Postovi

Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo

Slika
Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo Događaj koji se u subotu, 22. avgusta, odigrao u Bugojnu nije tek puki lokalni komunalni spor, niti birokratska nesuglasica oko komada zemlje. Zaustavljanje obnove spomenika poginulim antifašistima i oslobodiocima Bugojna u Drugom svjetskom ratu — sprovedeno pod direktnim pritiskom vjerske institucije i brzinskim telefonskim diktatom tužilaštva — predstavlja ogoljen, brutalno jasan dokaz teze od koje više ne možemo bježati: mi u Bosni i Hercegovini živimo u klasičnom neofašističkom, etno-teokratskom društvu. Podsjetimo na činjenice koje razotkrivaju sav besmisao i opasnost ovog trenutka. Uz pismenu saglasnost načelnika opštine Bugojno i uz potpuno korektno i zakonsko postupanje policije na terenu, pokrenuta je akcija vraćanja starog spomenika na njegov postament. Riječ je o spomeničkom obilježju koje je sklonjeno u ljeto 1994. godine, u istom periodu kada je uništen i veliki spomenik podignut iznad kost...
Objavi komentar
Pročitajte više

POBJEDNICI SU JAKI: VRIJEME JE ZA KULT OPSTANKA

Slika
  POBJEDNICI SU JAKI: VRIJEME JE ZA KULT OPSTANKA Žrtva čeka sažaljenje, pobjednik preuzima odgovornost. Odrastanje na pričama o stradanju ne nudi budućnost mladim generacijama. Posljednjih mjeseci prisustvovao sam nizu komemoracija, godišnjica formiranja brigada i skupova posvećenih sjećanju na ratna stradanja. Iako su motivi za njihovo organizovanje historijski opravdani, obrazac koji se sa njih šalje postao je zabrinjavajući. Dominantan ton gotovo svakog obraćanja svodi se na ponavljanje uloge pasivne žrtve, nabrajanje nepravdi i kolektivno naricanje nad sopstvenom sudbinom. Nema sumnje u historijske činjenice: Bosni i Hercegovini je u periodu 1992–1995. bilo namijenjeno potpuno nestajanje, a njenom najbrojnijem narodu biološko uništenje, progon, getoizacija i trajna politička diskvalifikacija. To je bila jasna namjera i projektovani cilj. Međutim, ključno pitanje koje prešutkujemo glasi:  Šta je bio konačni ishod tog projekta? Konačni ishod je da je Bosna i Herce...
Objavi komentar
Pročitajte više

INFLACIJA STRADANJA: Kako je politizacija „logora“ i „masovnih grobnica“ osiromašila našu istinu

Slika
  INFLACIJA STRADANJA: Kako je politizacija „logora“ i „masovnih grobnica“ osiromašila našu istinu Riječi u javnom prostoru nisu samo medij komunikacije — one su u postratnim društvima oružje. Kada se koriste neoprezno ili sa svjesnim političkim predumišljajem, one gube svoje izvorno značenje. Posljednjih godina svjedoci smo sve učestalije upotrebe teških pravnih i forenzičkih pojmova kao što su „masovna grobnica“ i „logor“ u dnevno-političke svrhe. Ono što bi trebali biti analitički, sudski i forenzički utvrđeni pojmovi s jasnom težinom, u našem javnom prostoru postali su puki rekviziti za homogenizaciju vlastitog naroda i održavanje konstantnog stanja egzistencijalnog straha. Semantička inflacija: Od forenzičkih činjenica do medijskog senzacionalizma  Prvi problem koji iz ovoga proizlazi jeste opasna terminološka impreciznost. Kada u medijskim naslovima pročitamo da je otvorena „masovna grobnica“ u kojoj su pronađena dva ili tri tijela, javnost se nesvjesno navikava na p...
Objavi komentar
Pročitajte više

