Sead Đulić

NEKO DRUGI Nova predstava eMTeeM-a u nastajanju Mislio sam da će neko drugi. Neko će čuti. Neko će primijetiti. Neko će pozvati policiju. Neko će pomoći. Neko će reagovati. A šta ako niko ne bude taj neko? Nasilje ne počinje ubistvom. Počinje mnogo ranije. U prijetnji koju smo čuli, strahu koji nismo ozbiljno shvatili, pozivu na koji nije odgovoreno, upozorenju koje smo zaboravili. U trenutku kada pomislimo da to nije naša stvar. Mostarski teatar mladih započinje rad na novoj dokumentarnoj predstavi  NEKO DRUGI , posvećenoj nasilju nad ženama, odgovornosti institucija i građana i onome što se događa između prvog upozorenja i posljednjeg čina. Nećemo rekonstruisati ubistvo. Nećemo tražiti jeftinu emociju. Pokušat ćemo razumjeti ono što mu prethodi. I suočiti se s pitanjem koje ostaje kada više ništa ne možemo promijeniti: Šta smo mogli učiniti prije? Probe počinju naredne sedmice. Predstava je tek na početku svog nastajanja. I upravo zato želimo da o njoj govorim...

HANA HRVIĆ – DJEVOJKA KOJU JE MOSTAR ZABORAVIO? Postoje ljudi koji su zaslužili da budu zapamćeni, a ipak su ostali na rubu sjećanja. Njihova imena ponekad prežive u starim zapisima, predanjima i pričama koje se prenose sve dok ih neko ponovo ne izgovori naglas. Jedno od takvih imena je Hana Hrvić. Koliko Mostaraca danas zna ko je bila Hana Hrvić? A koliko bi ljudi izvan Mostara moglo povezati njeno ime s historijom ovog grada? U mostarskom historijskom i književnom predanju sačuvana je priča o djevojci koja je u 17. stoljeću, u vrijeme krvavog napada na Mostar, postala jedna od njegovih braniteljica. Priča o Hani povezana je s napadom uskoka pod vodstvom Stojana Jankovića, s Bajramom koji se pretvorio u tragediju i s džamijom koja je zbog krvoprolića ostala upamćena kao Krvava džamija. O pojedinostima i datumu tih događaja postoje različiti navodi. Hanina biografija nije sačuvana u obliku potpune i pouzdano dokumentirane historijske priče. Ali njeno ime nije nestalo. Preži...

PARTIZANSKO SPOMEN-GROBLJE U MOSTARU - Nekropola mladosti, kamena poema i spomenik antifašističkom otporu 1. Istorijski kontekst: Mostar – Grad otpora Tokom Drugog svjetskog rata, Mostar je bio jedan od ključnih centara antifašističkog pokreta u Hercegovini i regiji. U gradu koji je bio pod teškom okupacijom i terorom, razvijena je masovna i organizovana mreža pokreta otpora: ·   Masovnost pokreta:  Svaki treći stanovnik Mostara na neki način je učestvovao u antifašističkoj borbi. Grad je dao preko  700 poginulih boraca  i stotine žrtava fašističkog terora. ·   Mostarski bataljon:  Formiran u septembru 1941. godine na Boračkom jezeru, bio je višenacionalni borbeni stroj u kojem su se rame uz rame borili svi građani Mostara, prolazeći kroz najteže bitke, uključujući i Bitku na Sutjesci. ·   Ilegalna štamparija:  U kući porodice Mustović, u Donjoj mahali, djelovala je tajna, ilegalna štamparija Pokrajinskog komiteta. Pod stalnim rizikom od...

OD PREDIZBORNE PREDSTAVE DO UMIVENOG NEOFAŠIZMA: Kako su nam oteli antifašizam da bi nam podijelili budućnost U toku svake predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini svjedočimo istom ciničnom spektaklu: političarima odjednom budu puna usta antifašizma. Naravno, isključivo onog deklarativnog, prigodničarskog i bezopasnog. Najsvježiji primjer stigli smo gledati u Mostaru, gdje su se politički akteri utrkivali u „odbrani“ Partizanskog spomen-groblja. Fotografisali su se pored devastiranih kamenih cvjetova i oni koji tamo nisu kročili još od devedesetih, naglo doživjevši prosvjetljenje pred objektivima fotoaparata. Međutim, čim su se prebrojali glasovi, naslutila podijela fotelja i rasporedjela resursa, taj predizborni antifašizam naprasno je nestao. Cvijeće je uvelo, kamere su se ugasile, a spomenik je ponovo prepušten vandalima, korovu i sistemskom zaboravu. „Mostar u ovom slučaju nije usamljen incident — on je ogledalo i lakmus papir za cijelu državu. Ono što gledamo na Neretvi ...

  ETIKA SLOBODE Pokušaj jednog odgovora Ne znam postoji li definicija slobode oko koje bismo se svi mogli složiti. Možda i ne treba da postoji. Jer sloboda nije matematička formula. Nije riječ koju jednom objasnimo i onda je zauvijek razumijemo. Što više o njoj razmišljam, sve mi se više čini da sloboda nije stanje u kojem se čovjek jednom nađe. Sloboda je odluka. I to odluka koju čovjek donosi iz dana u dan. Ali onda dolazim do mnogo težeg pitanja: Šta moja sloboda znači za drugog čovjeka? Možemo li biti slobodni ako sloboda drugog čovjeka za nas nije važna? Možemo li govoriti o slobodi ako smo spremni braniti samo vlastito pravo da budemo slobodni? I gdje počinje moja odgovornost za slobodu drugog čovjeka? Tu negdje počinje ono što bih nazvao etikom slobode . Dugo smo slobodu učili kao pravo. Pravo da govorimo. Pravo da mislimo. Pravo da biramo. Pravo da budemo različiti. Pravo da živimo onako kako želimo. Sve je to sloboda. Ali možda sloboda počinje tek on...

Izbori bez birača, kampanje bez smisla: Dobro došli u devedesete dvijehiljaditih Izbori u Bosni i Hercegovini su završeni. Rezultati su poznati. Ako je ikome bilo išta čudno, to je samo dokaz da još uvijek nije shvatio gdje živi. Za sve ostale – sve je previše očekivano. Niska izlaznost ponovo je poslužila kao dežurni izgovor za političke analize. Ali pravo pitanje glasi:  niska u odnosu na šta? Demografska fikcija i birački spiskovi Pogledajmo demografski apsurd u kojem živimo. Zvanični birački spiskovi u BiH godinama broje preko 3,3 miliona glasača. Istovremeno, sumorna stvarnost nam govori da u zemlji jedva da živi nešto više od dva miliona ljudi. Uzmimo samo primjer Mostara, gdje je po popisu iz 2013. živjelo oko 105 hiljada stanovnika, a danas, nakon masovnog egzodusa, na biračkom spisku i dalje uredno stoji cifra od preko 100 hiljada upisanih. „Stvarni problem biračkih spiskova nisu preminuli, nego stotine hiljada živih ljudi – onih koji su spakovali kofere i otišli, ...