Sead Đulić

  INICIJATIVA za uređenje mikro-lokacije: „Priča o Žutom – Spomenik mostarskoj legendi i zavjetu ljubavi“ O ČEMU SE RADI?  Mostar nije samo grad od kamena i sunca, već i grad vjekovnih legenda koje se prenose s koljena na koljeno. Jedna od najzagonetnijih i najljepših priča našeg kraja jeste  Legenda o Žutom  — doboćudnom strancu koji je, ne znajući za staro pravilo da se 2. avgusta zbog podvodnih sila ne ulazi u Neretvu, skočio u njenu svježinu i nestao. Mjesecima su na stijeni ostale samo njegove pažljivo složene haljine koje niko nije smio dirati. Kada se iznenada vratio jesenjih dana, ostao je zauvijek nijem — sačuvavši tajnu podvodnog vilinskog svijeta i sačuvavši naš grad od gnjeva vode. Iz ove priče potiče i čuvena narodna izreka:  „Nadrljao k'o Žuti“ . Cilj ove inicijative jeste da se jedna zaboravljena, prirodna pećina/stijena iznad Neretve, do koje vodi stari sokak, pretvori u diskretno, estetski uređeno i mistično mjesto susreta. KAKO BI LOKACIJ...

Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo Događaj koji se u subotu, 22. avgusta, odigrao u Bugojnu nije tek puki lokalni komunalni spor, niti birokratska nesuglasica oko komada zemlje. Zaustavljanje obnove spomenika poginulim antifašistima i oslobodiocima Bugojna u Drugom svjetskom ratu — sprovedeno pod direktnim pritiskom vjerske institucije i brzinskim telefonskim diktatom tužilaštva — predstavlja ogoljen, brutalno jasan dokaz teze od koje više ne možemo bježati: mi u Bosni i Hercegovini živimo u klasičnom neofašističkom, etno-teokratskom društvu. Podsjetimo na činjenice koje razotkrivaju sav besmisao i opasnost ovog trenutka. Uz pismenu saglasnost načelnika opštine Bugojno i uz potpuno korektno i zakonsko postupanje policije na terenu, pokrenuta je akcija vraćanja starog spomenika na njegov postament. Riječ je o spomeničkom obilježju koje je sklonjeno u ljeto 1994. godine, u istom periodu kada je uništen i veliki spomenik podignut iznad kost...

  POBJEDNICI SU JAKI: VRIJEME JE ZA KULT OPSTANKA Žrtva čeka sažaljenje, pobjednik preuzima odgovornost. Odrastanje na pričama o stradanju ne nudi budućnost mladim generacijama. Posljednjih mjeseci prisustvovao sam nizu komemoracija, godišnjica formiranja brigada i skupova posvećenih sjećanju na ratna stradanja. Iako su motivi za njihovo organizovanje historijski opravdani, obrazac koji se sa njih šalje postao je zabrinjavajući. Dominantan ton gotovo svakog obraćanja svodi se na ponavljanje uloge pasivne žrtve, nabrajanje nepravdi i kolektivno naricanje nad sopstvenom sudbinom. Nema sumnje u historijske činjenice: Bosni i Hercegovini je u periodu 1992–1995. bilo namijenjeno potpuno nestajanje, a njenom najbrojnijem narodu biološko uništenje, progon, getoizacija i trajna politička diskvalifikacija. To je bila jasna namjera i projektovani cilj. Međutim, ključno pitanje koje prešutkujemo glasi:  Šta je bio konačni ishod tog projekta? Konačni ishod je da je Bosna i Herce...

  INFLACIJA STRADANJA: Kako je politizacija „logora“ i „masovnih grobnica“ osiromašila našu istinu Riječi u javnom prostoru nisu samo medij komunikacije — one su u postratnim društvima oružje. Kada se koriste neoprezno ili sa svjesnim političkim predumišljajem, one gube svoje izvorno značenje. Posljednjih godina svjedoci smo sve učestalije upotrebe teških pravnih i forenzičkih pojmova kao što su „masovna grobnica“ i „logor“ u dnevno-političke svrhe. Ono što bi trebali biti analitički, sudski i forenzički utvrđeni pojmovi s jasnom težinom, u našem javnom prostoru postali su puki rekviziti za homogenizaciju vlastitog naroda i održavanje konstantnog stanja egzistencijalnog straha. Semantička inflacija: Od forenzičkih činjenica do medijskog senzacionalizma  Prvi problem koji iz ovoga proizlazi jeste opasna terminološka impreciznost. Kada u medijskim naslovima pročitamo da je otvorena „masovna grobnica“ u kojoj su pronađena dva ili tri tijela, javnost se nesvjesno navikava na p...

  Grad koji umire od vrućine dok mu Neretva teče pod nogama Mostar je odvajkada znao sa suncem. Znao je jer je imao Neretvu. Nekada, tokom vrelih ljetnih mjeseci, grad se spuštao na svoje obale. Život se nije odvijao na usijanom asfaltu, nego na stijenama i pješčanim plažama od Carinskog do Lučkog mosta. Pjesak pod Starim mostom, Bunur, Mejdan, Šehovac, Ploča, Pjesak na Carini – to nisu bile samo lokacije za kupanje, nego pulsirajuće srce grada, prirodni klima-uređaj i primarni prostor socijalizacije. Mostar je bio Mediteran u punom smislu te riječi: živio je na vodi i od vode. Danas? Danas Mostar izdiše od vrućine, skrivajući se iza spuštenih roletni i pod bučnim vanjskim jedinicama klima-uređaja. Današnji Mostar bježi od svoje rijeke. Neretva nam je postala tek vizuelna kulisa – razglednica za turiste koji naprave nekoliko fotografija na Starom mostu i produže dalje. Istovremeno, višedecenijska ideja o izgradnji šetnica iznad kanjona Neretve, koje bi povezale mostove i vr...

  VRATIMO MOSTARU HLAD Poziv na zelenu revoluciju našeg grada Mostar je oduvijek bio grad sunca, ali posljednjih godina svi osjećamo da naše ulice postaju sve vrelije, a ljetne noći bezdani akumulatori neizdržive toplote. Beton, asfalt i ogoljeni krš koji nas okružuje pretvorili su našu kotlinu u toplotno ostrvo. No, rješenje nam je pred nosom — u našim rukama, u našoj zemlji i u našoj zajedničkoj snazi. Vizija: Grad pod zelenim štitom Zamislimo Mostar za sedam do deset godina. Zamislimo Hum, Podveležje, Kobilovaču i Planinicu prekrivene zelenim plaštom od sto hiljada mladih stabala autohtonog hrasta medunca, crnog graba, cripca i jasena. Zamislimo naše ulice premrežene gustim drvoredima platana, košćele, melije i ginka čije krošnje spuštaju temperaturu asfalta i do 15°C, stvarajući prijatne, osjenčene koridore kojima ponovo možemo slobodno šetati i usred jula. To nije utopija. To je naučno dokazan i sasvim ostvariv plan. Brda kao štit: Svako posađeno stablo na golišavim padinama o...