Grad koji umire od vrućine dok mu Neretva teče pod nogama

Slika
  Grad koji umire od vrućine dok mu Neretva teče pod nogama Mostar je odvajkada znao sa suncem. Znao je jer je imao Neretvu. Nekada, tokom vrelih ljetnih mjeseci, grad se spuštao na svoje obale. Život se nije odvijao na usijanom asfaltu, nego na stijenama i pješčanim plažama od Carinskog do Lučkog mosta. Pjesak pod Starim mostom, Bunur, Mejdan, Šehovac, Ploča, Pjesak na Carini – to nisu bile samo lokacije za kupanje, nego pulsirajuće srce grada, prirodni klima-uređaj i primarni prostor socijalizacije. Mostar je bio Mediteran u punom smislu te riječi: živio je na vodi i od vode. Danas? Danas Mostar izdiše od vrućine, skrivajući se iza spuštenih roletni i pod bučnim vanjskim jedinicama klima-uređaja. Današnji Mostar bježi od svoje rijeke. Neretva nam je postala tek vizuelna kulisa – razglednica za turiste koji naprave nekoliko fotografija na Starom mostu i produže dalje. Istovremeno, višedecenijska ideja o izgradnji šetnica iznad kanjona Neretve, koje bi povezale mostove i vr...
Objavi komentar
Pročitajte više

VRATIMO MOSTARU HLAD

Slika
  VRATIMO MOSTARU HLAD Poziv na zelenu revoluciju našeg grada Mostar je oduvijek bio grad sunca, ali posljednjih godina svi osjećamo da naše ulice postaju sve vrelije, a ljetne noći bezdani akumulatori neizdržive toplote. Beton, asfalt i ogoljeni krš koji nas okružuje pretvorili su našu kotlinu u toplotno ostrvo. No, rješenje nam je pred nosom — u našim rukama, u našoj zemlji i u našoj zajedničkoj snazi. Vizija: Grad pod zelenim štitom Zamislimo Mostar za sedam do deset godina. Zamislimo Hum, Podveležje, Kobilovaču i Planinicu prekrivene zelenim plaštom od sto hiljada mladih stabala autohtonog hrasta medunca, crnog graba, cripca i jasena. Zamislimo naše ulice premrežene gustim drvoredima platana, košćele, melije i ginka čije krošnje spuštaju temperaturu asfalta i do 15°C, stvarajući prijatne, osjenčene koridore kojima ponovo možemo slobodno šetati i usred jula. To nije utopija. To je naučno dokazan i sasvim ostvariv plan. Brda kao štit: Svako posađeno stablo na golišavim padinama o...
Objavi komentar
Pročitajte više

KADA MRTVI BOLJE RAZUMIJU BUDUĆNOST OD ŽIVIH

Slika
KADA MRTVI BOLJE RAZUMIJU BUDUĆNOST OD ŽIVIH Postoji jedna pojava koja me već dugo zaokuplja, a što je više posmatram, sve mi se čini da je ne možemo objasniti samo politikom, niti samo načinom na koji obilježavamo istorijske događaje. Na skupovima kojima se danas obilježavaju događaji iz Narodnooslobodilačke borbe, događaji od kojih nas dijeli osamdeset i više godina, često vidimo nešto što na prvi pogled izgleda gotovo paradoksalno. Ti skupovi znaju biti masovni, dobro organizovani, dostojanstveni i, što je možda najvažnije, okrenuti budućnosti. Na njima se govori o slobodi, jednakosti, antifašizmu, zajedništvu i odgovornosti prema čovjeku. Na njima se, uprkos proteklim decenijama, još uvijek može osjetiti ideja zajedničkog prostora. A onda pogledamo obilježavanja događaja iz devedesetih. Tu su još uvijek među nama brojni neposredni učesnici i svjedoci. Još uvijek žive ljudi koji mogu govoriti o onome što se dogodilo. Još postoje lične uspomene, fotografije, dokumenti, mjesta zločina...
Objavi komentar
Pročitajte više

IZMEĐU ANESTEZIJE I ALIBIJA: Kritička analiza etnokonfesionalizma u savremenom bh. društvu

Slika
Između anestezije i alibija: Kritička analiza etnokonfesionalizma u savremenom bh. društvu Kada je Karl Marks 1843. godine napisao da je religija „opijum za narod“, nije primarno ciljao na teološku suštinu vjere, već na njenu društvenu funkciju unutar nepravednih sistema. U njegovoj viziji, religija djeluje kao dvostruki mač: ona je s jedne strane „uzdah potlačenog stvorenja“ – utočište i anestezija protiv svakodnevne patnje, a s druge strane, instrument koji pasivizira pojedinca, odgađajući njegovu borbu za stvarna socioekonomska prava. Iako savremeni svijet poznaje različite modalitete odnosa države i vjere – od zapadnoevropskog sekularnog modela, preko američke „civilne religije“, pa sve do teokratskih uređenja – postkomunistička društva doživjela su specifičan fenomen: religija je popunila ideološki vakuum nastao padom socijalizma i postala noseći stub novog nacionalnog identiteta. U Bosni i Hercegovini taj je proces poprimio svoj najradikalniji oblik u vidu etnokonfesionalizma. 1....
Objavi komentar
Pročitajte više

