Sead Đulić

Svjetski dan pozorišta je 27. mart. Za sve nas koji se bavimo umjetnošću teatra to je izuzetno  važan dan. Prije tačno 25 godina na ovaj dan osnovali smo Centar za dramski odgoj sa  zadatkom promicanja dramsko-pedagoškog rada sa, prvenstveno djecom i mladim ljudima,  što bi u konačnici trebalo rezultirati uvođenjem dramskog odgoja u škole. Na sam taj dan  završiti ćemo naš MAT fest broj 12 premijernom izvedbom predstave „Romska bajka“ po  motivima Romskih legendi, ali na ovaj dan ne želim pisati o teatru. Muče me neke druge  misli. Burno je u cijelom svijetu, a u mom okruženju ključno je pitanje: Hoće li biti rata? Dok slušam kafanske, internetske, ali i skupštinske stratege meni se roje misli u glavi i prisjećam se događaja koji su se desili u Kraljevini Jugoslaviji baš na ovaj dan, 27. marta 1941. godine. Prisjećajući se tih događaja priželjkujem sličnu reakciju naroda danas. Šta se to, zapravo, desilo te, danas, davne godine? Ukratko, desio se državni udar. Državni udar u

Dana, 9. marta 2022. godine, nešto iza 13,00 sati davao sam izjavu za Federalnu televiziju na Partizanskom spomen groblju. Snimali smo ispred vodenih orgulja. Bili su, osim mene, prisutni, urednica emisije za koju smo pravili prilog, snimatelj i tonac. Negdje na pola snimanja bahato, primitivno i krajnje drsko u kadar su upala trojica mladića, prethodno odgurnuvši urednicu i sve nas verbalno vrijeđajući. U odlasku su dobacivali: Tito je mrtav. Bili su, u već odavno prepoznatljivim, crnim duksevima sa kapuljačama. Pripadnici su one iste neonacističke grupe mladih koji se lažno predstavljaju navijačima. To su oni isti koji imaju svoj klub odmah preko puta Partizanskog spomen groblja i koji ga godinama devastiraju. To su oni isti što su u kasne noćne sate upali u naselje Donja Mahala i uznemiravali građane, te pričinili značajnu materijalnu štetu. To su isti oni što naprave ili u njima učestvuju i brojne druge ispade u gradu. Ova trojica očito su bila izvidnica koja je trebala da nas