Sead Đulić

  Čitam brojne komentare i napise o sramotnom uklanjanju bilborda sa božićnom i novogodišnjom čestitkom u Bužimu, te još sramotniji bilbord u Zenici, nakon Bužima, u kojem se poručuje da Djed Mraz, Nova godina itd nisu u tradiciji Bošnjaka. O tolikoj količini gluposti izrečenih u par riječi besmisleno je trošiti vrijeme, ali svijest o tome da ta glupost za samo jedan dan, u očima Evrope, u drugi plan stavi sve akcije i aktivnosti na razbijanju države, natjera čovjeka da zapiše par rečenica. Prvo čega sam se sjetio je jedan događaj koji se desio u Mostaru, u mahali Podhum, danas daleke 1957. godine. Naime, moji roditelji su proljeća te 1957. godine prodali kuću u mahali Bakamluk i kupili drugu u Podhumu. Pamtim da je bilo dosta djece i da smo se u jednom od sokaka, pored Radobolje igrali. Brat i ja smo bili novi, ali smo se uklapali. Jedno subotnje dopodne izašli smo, po ranijem dogovoru, da se igramo. Zapazili smo da sva ili skoro sva djeca imaju šarena jaja i da se takmiče čije je

  Bezmalo cijeli život moja adresa stanovanja jeste Mostar. Pamtim skromne šezdesete, pamtim pojavu Fiće na našim ulicama, Mujićevu Vespu u Podhumu, štrcaljke ljeti i njihovo polijevanje neasfaltiranih ulica, kupanje ispod Starog mosta, pa prva izviđačka logorovanja na Boračkom jezeru i Prapratnom i tako dalje, i tako dalje. Naravno, pamtim i Korzo, i otvaranje Doma omladine, štafete, sletove, ali i smijeh i radost na ulicama Mostara.   A onda je upaljeno svjetlo i ugašena tama i mrak koju smo imali ranije, kažu. Ali je nestalo i smijeha i radosti na ulicama Mostara. U svakodnevni riječnik ušle su neke riječi kojima su data potpuno drugačija značenja od onih koje smo do tada znali. Kako je to počelo, a u posljednje vrijeme kulminiralo do zveckanja oružjem, sve se više pitam i sam sebi postavljam slijedeća pitanja, koja su zapravo rezultat tog novog svjetla i davanja novog značenja istim riječima: -        Šta je konstitucija? -        Šta je konstitutivni narod? -        Šta