nesporazuma i teških istorijskih trauma. Naš javni prostor razapet je između dvije krajnosti: s jedne strane imamo etablirane stranke koje u nazivima čuvaju socijaldemokratske predznake, redovno se pozivaju na antifašističko naslijeđe i polažu cvijeće na spomenike, dok u praksi funkcionišu kao besprijekorni upravitelji neoliberalnog poretka. S druge strane imamo građane čiji je doživljaj samog pojma "socijalizam" duboko podijeljen — za jedne je to nostalgija za vremenom socijalne sigurnosti, besplatnog školstva i dostojanstva, dok je za druge to asocijacija na jednopartijski sistem, političke zabrane i "tamnicu naroda". Dok mi vodimo teološke ratove o prošlosti, oko nas se odvija brutalna realnost:  u Bosni i Hercegovini ljevica u svom ekonomskom, socijalnom i transformativnom smislu suštinski ne ...