TRIBINA KAO OGLEDALO DRUŠTVA

Slika
TRIBINA KAO OGLEDALO DRUŠTVA Od navijačkog folklora do političkih rezervnih armija Ako se navijačke grupe u našem okruženju zovu  Horde zla, Manijaci, Robijaši, Škripari, Lešinari, Fukare  i slično – šta mi uopšte pozitivno možemo očekivati od takvih zajednica? Nomen est omen  – ime jeste znak. Kada grupa mladih ljudi samoinicijativno odabere da se identifikuje kroz nazive koji prizivaju mrak, devijaciju, nasilje i društvenu marginu, to nije slučajnost niti nekakav bezazleni ulični humor. To je javni pristanak na agresivni narativ kao vlastiti identitet. I tu moramo postaviti osnovno pitanje:  O kakvom je odgoju tu riječ? Kakav je to obrazovni, porodični i društveni sistem koji oblikuje mladog čovjeka tako da mu vrhunac pripadnosti predstavlja identifikacija s "mračnim snagama"? Kada škola, porodica i kultura prestanu nuditi jasan i pozitivan sistem vrijednosti, nastaje opasan vakuum. Tu prazninu brzo i efikasno popunjava tribina. Ona nudi lažni osjećaj moć...
Objavi komentar
Pročitajte više

MOSTAR KAO ZAROBLJENI GRAD: Od UNESCO-ve baštine do primitivizirane kasabe

Slika
MOSTAR KAO ZAROBLJENI GRAD: Od UNESCO-ve baštine do primitivizirane kasabe   Svaki grad ima svoju fasadu, ali rjetki su gradovi u kojima je ponor između te fasade i stvarne svakodnevice tako dubok i mučan kao u današnjem Mostaru. Dok se u službenim brošurama i govorima lokalnih političara nižu hvalospjevi o „rekordnim turističkim sezonama“, „evropskom Mostaru“ i hiljadama noćenja, dovoljno je napraviti samo stotinu koraka od Starog mosta da se shvati surova istina: Mostar sistematski i tiho tone u bezakonje, nerad i potpunu komunalnu i urbanističku anarhiju.   Ono što se danas događa na ulicama Mostara nije slučajnost niti prolazna ljetna gužva. To je direktna posljedica upravljanja gradom od strane ljudi koji ga ne vole, ne razumiju i ne poštuju — bilo iz čiste nekompetencije, bilo iz svjesne namjere i ostvarivanja jeftinih političkih i privatnih interesa.   Pješačke zone kao poligoni za bahatost   Priča počinje tamo gdje bi red morao biti besprijekoran — u ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Grad koji gori u vlastitom betonu: Zašto Mostar ignorira vlastitu klimatsku katastrofu?

Slika
Grad koji gori u vlastitom betonu: Zašto Mostar ignorira vlastitu klimatsku katastrofu? Mostar već godinama nije samo sinonim za sunce i ljeto—postao je metafora za toplinski pakao. Kada se živa u termometru popne iznad 40 stepeni C, u kombinaciji s visokim procentom vlage koju stvaraju akumulacije na Neretvi, život u gradu gubi osnovna ljudska mjerila ugodnosti i postaje čista borba za preživljavanje. I dok građani polušaljivo ponavljaju vic da je razlika između Mostara i pakla svega 2 stepena C, gorka je istina da taj vic odavno nije smiješan. On je dijagnoza sistema koji svjesno gura grad u urbanu i ekološku propast. Spomenici urbane varvarizacije i sistemskog nemara Nekadašnji Mostar imao je urbanističku kulturu i viziju. Današnji grad živi posljedice agresivnog, investitorskog urbanizma i ilegalne gradnje. Dovoljno je pogledati samo nekoliko tragičnih primjera koji svjedoče o tome kako se sistemski uništavalo sve što je ovaj grad štitilo i hranilo kisikom: Posječeni libanski kedro...
Objavi komentar
Pročitajte više