Sead Đulić

  Kako su nam oteli Hercegovinu: O geografiji podjele i tihoj kapitulaciji Godinama posmatram kako se u našem javnom prostoru, najprije u političkim govorima, a potom sasvim prirodno u medijima i svakodnevnim razgovorima na kafi, odvija jedna opasna i perfidna operacija. Pojam Hercegovine, sa svojom širinom, slojevitošću i bogatstvom, pred našim očima se sužava, komada i ugurava u tijesan etnički kalup. Kada političari u studijima ili novinari u udarnim vijestima danas izgovore riječ  Hercegovina , oni gotovo bez izuzetka misle samo na zapadnu Hercegovinu i jedan dio Mostara. Sve izvan toga kao da prestaje da postoji. Kao da su Konjic i Jablanica nekakvo daleko predgrađe Sarajeva, kao da je Stolac geopolitički incident, a Trebinje, Gacko i Bileća nepovratno predani u tuđe, etnički zaokružene feude. Istovremeno, u tu novu, politizovanu "Hercegovinu" po automatici se usisavaju Livno i Tomislavgrad — prostori Tropolja i Završja koji geografski dišu bosanskim visokogorjem —...

Povelja Kulina bana: Projekt naše budućnosti Kada danas govorimo o Povelji Kulina bana i obilježavamo 837 godina od njenog nastanka, u iskušenju smo da uradimo ono što najčešće radimo — da se povučemo u historiju. Da s ponosom prebiramo po prošlosti, recitujemo stare tekstove i u tome tražimo utjehu za prazninu sadašnjeg trenutka. Ali ako nas je historija nečemu naučila, naučila nas je tome da nas prošlost, ma koliko slavna bila, ne može spasiti ako nemamo viziju budućnosti. Kulin ban 1189. godine nije gledao unazad. Nije pisao Povelju da bi se pravdao ili da bi dokazivao šta je bilo prije njega. On je gledao unaprijed. Obezbijedio je mir, otvorio puteve, garantovao pravnu sigurnost i postavio temelje organizovane, civilizovane i otvorene države. Povelja nije bila samo diplomatski dokument — ona je bila prvi civilizacijski ugovor ove zemlje sa svijetom. Zato pitanje koje danas moramo postaviti ne glasi samo  šta je Povelja značila tada , nego:  Šta Povelja Kulina bana ...

  NE ZABORAVU 51. Mostarski teatarski festival – Festival autorske poetike Ne zaboravu. Dvije riječi. A iza njih 52 godine. Godine stvaranja, odrastanja, istraživanja, putovanja, pobjeda, poraza, ratova, rušenja, obnavljanja, odlazaka i povrataka. Godine u kojima je eMTeeM mnogo puta morao dokazivati da mu je mjesto u ovom gradu. A mi danas pitamo: Zašto se ono što je toliko dugo dokazivalo svoju vrijednost mora iznova dokazivati? Zato ovogodišnji Festival autorske poetike ne počinje pitanjem šta ćemo prikazati publici. Počinje pitanjem: Šta smo spremni zaboraviti? Možemo li zaboraviti 52 godine eMTeeM-a? Ne možemo. Ne smijemo. Jer eMTeeM nije samo jedna teatarska kuća. To su hiljade djece i mladih koji su kroz njegovu scenu odrastali. Neki su postali umjetnici. Mnogi nisu. Ali su svi, na svoj način, ponijeli nešto što se ne može izmjeriti brojem predstava, nagrada ili festivalskih priznanja. Ponijeli su iskustvo zajedništva. Iskustvo odgovornosti....

