Sead Đulić

IZMEĐU LOPATE I KOFERA: Šta nam je ostalo od duha Brčko–Banovića? Ovih dana navršava se 80 godina od izgrade pruge Brčko–Banovići. Priča je to koja danas zvuči gotovo nevjerovatno: 92 kilometra pruge, probijene i položene za svega šest mjeseci, bez tehnike, uz pomoć lopata, krampa, golih ruku i nevjerovatne mladalačke energije. Kada pogledamo te crno-bijele fotografije – nasmijana lica umrljana blatom, radne brigade, pjesmu i logorske vatre – nemoguće je ne zapitati se:  šta su ti mladi ljudi tada imali, a što mi danas nemamo? Pobjeda života nad ruševinama Zemlja je 1946. godine bila potpuno razorena nakon četvorogodišnjeg ratnog pakla. Nije bilo ničega. Ali ti mladi ljudi imali su nešto što je pokretalo planine:  jasnu viziju i kolektivni osjećaj svrhe . Znali su da svaki metar pruge znači hranu za gradove, ugalj za fabrike i temelj za bolju budućnost. Njihov rad nije bio samo fizički napor; bio je to čin prkosa, pobjeda života i zajedništva nad razaranjem. Tada se ...

🚨 NAKON GOTOVO 53 GODINE RADA: eMTeeM PRED IZBACIVANJE NA ULICU! 🚨 Nakon više od pola vijeka stvaranja, odgajanja generacija mladih i borbe za slobodnu misao, Mostarski teatar mladih suočava se sa svojim najtežim trenucima. Prije 16 godina, nasilnom odlukom Gradske uprave, oduzeti su nam prostor i imovina. Naše ime i prostor predati su drugima, a kompletnom umjetničkom ansamblu uručeni su otkazi bez obrazloženja. Uništena je oprema, kostimi i scenografija za 14 predstava, decenijska arhiva i imovina vrijedna preko 2 miliona KM. Tužili su nas za navodne zloupotrebe – i sve procese na sudu izgubili. Ali, dugovanja nam nikada nisu platili, niti su nam vrata institucija ikada više otvorena. Ti "instalirani" ljudi su za par godina uništili sve i nestali, a mi smo se s ponosom vratili svom izvornom imenu. Sopstvenim sredstvima i entuzijazmom, od ruiniranog i neuslovnog prostora koji je prokišnjavao, stvorili smo novu scenu – Memorijalnu scenu 2532. Nazvali smo je u znak sjećanja ...

Kritičari iz tople sobe: Kako je foteljaški antifašizam zamijenio teren Pošalješ pozivnicu. Ne bilo kome, nego dugogodišnjem „facebook antifašistu“, čovjeku koji revnosno kritikuje sve i svašta, dežurnom moralnom svjetioniku našeg javnog prostora. Pozivnica je za koncert partizanskih pjesama „No pasaran – Pjesmom protiv mraka“, događaj kojim obilježavamo devedeset godina od odlaska najveće grupe jugoslovenskih dobrovoljaca u Španiju – ljude koji su među prvima u Evropi goloruki stali pred čizmu fašizma. A šta dobiješ zauzvrat? Odgovor koji je udžbenički primjer našeg društvenog sunovrata: „Imate vi puno važnijih stvari od ovih protokolarnih ceremonija koje ne prave razliku između iskrenih antifašista/partizana i fašista/četnika pa do aktuelne situacije u državi.“ Ovaj citat nije samo običan, hladan odbijanac. On je rentgenski snimak jedne pojave – one koja je odavno prerasla usamljen primjer i postala dominantni model ponašanja naših „prikrivenih karijerista“. Relativizacija kao umjetn...

Kilometri propuštenih prilika: Šta nas Sarajevska obilaznica može naučiti o viziji i prirodi? Svaki put kada se vozimo autoputem, ispred nas se otvara ista slika: trake asfalta, zaštitne ograde i – između njih – uski ili širi pojas trave. Neiskorišten, sterilan, namijenjen samo tome da vizuelno razdvoji vozila u suprotnim smjerovima. A sada napravimo jedan jednostavan misaoni eksperiment. Pogledajmo dionicu Sarajevske obilaznice — od Vlakova, preko Jošanice pa dalje prema Visokom, uokvirenu naplatnim rampama. Dok s jedne strane u Bosni i Hercegovini sve češće gledamo kako se zbog solarnih parkova krče brda, preoravaju pašnjaci i zauzimaju plodne površine pod izgovorom „zelene tranzicije“, pred nosem imamo kilometre prostora koji je već oduzet prirodi, betoniran i trajno promijenjen. Zašto taj prostor zjapio prazan? I zašto priču o obnovljivim izvorima energije u pravilu počinjemo novim devastacijama umjesto pametnijim korištenjem onoga što smo već izgradili? Korejski čas iz viš...

KAKO NE ZNATI UNAPRIJED /Iskustvo, istraživanje i stvaranje u pozorištu/ 1. Početak je bio u odbijanju gotovih odgovora Kada danas pokušavam govoriti o metodologiji svog pozorišnog rada, moram početi od jedne činjenice: nisam je unaprijed osmislio, pa onda primjenjivao. Ona je nastajala u radu, kroz iskustvo, susrete, pokušaje, greške, otkrića i neprestano preispitivanje onoga što radimo. Kada smo 1974. godine pokretali Mostarski teatar mladih, eMTeeM, bili smo mladi ljudi koji su željeli drugačije pozorište. Možda smo tada jasnije znali šta ne želimo nego šta tačno želimo. Nismo željeli pozorište u kojem je glumac samo izvršilac unaprijed zamišljenih rediteljskih rješenja. Nismo željeli da se kreativnost glumca iscrpljuje u tome da što bolje realizira tuđu zamisao. Tražili smo prostor u kojem će glumac biti stvaralac, u kojem će predstava nastajati kroz zajednički rad i u kojem će ono što se događa na sceni biti rezultat stvarnog istraživanja, a ne samo izvođenja unaprijed p...

KULTURA KAO POLITIČKI PLIJEN O nestajanju zajedničkog kulturnog prostora, političkoj kontroli umjetnosti i društvu koje ostaje bez vlastitog glasa Od devedesetih godina prošlog stoljeća traje moje suočavanje s jednim pitanjem: šta se dogodilo s odnosom vlasti prema kulturi, odnosno umjetnosti u Bosni i Hercegovini? Nije riječ samo o smanjivanju budžetskih izdvajanja, iako je finansijska redukcija jedan od najvidljivijih simptoma. Riječ je o mnogo dubljem procesu koji obuhvata razaranje zajedničke kulturne infrastrukture, fragmentaciju kulturnog prostora, političku kontrolu, nacionalizaciju kulturnih politika, kadrovsko urušavanje institucija i postepeno potiskivanje umjetničke slobode. Kada danas pogledamo stanje kulture u Bosni i Hercegovini, teško je oteti se utisku da se nije dogodilo samo njeno organizacijsko slabljenje. Dogodilo se nešto mnogo ozbiljnije: kultura je izgubila značajan dio svoje sposobnosti da djeluje kao zajednički društveni prostor. Razbijanje zajedničko...