Sead Đulić

  Danas sam ponovo bio u Grabovici. Stojeći na ovom mjestu, pred teškim mukom koji decenijama obavija selo, osjetio sam kako riječi opet ponestaju. Lako je govoriti kada se vode rasprave, ali ovdje, na mjestu gdje su prekinuta 33 nevina života, ostaje samo čista, teška tišina. Za mene, četvorogodišnja Mladenka Zadro nikada nije bila samo ime na spisku žrtava jednog sela. Ona je metafora za svu stradalu djecu naših ratova. Ona je opomena koja boli jednako, bez obzira na to kako se ko zove i kojoj se vjeri ili naciji priklanja. Dječija suza i prekinuto djetinjstvo i mladost nemaju nacionalni predznak. Godinama govorim i sa svojim mladim glumcima iznosim istinu na scenu ne da bismo upirali prstom, nego da bismo pomeli ispred svog praga. Kao čovjek koji je u ratu nosio uniformu Armije RBiH, osjećao sam stid i moralnu dužnost da progovorim o zlu koje su u moje ime počinili oni koji su nosili iste oznake. Ljudski je i moralno priznati zločin u sopstvenim redovima. Bez tog suočava...

  Kako su nam oteli Hercegovinu: O geografiji podjele i tihoj kapitulaciji Godinama posmatram kako se u našem javnom prostoru, najprije u političkim govorima, a potom sasvim prirodno u medijima i svakodnevnim razgovorima na kafi, odvija jedna opasna i perfidna operacija. Pojam Hercegovine, sa svojom širinom, slojevitošću i bogatstvom, pred našim očima se sužava, komada i ugurava u tijesan etnički kalup. Kada političari u studijima ili novinari u udarnim vijestima danas izgovore riječ  Hercegovina , oni gotovo bez izuzetka misle samo na zapadnu Hercegovinu i jedan dio Mostara. Sve izvan toga kao da prestaje da postoji. Kao da su Konjic i Jablanica nekakvo daleko predgrađe Sarajeva, kao da je Stolac geopolitički incident, a Trebinje, Gacko i Bileća nepovratno predani u tuđe, etnički zaokružene feude. Istovremeno, u tu novu, politizovanu "Hercegovinu" po automatici se usisavaju Livno i Tomislavgrad — prostori Tropolja i Završja koji geografski dišu bosanskim visokogorjem —...

Povelja Kulina bana: Projekt naše budućnosti Kada danas govorimo o Povelji Kulina bana i obilježavamo 837 godina od njenog nastanka, u iskušenju smo da uradimo ono što najčešće radimo — da se povučemo u historiju. Da s ponosom prebiramo po prošlosti, recitujemo stare tekstove i u tome tražimo utjehu za prazninu sadašnjeg trenutka. Ali ako nas je historija nečemu naučila, naučila nas je tome da nas prošlost, ma koliko slavna bila, ne može spasiti ako nemamo viziju budućnosti. Kulin ban 1189. godine nije gledao unazad. Nije pisao Povelju da bi se pravdao ili da bi dokazivao šta je bilo prije njega. On je gledao unaprijed. Obezbijedio je mir, otvorio puteve, garantovao pravnu sigurnost i postavio temelje organizovane, civilizovane i otvorene države. Povelja nije bila samo diplomatski dokument — ona je bila prvi civilizacijski ugovor ove zemlje sa svijetom. Zato pitanje koje danas moramo postaviti ne glasi samo  šta je Povelja značila tada , nego:  Šta Povelja Kulina bana ...

  NE ZABORAVU 51. Mostarski teatarski festival – Festival autorske poetike Ne zaboravu. Dvije riječi. A iza njih 52 godine. Godine stvaranja, odrastanja, istraživanja, putovanja, pobjeda, poraza, ratova, rušenja, obnavljanja, odlazaka i povrataka. Godine u kojima je eMTeeM mnogo puta morao dokazivati da mu je mjesto u ovom gradu. A mi danas pitamo: Zašto se ono što je toliko dugo dokazivalo svoju vrijednost mora iznova dokazivati? Zato ovogodišnji Festival autorske poetike ne počinje pitanjem šta ćemo prikazati publici. Počinje pitanjem: Šta smo spremni zaboraviti? Možemo li zaboraviti 52 godine eMTeeM-a? Ne možemo. Ne smijemo. Jer eMTeeM nije samo jedna teatarska kuća. To su hiljade djece i mladih koji su kroz njegovu scenu odrastali. Neki su postali umjetnici. Mnogi nisu. Ali su svi, na svoj način, ponijeli nešto što se ne može izmjeriti brojem predstava, nagrada ili festivalskih priznanja. Ponijeli su iskustvo zajedništva. Iskustvo odgovornosti....

  INICIJATIVA za uređenje mikro-lokacije: „Priča o Žutom – Spomenik mostarskoj legendi i zavjetu ljubavi“ O ČEMU SE RADI?  Mostar nije samo grad od kamena i sunca, već i grad vjekovnih legenda koje se prenose s koljena na koljeno. Jedna od najzagonetnijih i najljepših priča našeg kraja jeste  Legenda o Žutom  — doboćudnom strancu koji je, ne znajući za staro pravilo da se 2. avgusta zbog podvodnih sila ne ulazi u Neretvu, skočio u njenu svježinu i nestao. Mjesecima su na stijeni ostale samo njegove pažljivo složene haljine koje niko nije smio dirati. Kada se iznenada vratio jesenjih dana, ostao je zauvijek nijem — sačuvavši tajnu podvodnog vilinskog svijeta i sačuvavši naš grad od gnjeva vode. Iz ove priče potiče i čuvena narodna izreka:  „Nadrljao k'o Žuti“ . Cilj ove inicijative jeste da se jedna zaboravljena, prirodna pećina/stijena iznad Neretve, do koje vodi stari sokak, pretvori u diskretno, estetski uređeno i mistično mjesto susreta. KAKO BI LOKACIJ...

Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo Događaj koji se u subotu, 22. avgusta, odigrao u Bugojnu nije tek puki lokalni komunalni spor, niti birokratska nesuglasica oko komada zemlje. Zaustavljanje obnove spomenika poginulim antifašistima i oslobodiocima Bugojna u Drugom svjetskom ratu — sprovedeno pod direktnim pritiskom vjerske institucije i brzinskim telefonskim diktatom tužilaštva — predstavlja ogoljen, brutalno jasan dokaz teze od koje više ne možemo bježati: mi u Bosni i Hercegovini živimo u klasičnom neofašističkom, etno-teokratskom društvu. Podsjetimo na činjenice koje razotkrivaju sav besmisao i opasnost ovog trenutka. Uz pismenu saglasnost načelnika opštine Bugojno i uz potpuno korektno i zakonsko postupanje policije na terenu, pokrenuta je akcija vraćanja starog spomenika na njegov postament. Riječ je o spomeničkom obilježju koje je sklonjeno u ljeto 1994. godine, u istom periodu kada je uništen i veliki spomenik podignut iznad kost...