Sead Đulić

  Gdje je nestala ljevica i ko danas brani život u Bosni i Hercegovini? Svako ko danas u Bosni i Hercegovini pokuša ozbiljno govoriti o ljevici nailazi na zid apsurda, nesporazuma i teških istorijskih trauma. Naš javni prostor razapet je između dvije krajnosti: s jedne strane imamo etablirane stranke koje u nazivima čuvaju socijaldemokratske predznake, redovno se pozivaju na antifašističko naslijeđe i polažu cvijeće na spomenike, dok u praksi funkcionišu kao besprijekorni upravitelji neoliberalnog poretka. S druge strane imamo građane čiji je doživljaj samog pojma "socijalizam" duboko podijeljen — za jedne je to nostalgija za vremenom socijalne sigurnosti, besplatnog školstva i dostojanstva, dok je za druge to asocijacija na jednopartijski sistem, političke zabrane i "tamnicu naroda". Dok mi vodimo teološke ratove o prošlosti, oko nas se odvija brutalna realnost:  u Bosni i Hercegovini ljevica u svom ekonomskom, socijalnom i transformativnom smislu suštinski ne ...

RASPRODAJA MAGLE DOK KORPA PRELAZI 3.000 KM: ZAŠTO BiH NEMA PRAVU LJEVICU I KAKO IZGLEDA MATRICA ZA OPSTANAK? Predizborna svakodnevica u Bosni i Hercegovini iznova potvrđuje sumornu činjenicu: politička ponuda svedena je na beskonačni ciklus međusobnog vrijeđanja, omalovažavanja i jeftine političke marketinške buke. U potpunom nedostatku novih, svježih i originalnih ideja, politički akteri utočište pronalaze u sigurnoj zoni etnopolitike. Ono što posebno zabrinjava jeste to što su se pod okrilje „borbe za državu“ i zaštitu nacionalnih interesa sklonile i one opcije koje se deklarativno nazivaju građanskim i ljevičarskim. U praksi, njihova agenda svela se na apstraktne debate i natjecanje u tome ko je "veći patriota", dok stvarni život građana iz dana u dan prepuštaju tržišnom haosu. Život u brojevima: Svakodnevica koju visoka politika ignoriše Prava ljevica u BiH danas ne postoji. Umjesto da propagiraju ozbiljne i konkretne socijaldemokratske programe, domaći političari ...

FARSA SA PREDIZBORNIM BILBORDIMA: RECIKLAŽA STRAHA U ZEMLJI BEZ LJEVICE Otvaranje još jedne predizborne kampanje nije donijelo ništa osim mučne spoznaje da živimo u zaglavljenom vremenu. Sa bilborda nas, uglavnom, posmatraju ista ona lica koja su nas decenijama, korak po korak, vodila do ekonomskog, društvenog i moralnog dna. Pored njih, tu su i takozvana „nova, mlada lica“ – bezidejni pješadinci stranaka koji sa novom energijom ponavljaju stare, potrošene i opasne fraze svojih političkih sponzora. Suština ove parade je prosta: borba za goli opstanak na pozicijama, očuvanje privilegija i pristup budžetskom novcu. Priča o državi, reformama i budućnosti svedena je na obezvrijeđene fraze koje ne obavezuju nikoga. Dekoder stranačkih slogana: Šta nam zapravo poručuju? Pogledajmo samo te pompezne parole kojima su premrežili gradove. Slogani ove kampanje nisu ništa drugo do jeftina anestezija za osiromašeni narod i pokušaj da se ispraznim riječima prikrije potpuni nedostatak konkretnih ...

  Moje sjećanje na Katarinu Žena koja je pobjedila sudbinu i rat Katarinu Gavran, moju punicu, pamtim kao ženu u kojoj su se na čudesan način lomili i spajali stroga tradicija hercegovačkog krša i nevjerojatna širina ljudskog srca. Rođena 1922. godine u selu Proboj kod Ljubuškog, proživjela je mladost koja je zrcalila tešku sudbinu njezine generacije. Kroz obiteljska sjećanja maglovito se provlači priča o njezinom odlasku u samostan, u trenucima kada je Drugi svjetski rat već bio na pragu, a siromaštvo stezalo obruč oko hercegovačkih sela. Pamte se riječi koje joj je otac tada uputio, riječi u kojima je bila sažeta sva surova mudrost preživljavanja: „Idi u crkvu, biće bolje za pojesti nego kući, bićeš sigurnija, a sačuvaćeš i obraz. Nešto ćeš i naučiti što ti može kasnije valjati.“ I otišla je. U tišini samostanskih hodnika Katarina nije pronašla samo utočište od ratnog ludila i gladi, već je poslušala očev savjet i izučila krojački zanat. Ta vještina pokazat će se proročan...