DRUŠTVO S DIJAGNOZOM
DRUŠTVO S DIJAGNOZOM O pojedincu, kolektivima i slobodi koju tek trebamo naučiti živjeti Sve češće se zateknem kako posmatram ljude oko sebe i pitam se šta nam se to događa. Gledam mlade parove koji hodaju jedno pored drugoga, a kao da nisu zajedno. Ne drže se za ruke, ne dodiruju se, ne razmjenjuju poglede koji bi govorili više od riječi. U kafićima sjede jedni nasuprot drugima, ali njihovu pažnju mnogo češće zaokupljaju ekrani nego ljudi s kojima su došli. Razgovor se svede na naručivanje, plaćanje i poneku usputnu rečenicu. Kao da nam je postalo važnije biti povezan sa svijetom nego biti prisutan pored čovjeka. Posmatram kako se odnosimo prema drugima. U redovima se rijetko ko sjeti trudnice, osobe s invaliditetom ili nekoga kome je očigledno potrebna pomoć. Kao da je svako prepušten sebi, a tuđa potreba postaje problem onoga ko je ima. Sve češće susrećem bahatost, nestrpljenje, siromaštvo jezika i razgovor u kojem je važnije nadglasati drugoga nego ga razumjeti. Na ulicama gledam a...