Postovi

OD PREDIZBORNE PREDSTAVE DO UMIVENOG NEOFAŠIZMA: Kako su nam oteli antifašizam da bi nam podijelili budućnost

Slika
OD PREDIZBORNE PREDSTAVE DO UMIVENOG NEOFAŠIZMA: Kako su nam oteli antifašizam da bi nam podijelili budućnost U toku svake predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini svjedočimo istom ciničnom spektaklu: političarima odjednom budu puna usta antifašizma. Naravno, isključivo onog deklarativnog, prigodničarskog i bezopasnog. Najsvježiji primjer stigli smo gledati u Mostaru, gdje su se politički akteri utrkivali u „odbrani“ Partizanskog spomen-groblja. Fotografisali su se pored devastiranih kamenih cvjetova i oni koji tamo nisu kročili još od devedesetih, naglo doživjevši prosvjetljenje pred objektivima fotoaparata. Međutim, čim su se prebrojali glasovi, naslutila podijela fotelja i rasporedjela resursa, taj predizborni antifašizam naprasno je nestao. Cvijeće je uvelo, kamere su se ugasile, a spomenik je ponovo prepušten vandalima, korovu i sistemskom zaboravu. „Mostar u ovom slučaju nije usamljen incident — on je ogledalo i lakmus papir za cijelu državu. Ono što gledamo na Neretvi ...
Objavi komentar
Pročitajte više

ETIKA SLOBODE

Slika
  ETIKA SLOBODE Pokušaj jednog odgovora Ne znam postoji li definicija slobode oko koje bismo se svi mogli složiti. Možda i ne treba da postoji. Jer sloboda nije matematička formula. Nije riječ koju jednom objasnimo i onda je zauvijek razumijemo. Što više o njoj razmišljam, sve mi se više čini da sloboda nije stanje u kojem se čovjek jednom nađe. Sloboda je odluka. I to odluka koju čovjek donosi iz dana u dan. Ali onda dolazim do mnogo težeg pitanja: Šta moja sloboda znači za drugog čovjeka? Možemo li biti slobodni ako sloboda drugog čovjeka za nas nije važna? Možemo li govoriti o slobodi ako smo spremni braniti samo vlastito pravo da budemo slobodni? I gdje počinje moja odgovornost za slobodu drugog čovjeka? Tu negdje počinje ono što bih nazvao etikom slobode . Dugo smo slobodu učili kao pravo. Pravo da govorimo. Pravo da mislimo. Pravo da biramo. Pravo da budemo različiti. Pravo da živimo onako kako želimo. Sve je to sloboda. Ali možda sloboda počinje tek on...
Objavi komentar
Pročitajte više

IZBORI BEZ BIRAČA, KAMPANJE BEZ SMISLA: DOBRO DOŠLI U DEVEDESETE DVIJEHILJADITIH

Slika
Izbori bez birača, kampanje bez smisla: Dobro došli u devedesete dvijehiljaditih Izbori u Bosni i Hercegovini su završeni. Rezultati su poznati. Ako je ikome bilo išta čudno, to je samo dokaz da još uvijek nije shvatio gdje živi. Za sve ostale – sve je previše očekivano. Niska izlaznost ponovo je poslužila kao dežurni izgovor za političke analize. Ali pravo pitanje glasi:  niska u odnosu na šta? Demografska fikcija i birački spiskovi Pogledajmo demografski apsurd u kojem živimo. Zvanični birački spiskovi u BiH godinama broje preko 3,3 miliona glasača. Istovremeno, sumorna stvarnost nam govori da u zemlji jedva da živi nešto više od dva miliona ljudi. Uzmimo samo primjer Mostara, gdje je po popisu iz 2013. živjelo oko 105 hiljada stanovnika, a danas, nakon masovnog egzodusa, na biračkom spisku i dalje uredno stoji cifra od preko 100 hiljada upisanih. „Stvarni problem biračkih spiskova nisu preminuli, nego stotine hiljada živih ljudi – onih koji su spakovali kofere i otišli, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