  INICIJATIVA za uređenje mikro-lokacije: „Priča o Žutom – Spomenik mostarskoj legendi i zavjetu ljubavi“ O ČEMU SE RADI?  Mostar nije samo grad od kamena i sunca, već i grad vjekovnih legenda koje se prenose s koljena na koljeno. Jedna od najzagonetnijih i najljepših priča našeg kraja jeste  Legenda o Žutom  — doboćudnom strancu koji je, ne znajući za staro pravilo da se 2. avgusta zbog podvodnih sila ne ulazi u Neretvu, skočio u njenu svježinu i nestao. Mjesecima su na stijeni ostale samo njegove pažljivo složene haljine koje niko nije smio dirati. Kada se iznenada vratio jesenjih dana, ostao je zauvijek nijem — sačuvavši tajnu podvodnog vilinskog svijeta i sačuvavši naš grad od gnjeva vode. Iz ove priče potiče i čuvena narodna izreka:  „Nadrljao k'o Žuti“ . Cilj ove inicijative jeste da se jedna zaboravljena, prirodna pećina/stijena iznad Neretve, do koje vodi stari sokak, pretvori u diskretno, estetski uređeno i mistično mjesto susreta. KAKO BI LOKACIJ...

Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo Događaj koji se u subotu, 22. avgusta, odigrao u Bugojnu nije tek puki lokalni komunalni spor, niti birokratska nesuglasica oko komada zemlje. Zaustavljanje obnove spomenika poginulim antifašistima i oslobodiocima Bugojna u Drugom svjetskom ratu — sprovedeno pod direktnim pritiskom vjerske institucije i brzinskim telefonskim diktatom tužilaštva — predstavlja ogoljen, brutalno jasan dokaz teze od koje više ne možemo bježati: mi u Bosni i Hercegovini živimo u klasičnom neofašističkom, etno-teokratskom društvu. Podsjetimo na činjenice koje razotkrivaju sav besmisao i opasnost ovog trenutka. Uz pismenu saglasnost načelnika opštine Bugojno i uz potpuno korektno i zakonsko postupanje policije na terenu, pokrenuta je akcija vraćanja starog spomenika na njegov postament. Riječ je o spomeničkom obilježju koje je sklonjeno u ljeto 1994. godine, u istom periodu kada je uništen i veliki spomenik podignut iznad kost...

  POBJEDNICI SU JAKI: VRIJEME JE ZA KULT OPSTANKA Žrtva čeka sažaljenje, pobjednik preuzima odgovornost. Odrastanje na pričama o stradanju ne nudi budućnost mladim generacijama. Posljednjih mjeseci prisustvovao sam nizu komemoracija, godišnjica formiranja brigada i skupova posvećenih sjećanju na ratna stradanja. Iako su motivi za njihovo organizovanje historijski opravdani, obrazac koji se sa njih šalje postao je zabrinjavajući. Dominantan ton gotovo svakog obraćanja svodi se na ponavljanje uloge pasivne žrtve, nabrajanje nepravdi i kolektivno naricanje nad sopstvenom sudbinom. Nema sumnje u historijske činjenice: Bosni i Hercegovini je u periodu 1992–1995. bilo namijenjeno potpuno nestajanje, a njenom najbrojnijem narodu biološko uništenje, progon, getoizacija i trajna politička diskvalifikacija. To je bila jasna namjera i projektovani cilj. Međutim, ključno pitanje koje prešutkujemo glasi:  Šta je bio konačni ishod tog projekta? Konačni ishod je da je Bosna i Herce...

  INFLACIJA STRADANJA: Kako je politizacija „logora“ i „masovnih grobnica“ osiromašila našu istinu Riječi u javnom prostoru nisu samo medij komunikacije — one su u postratnim društvima oružje. Kada se koriste neoprezno ili sa svjesnim političkim predumišljajem, one gube svoje izvorno značenje. Posljednjih godina svjedoci smo sve učestalije upotrebe teških pravnih i forenzičkih pojmova kao što su „masovna grobnica“ i „logor“ u dnevno-političke svrhe. Ono što bi trebali biti analitički, sudski i forenzički utvrđeni pojmovi s jasnom težinom, u našem javnom prostoru postali su puki rekviziti za homogenizaciju vlastitog naroda i održavanje konstantnog stanja egzistencijalnog straha. Semantička inflacija: Od forenzičkih činjenica do medijskog senzacionalizma  Prvi problem koji iz ovoga proizlazi jeste opasna terminološka impreciznost. Kada u medijskim naslovima pročitamo da je otvorena „masovna grobnica“ u kojoj su pronađena dva ili tri tijela, javnost se nesvjesno navikava na p...