Sead Đulić

Mjesto gdje je istorija stala dva puta: Sjećanje na Orašlje kao opomena i put ka smiraju Priče poput one u selu Orašlje kod Stoca nose sa sobom nevjerovatno težak istorijski teret. Činjenica da se na gotovo istom mjestu, u razmaku od pola vijeka — 12. jula 1943. i 13. jula 1993. godine — dogodi identična tragedija, duboko potresa i opominje. Kada iz jedne porodice u samo jednom danu nestane gotovo trideset članova, to nije samo suha statistika ili istorijski podatak; to je brisanje čitavih generacija, porodičnih stabala, smijeha i života koji su trebali biti. Pisanje o ovim događajima bez mržnje i bez poziva na osvetu, a sa isključivim ciljem spoznaje istine, jedini je zdrav put ka smiraju i prekidu tog zloglasnog kruga zaborava i ponavljanja. Dva jula, pola vijeka razmaka 12. juli 1943. godine U jeku Drugog svjetskog rata, njemački nacisti uz pomoć ustaških snaga sproveli su surovu odmazdu nad stanovništvom Orašlja. Zbog geografskog položaja, ilegalnih partizanskih puteva i kompletne ...

  GRAD BEZ TRGOVA, SCENE I RAZUMA Upozorenje o tihoj likvidaciji kulturnog prostora Mostara Mostar je mediteranski grad. Grad u kojem klimatski uslovi bezmalo osam mjeseci u godini ne samo da omogućavaju, nego i zahtijevaju da se umjetnički i kulturni život odvija pod vedrim nebom. Pa ipak, umjesto da otvoreno nebo bude naša najveća pozornica, mi smo grad zatvoren u klimatizirane dvorane i zaboravljene bašte. Kako smo došli dovde? 1. Trgovi pretvoreni u raskrsnice Trgovi su kroz historiju uvijek bili mjesta susreta, razgovora i umjetničkih događanja — same "dnevne sobe" jednog grada. U Mostaru su trgovi sistematski devastirani, pretvoreni u saobraćajne raskrsnice i parkinge. Grad je tako izgubio sam smisao zbog kojeg se trgovi prave, a građani su lišeni elementarnog javnog prostora. 2. Brisanje kontinuiteta i kulture okupljanja Pedesetih godina prošlog vijeka Mostar je imao i ljetno kino i funkcionalnu ljetnu pozornicu. Danas nema ništa od toga. Zaboravljeno je da bez otvoren...

  IZ ISTOG POSTOLJA DVIJE VERTIKALE / Planirano obraćanje na svečanoj akademuji na Meokrnju 19. jula 2026. godine. Neko je, ne obavjestivši me i uz niz drugih neugodnosti, odlučio da ja ne govorim. Neka ostanu ove rečenice bar ovako kao svjedočanstvo šta se na ovom Vlašićkom platou nije smjelo čuti./ Drugarice i drugovi, poštovani organizatori, borci odbrambeno-oslobodilačkih ratova, dragi domaćini i građani, Čast mi je stajati danas ovdje, na ovom vjetrometnom i historijski prelomnom vlašičkom platou, u ime Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Malo je mjesta u Bosni i Hercegovini koja sama o sebi govore više nego hiljade riječi. Meokrnje je jedno od njih. Ono nije samo geografska tačka na mapi naše domovine; ono je živi udžbenik naše historije, naše žrtve i, iznad svega, naše nepokolebljive težnje ka slobodi. Pogledajmo oko sebe. Na samo dva metra udaljenosti, na istom temelju, stoje dva spomenika. Na jednom je petokraka, na drugom ljiljan....

Kad otkaz postane više od otkaza Kako je osamnaest otpuštenih radnika otvorilo pitanje kakav Mostar gradimo Osamnaest otkaza u mostarskom javnom preduzeću Komunalno odavno više nisu samo radno-pravno pitanje. Oni su postali političko, društveno i moralno pitanje. Posebno zato što se u javnosti s pravom postavlja pitanje kako je moguće da su svih osamnaest otpuštenih radnika Bošnjaci. Ako se pokaže da nacionalna pripadnost nije bila nikakav kriterij, to treba jasno dokazati činjenicama. Ali dok odgovora nema, sumnja ostaje. A u Mostaru sumnja nikada nije bezazlena. Ona budi bolna sjećanja. Direktorica preduzeća nije samo menadžer javnog preduzeća. Riječ je o osobi koja je u predizbornoj kampanji javno pozivala birače da budu hrabri poput Slobodana Praljka, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. Takav čin nije tek politički gaf. On otvara ozbiljno pitanje odnosa prema zakonu koji zabranjuje veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca. Ako se takve poruke mogu javno izgovarati bez posl...