RETORIKA S BIRALIŠTA: KAKO JE ANTIFAŠIZAM POSTAO PSOVKA, A BIVŠI KOMESARI ZAŠTITNICI NACIJE

Slika
RETORIKA S BIRALIŠTA: KAKO JE ANTIFAŠIZAM POSTAO PSOVKA, A BIVŠI KOMESARI ZAŠTITNICI NACIJE Jutro na biralištu trebalo bi biti trenutak u kojem građanin ostvaruje svoje ustavno pravo i promišlja o budućnosti zajednice. Međutim, prolazeći pored dvojice mlađih ljudi neposredno nakon glasanja, iza svojih leđa čuo sam rečenicu koja u jednoj psovci sažima svu dubinu političke nepismenosti i historijskog revizionizma na našim prostorima: „Vala mi je pun k...c ovih komunjara.“ Izjava je bila upućena meni — ne zato što me ti mladi ljudi poznaju, niti zato što znaju moje ekonomske ili političke stavove, već zato što sam deklarisani ljevičar i antifašista. U njihovom svjetonazoru, oblikovanom višedecenijskom etnonacionalnom propagandnom mašinerijom, svaka ideja socijalne pravde, građanske jednakosti i antifašizma automatski se prevodi u stigmatizirani pojam „komunjare“. Ovaj usputni ulični komentar nije tek nepristojnost prolaznika. On je dijagnoza dubokog poremećaja u našem javnom prost...
Objavi komentar
Pročitajte više

RAĐANJE MOSTARSKOG GRAĐANSKOG FRONTA: Zbog čega je inicijativa za nezavisnu listu ljevice nasušna potreba našeg grada?

Slika
RAĐANJE MOSTARSKOG GRAĐANSKOG FRONTA: Zbog čega je inicijativa za nezavisnu listu ljevice nasušna potreba našeg grada? Svako ko danas hoda Mostarom otvorenih očiju i bez stranačkih ružičastih naočala, vidi grad koji se guši. I to ne samo od ljetnih vrućina, nego od sistemskog nemara, urbanističkog divljanja i komunalnog rasula. Desetljećima se Mostarcima plasira teza kako su svi problemi ovog grada isključivo etničke i ideološke prirode. Dok se na političkim govornicama pred svake izbore podgrijavaju stara strahovanja i crtaju nevidljive linije razdvajanja, iza te dimne zavjese odvija se brutalna rasprodaja javnog interesa. Posljedice takve politike vidljive su na svakom koraku: ·   Ekološki zločin na Uborku:  Deponija koja je davno trebala biti sanirana i zatvorena i dalje truje i vazduh i vodu i zemlju, direktno ugrožavajući zdravlje hiljada ljudi, dok vlast nudi samo kozmetičke izgovore i kupuje vrijeme. ·   Urbanistički haos i otimačina prostora:  Zelen...
Objavi komentar
Pročitajte više

POLITIKA PAMĆENJA I ETNIZACIJA KULTURNOG NASLIJEĐA: KRITIČKI OSVRT NA "ŠANTIĆEVE VEČERI POEZIJE" U MOSTARU

Slika
  Politika pamćenja i etnizacija kulturnog naslijeđa: Kritički osvrt na "Šantićeve večeri poezije" u Mostaru Pitanje historijskog kontinuiteta, rednih brojeva manifestacija i "vlasništva" nad kulturnim naslijeđem u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini — a posebno u Mostaru — predstavlja klasičan primjer politike pamćenja ( memory politics ) i ideološke instrumentalizacije kulture. Slučaj organizacije  Šantićevih večeri poezije  i tretmana lika i djela Alekse Šantića jasno oslikava duboke institucionalne, političke i identitetske rascjepe u gradu. 1. Historijsko-hronološki apsurd i "izmišljanje tradicije" Nedavno promovisanje "107. Šantićevih večeri poezije" dovodi do ozbiljnih matematičkih i historijskih nelogičnosti. Ako je Aleksa Šantić preminuo 1924. godine, ovakva numeracija direktno sugeriše da su memorijalne večeri poezije započele još za njegovog života, oko 1919. godine, što je sa stajališta komemorativne prakse neodrživo. Još je ob...
Objavi komentar
Pročitajte više

GDJE JE NESTALA LJEVICA I KO DANAS BRANI ŽIVOT U BOSNI I HERCEGOVINI?

Slika
  Gdje je nestala ljevica i ko danas brani život u Bosni i Hercegovini? Svako ko danas u Bosni i Hercegovini pokuša ozbiljno govoriti o ljevici nailazi na zid apsurda, nesporazuma i teških istorijskih trauma. Naš javni prostor razapet je između dvije krajnosti: s jedne strane imamo etablirane stranke koje u nazivima čuvaju socijaldemokratske predznake, redovno se pozivaju na antifašističko naslijeđe i polažu cvijeće na spomenike, dok u praksi funkcionišu kao besprijekorni upravitelji neoliberalnog poretka. S druge strane imamo građane čiji je doživljaj samog pojma "socijalizam" duboko podijeljen — za jedne je to nostalgija za vremenom socijalne sigurnosti, besplatnog školstva i dostojanstva, dok je za druge to asocijacija na jednopartijski sistem, političke zabrane i "tamnicu naroda". Dok mi vodimo teološke ratove o prošlosti, oko nas se odvija brutalna realnost:  u Bosni i Hercegovini ljevica u svom ekonomskom, socijalnom i transformativnom smislu suštinski ne ...
Objavi komentar
Pročitajte više