Sead Đulić

    Antifašistički spomenici širom Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije nastali su kao monumentalni izrazi jedne istorijske pobjede, ali i jedne ideje: da je zajednička borba protiv zla moguća, čak i u najtežim okolnostima. Danas, međutim, njihova značenja više nisu jednoznačna. Nalaze se između sjećanja i zaborava, između ideoloških reinterpretacija i tišine koja ih okružuje. Spomenici poput Memorijalnog kompleksa Kozara i Spomenika Bitke na Sutjesci nekada su simbolizirali jedinstvo naroda u borbi protiv fašizma. Njihova poruka bila je jasna: sloboda i dostojanstvo ne pripadaju samo jednima, nego svima. Danas, u društvu obilježenom poslijeratnim podjelama i različitim interpretacijama prošlosti, ti spomenici više ne govore istim glasom svima. Upravo u toj promjeni leži njihova savremena važnost. Oni više nisu samo podsjetnici na prošlost, nego ogledala sadašnjosti. Pokazuju koliko smo se udaljili od ideje zajedničkog dobra i koliko nam nedostaje zajednički moralni o...

  ( POLITIKA KONTINUITETA: ISTORIJSKI OBRASCI I SAVREMENA RADIKALIZACIJA. Kako savremena retorika Donalda Trumpa otkriva dublje istorijske obrasce moći?)   "Demokratija je kad bjeli čovjek pošalje crnog čovjeka da ubija žutog čovjeka, 20.000 km daleko od svoje kuće, pod izgovorom da brani bezbjednost svoje zemlje, koju je oteo od crvenog čovjeka.” Ova cinična definicija ne opisuje samo ironiju političkog jezika — ona razotkriva strukturu moći. Strukturu u kojoj se nasilje racionalizira, a dominacija predstavlja kao nužnost. Savremena politika često se tumači kroz dnevne događaje i pojedinačne izjave. Međutim, da bi se razumjela u punini, potrebno ju je posmatrati u širem istorijskom kontekstu. U tom smislu, politički stil i odluke Donalda Trumpa mogu se analizirati kao dio kontinuiteta — načina na koji države koriste moć, definišu prijetnje i oblikuju javni diskurs. Takav pristup ne podrazumijeva jednostavne zaključke, već pokušaj da se savremeni fenomeni smjeste u dužu liniju...

  „Ne pada snijeg da prekrije brijeg...“ stara je narodna izreka. Sjetih se nje nakon što sam čuo prije par dana da je Opština Travnik zabranila manifestaciju na gradskom trgu pripremanu u povodu 9. maja – Dana pobjede nad fašizmom. U ovom kontekstu valja podsjetiti na društvenu zbilju cijelog Svijeta, sa posebnim akcentom na Evropu koja je za svoj dan uzela upravo ovaj datum. Takođe ne mogu a da ne podsjetim da je ta ista Evropa tridesetih godina prošlog vijeka izrodila i nacizam i fašizam. Upravo, valjda zbog toga, desetljećima kasnije ponosila se porazom tog istog fašizma i nacizma i slavila svoj antifašizam. A onda se globalno sve počelo mjenjati. Ta globalna kretanja kod nas su se odrazila krvavim ratovima devedesetih. Prepoznali smo oživjeli fašizam iz četrdesetih godina prošlog vijeka i suprotstavili mu se. Oni koji se suprotstaviše počeše govoriti da se bore protiv fašizma. Uglavnom tako je i bilo. Ali, uglavnom ti isti borci protiv fašizma devedesetih počeše borce pr...

Svijet danas živi u kontinuiranom strahu od rata. Ravnotežu u svijetu diktira snaga moći, dakle oružja. Jednocifren procenat bogatih danas u svijetu ima više nego onih preko 90 % ostalih. Siromašni su svakim danom siromašniji jer snagom moći onaj jednocifren procenat bogatih otima njihove resurse i koristi njihovo bogatstvo za vlastito bogaćenje. Politička laž koristeći globalne, vlastite medije, u sprezi sa vojnom silom kontinuirano proizvodi krize i ratove kako bi u konačnici opet, oni, uvećali svoje bogatstvo i postali još moćniji. Ukratko živimo u svijetu koji je izgubio svoje ljudsko lice i pretvorio se i dalje pretvara u svoju suprotnost. Živimo u svijetu koji se odrekao čovjeka, a promovisao novac, dakle kapital, kao jedinu vrijednost zbog koje valja živjeti. Zbog njegovog veličanstva novca ništa nije sveto i sve je dozvoljeno. Kad ta logika zavlada, a zavladala je, pređena je krajnja, crvena, linija poslije koje ništa, pozitivno, nije izvjesno. Bivalo je u historiji takvi...