Postovi

POLITIKA PAMĆENJA I ETNIZACIJA KULTURNOG NASLIJEĐA: KRITIČKI OSVRT NA "ŠANTIĆEVE VEČERI POEZIJE" U MOSTARU

Slika
  Politika pamćenja i etnizacija kulturnog naslijeđa: Kritički osvrt na "Šantićeve večeri poezije" u Mostaru Pitanje historijskog kontinuiteta, rednih brojeva manifestacija i "vlasništva" nad kulturnim naslijeđem u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini — a posebno u Mostaru — predstavlja klasičan primjer politike pamćenja ( memory politics ) i ideološke instrumentalizacije kulture. Slučaj organizacije  Šantićevih večeri poezije  i tretmana lika i djela Alekse Šantića jasno oslikava duboke institucionalne, političke i identitetske rascjepe u gradu. 1. Historijsko-hronološki apsurd i "izmišljanje tradicije" Nedavno promovisanje "107. Šantićevih večeri poezije" dovodi do ozbiljnih matematičkih i historijskih nelogičnosti. Ako je Aleksa Šantić preminuo 1924. godine, ovakva numeracija direktno sugeriše da su memorijalne večeri poezije započele još za njegovog života, oko 1919. godine, što je sa stajališta komemorativne prakse neodrživo. Još je ob...

GDJE JE NESTALA LJEVICA I KO DANAS BRANI ŽIVOT U BOSNI I HERCEGOVINI?

Slika
  Gdje je nestala ljevica i ko danas brani život u Bosni i Hercegovini? Svako ko danas u Bosni i Hercegovini pokuša ozbiljno govoriti o ljevici nailazi na zid apsurda, nesporazuma i teških istorijskih trauma. Naš javni prostor razapet je između dvije krajnosti: s jedne strane imamo etablirane stranke koje u nazivima čuvaju socijaldemokratske predznake, redovno se pozivaju na antifašističko naslijeđe i polažu cvijeće na spomenike, dok u praksi funkcionišu kao besprijekorni upravitelji neoliberalnog poretka. S druge strane imamo građane čiji je doživljaj samog pojma "socijalizam" duboko podijeljen — za jedne je to nostalgija za vremenom socijalne sigurnosti, besplatnog školstva i dostojanstva, dok je za druge to asocijacija na jednopartijski sistem, političke zabrane i "tamnicu naroda". Dok mi vodimo teološke ratove o prošlosti, oko nas se odvija brutalna realnost:  u Bosni i Hercegovini ljevica u svom ekonomskom, socijalnom i transformativnom smislu suštinski ne ...

RASPRODAJA MAGLE DOK KORPA PRELAZI 3.000 KM: ZAŠTO BiH NEMA PRAVU LJEVICU I KAKO IZGLEDA MATRICA ZA OPSTANAK?

Slika
RASPRODAJA MAGLE DOK KORPA PRELAZI 3.000 KM: ZAŠTO BiH NEMA PRAVU LJEVICU I KAKO IZGLEDA MATRICA ZA OPSTANAK? Predizborna svakodnevica u Bosni i Hercegovini iznova potvrđuje sumornu činjenicu: politička ponuda svedena je na beskonačni ciklus međusobnog vrijeđanja, omalovažavanja i jeftine političke marketinške buke. U potpunom nedostatku novih, svježih i originalnih ideja, politički akteri utočište pronalaze u sigurnoj zoni etnopolitike. Ono što posebno zabrinjava jeste to što su se pod okrilje „borbe za državu“ i zaštitu nacionalnih interesa sklonile i one opcije koje se deklarativno nazivaju građanskim i ljevičarskim. U praksi, njihova agenda svela se na apstraktne debate i natjecanje u tome ko je "veći patriota", dok stvarni život građana iz dana u dan prepuštaju tržišnom haosu. Život u brojevima: Svakodnevica koju visoka politika ignoriše Prava ljevica u BiH danas ne postoji. Umjesto da propagiraju ozbiljne i konkretne socijaldemokratske programe, domaći političari ...

FARSA SA PREDIZBORNIM BILBORDIMA: RECIKLAŽA STRAHA U ZEMLJI BEZ LJEVICE

Slika
FARSA SA PREDIZBORNIM BILBORDIMA: RECIKLAŽA STRAHA U ZEMLJI BEZ LJEVICE Otvaranje još jedne predizborne kampanje nije donijelo ništa osim mučne spoznaje da živimo u zaglavljenom vremenu. Sa bilborda nas, uglavnom, posmatraju ista ona lica koja su nas decenijama, korak po korak, vodila do ekonomskog, društvenog i moralnog dna. Pored njih, tu su i takozvana „nova, mlada lica“ – bezidejni pješadinci stranaka koji sa novom energijom ponavljaju stare, potrošene i opasne fraze svojih političkih sponzora. Suština ove parade je prosta: borba za goli opstanak na pozicijama, očuvanje privilegija i pristup budžetskom novcu. Priča o državi, reformama i budućnosti svedena je na obezvrijeđene fraze koje ne obavezuju nikoga. Dekoder stranačkih slogana: Šta nam zapravo poručuju? Pogledajmo samo te pompezne parole kojima su premrežili gradove. Slogani ove kampanje nisu ništa drugo do jeftina anestezija za osiromašeni narod i pokušaj da se ispraznim riječima prikrije potpuni nedostatak konkretnih ...

ŽENA KOJA JE POBJEDILA SUDBINU I RAT

Slika
  Moje sjećanje na Katarinu Žena koja je pobjedila sudbinu i rat Katarinu Gavran, moju punicu, pamtim kao ženu u kojoj su se na čudesan način lomili i spajali stroga tradicija hercegovačkog krša i nevjerojatna širina ljudskog srca. Rođena 1922. godine u selu Proboj kod Ljubuškog, proživjela je mladost koja je zrcalila tešku sudbinu njezine generacije. Kroz obiteljska sjećanja maglovito se provlači priča o njezinom odlasku u samostan, u trenucima kada je Drugi svjetski rat već bio na pragu, a siromaštvo stezalo obruč oko hercegovačkih sela. Pamte se riječi koje joj je otac tada uputio, riječi u kojima je bila sažeta sva surova mudrost preživljavanja: „Idi u crkvu, biće bolje za pojesti nego kući, bićeš sigurnija, a sačuvaćeš i obraz. Nešto ćeš i naučiti što ti može kasnije valjati.“ I otišla je. U tišini samostanskih hodnika Katarina nije pronašla samo utočište od ratnog ludila i gladi, već je poslušala očev savjet i izučila krojački zanat. Ta vještina pokazat će se proročan...