Prostranstvo simbola ili estetika dominacije: Kako smo memorijalizaciju pretvorili u betonsko markiranje teritorije I. Uvod: Tišina spomenika i buka simbola Historija memorijalne arhitekture na ovim prostorima pamti vrijeme kada su spomenici građeni da bi nadrasli vrijeme u kojem su nastali. Spomenička baština druge polovine 20. vijeka nije bila samo komemoracija prošlosti, nego, prije svega, projektovanje budućnosti. Kroz radove Bogdanovića, Bakića, Džamonje ili Radovića, spomenik je bio apstraktan, futuristički i univerzalno humanistički. Njegov jezik nije bio jezik podjele, nego jezik metafizičkog prkosa smrću i slavljenja života. Danas, decenijama kasnije, svjedoci smo radikalne estetske i ideološke inverzije. Živi memorijalni prostor zamijenjen je agresivnim markiranjem teritorije. Umjesto umjetničkog čina koji poziva na tišinu, refleksiju i pijetet, javni prostor preplavljuju megalomanske, serijske građevinske intervencije — predimenzionirani krstovi, križevi, forma turbeta i mas...

 The European Mirror: How the West Fabricated the “Bosnian Threat” to Conceal Its Own Complicity I. The Mostar Admission In the spring just before the outbreak of the war, in Mostar—a city that would soon become a global symbol of brutal urbicide and destruction—I sat in a meeting. It was organized, at his own explicit request, with us from the Club of Intellectuals by the then-US Ambassador to Yugoslavia, Warren Zimmermann. The protocol dictated that the discussion should last a mere hour. However, when faced with our arguments, analyses, and clear warnings about the cataclysm brewing on the ground, the meeting transformed into a multi-hour debate stretching deep into the night. The Ambassador was so visibly shaken that he canceled his onward travel, spent the night in Mostar, and postponed the next day's high-level meeting with the Presidency in Sarajevo. He later justified his delay to reporters with the words: “The fascinating Club of Intellectuals in Mostar.” Yet, behind that ...

  Evropsko ogledalo: Kako je Zapad izmislio „bosansku prijetnju“ da sakrije sopstveno saučesništvo I. Mostarsko priznanje U proljeće uoči izbijanja rata, u Mostaru – gradu koji će ubrzo postati svjetski simbol brutalnog urbicida i destrukcije – sjedio sam na sastanku koji je, na sopstveni zahtjev, sa nama iz Kluba intelektualaca organizovao tadašnji američki ambasador u Jugoslaviji, Warren Zimmermann. Protokolom je bilo predviđeno da razgovor traje svega jedan sat. Međutim, suočen sa našim argumentima, analizama i jasnim upozorenjima o kataklizmi koja se sprema, sastanak se pretvorio u višesatnu raspravu duboko u noć. Ambasador je bio toliko uzdrman da je otkazao dalji put, noćio u Mostaru, a sutrašnji sastanak u Predsjedništvu u Sarajevu pomjerio. Svoje kašnjenje je pred novinarima opravdao riječima: „Fascinantni Klub intelektualaca u Mostaru.“ Ali iza te diplomatske fascinacije krila se mračna stvarnost. U jednom trenutku, vidno uznemiren istinom koju je čuo od nas, Zimmermann je...

Između domovine i dijaspore: Anatomija jednog političkog apsurda Nedavna rezolucija Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini ponovo je u javni prostor gurnula jedno od najdubljih, a istovremeno najprešućenijih pitanja našeg političkog života. Riječ je o paradoksu koji se godinama toleriše kao normalno stanje, a koji u svojoj suštini krije potpunu degradaciju ustavnog i istorijskog subjektiviteta jednog naroda. Pravni, politički i logički apsurd je sljedeći: kako jedan narod može istovremeno biti  autohtoni, suvereni i konstitutivni narod  u Bosni i Hercegovini, a u isto vrijeme pristati na status  dijaspore  susjedne Republike Hrvatske? Degradacija sopstvenog subjektiviteta Konstitutivnost i dijaspora su pojmovno i pravno nespojivi koncepti. Prema Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH, Hrvati su ravnopravan tvorac državnosti Bosne i Hercegovine. To je njihova primarna domovina, zemlja na čijem tlu vijekovima žive i grade svoj identitet. S druge st...

Istorija nije muzej, istorija je front /Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 85 godina od dizanja ustanka, Cetinje, 13. juli 2026./ Smrt fašizmu! Drugarice i drugovi, dame i gospodo, slobodni ljudi, Pozdravljam vas u ime zbratimljenih antifašista svih nekadašnjih jugoslovenskih republika, a danas država. Istovremeno koristim priliku da građanima Crne Gore čestitam Dan državnosti i dan ustanka naroda Crne Gore, a našim prijateljima iz SUBNORA Crne Gore njihov dan, ali i naš dan. Danas, ovdje, na Cetinju – mjestu koje je istorija odavno upisala kao simbol nepokorenosti – ne stojimo da bismo držali čas istorije. Ne stojimo ovdje da bismo samo prelistavali stare kalendare i sa sjetom se sjećali trinaestog ili četvrtog jula hiljadudevetstotinečetrdesetprve godine. Jer, ako 1941. godinu zaključamo u muzeje, ako je pretvorimo samo u spomenike, bronzu i komemoracije – onda smo je izdali. Istorija nije muzej, istorija je front. Četrdeset prva godina nije prošlost. Ona je  le...