Postovi

"Ubiću" te ako ti se nešto desi

Slika
Nakon dvije sedmice konačno sam kući. Svašta bi trebao uraditi, ali mi se neda. Odmaram i budan sanjarim. Lutam u mislima po prostranstvima sjećanja kao da tražim nešto što će mi zaokupiti misli i odagnati zamor koji osjećam u cijelom tijelu. Telefon neprestano zvoni. Najčešće su to pozivi bez kojih bi najrađe progurao ovu nedjelju, ali šta je tu je. Ta učestala zvonjava i isprazni razgovori vratiše me u 1993. godinu i vrijeme kada sam sanjao telefon u nadi da ću čuti neki glas o onima zbog kojih vrijedi živjeti. Naime, Slavica i djeca su od septembra 1992. godine kod prijatelja Vlade u Zagrebu, ali desio se maj 1993. godine i moj strah je rastao iz dana u dan. Preko dva mjeseca o njima nemam nikakav glas. Telefoni ne rade, a putem radio veze ne uspjevam ostvariti kontakt sa Vladom. Veza uvijek bude prekinuta. Ti prekidi i nemogućnost uspostavljanja veze bude sumnju da se nešto desilo, jer do nas stižu svakojake ružne informacije. Odagnavam takve misli od sebe, ali svejedno loše spavam...
Objavi komentar
Pročitajte više

Piši, kakav Shakespeare

Slika
    Bio sam u Fojnici na banjskoj rehabilitaciji. Imao sam sreće kod pravljenja rasporeda terapija. Sve terapije završavao sam oko 11,30 sati i ostatak dana mi je bio na raspolaganju za šetnje, posjete prijateljima ili jednostavno za odmor. Danas sam zbog te činjenice odlučio poslije ručka lagano krenuti za Mostar. Naime, sutra je Dan Armije RBiH, a pristao sam govoriti na svečanoj akademiji. Bilo mi je to prihvatljivije nego da sutra u jednom danu vozim u oba pravca. Ručao sam ranije i lagano krenuo put Mostara. Sunce mi smeta, nisko je i direktno sija u oči. Ni naočale ne pomažu. Vozim baš sporo, a misli lutaju. Bio sam iznenađen kad na Bradini ugledah naplatne kućice. Silazim sa auto puta i kao da puzim prema Konjicu. Sam sebe zatekoh u mislima. Vratih se u godine momkovanja i lude zaljubljenosti. Konjic je te 1976, godine igrao važnu ulogu u mom životu. Naime, ona, Slavica, studirala je muziku u Sarajevu i zbog povoljnog rasporeda mogla je četvrtkom oko 18,00 sati ub...
Objavi komentar
Pročitajte više

Očeve čizme

Slika
Na dan sam napustio boravak u „Reumalu“ u Fojnici gdje sam na redovnom banjskom oporavku. Išao sam u Mostar na obilježavanje godišnjice formiranja Armije RBiH. Govorio sam na skupu u Mostaru i Jablanici. Govorio sam o herojskom čudu otpora i kultu pobjednika. No, to nije tema ovog zapisa. Kasno uveče sam došao iz Mostara i Jablanice. Rano sam, sutra dan, morao ustati zbog terapije. Malo sam prespao i naglo ustao. Izgubio sam svijest i pao. Dobro sam se udario u lakat i glavu. Nekako sam dopuzao do kreveta. Medicinsko osoblje mi je savjetovalo da ovaj dan ostanem u krevetu. Poslušao sam. Više sam u bunilu nego budan. Glava me boli, na lakat se ne mogu osloniti, suze od silnog bola same teku. Uznemiren sam jer u posljednje vrijeme više puta sam pao i svaki put padovi su prouzročili velike bolove. Na sreću nije bilo lomova, ali razmišljam šta bi bilo da se to desilo, da sam polomio nogu ili možda kuk. Da li bi to značilo da mi predstoje kolica i život i kretanje na drugi način. Ta misao...
Objavi komentar
Pročitajte više

RAZVIJAJMO KULTURU POBJEDNIKA

Slika
(Obraćanje na Svečanoj akademiji povodom Dana Armije RBiH, 15. aprila 2025. u Mostaru i Jablanici)   Pozdrav domovini! Pozdrav i svima vama koji danas jeste ovdje da zajedno o bilježimo Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ne, takozvane, kako neprijatelji ove zemlje vole reći i napisati, kako vole reći oni što bi prekrajali historiju, oni što su razgrađivali i razgrađuju bosansko-hercegovačko historijsko biće, oni što sebe predstavljaju kao spasioce Bosne i Hercegovine, ali i oni što uporno tvrde i u laž uvjeravaju i sami sebe da su se samo branili, jer bili su, tobože,   napadnuti. Ukratko, istine radi, valja reći, Armija Republike Bosne i Hercegovine osnovana je na osnovu Odluke Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Ali radi budućnosti i historijskog pamćenja valja uporno ponavljati da je Armija RBiH devedesetih, bila jedina oružana sila osnovana od legalnih organa Republike Bosne i Hercegovine. I tu stavljam tačku.  Sve drugo, bez obzira na č...
1 komentar
Pročitajte više

OD SALONSKOG ANTIFAŠIZMA NEMA NIŠTA

Slika
   Zbog složenosti državnog uređenja u Bosni i Hercegoivini, ali i zbog vlasti koja preferira nacionalni koncept nad građanskim neminovno se to odražava i na rad i organizaciju i boračke organizacije u zemlji. Naime, postoji Savez antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegoviuni koji je pravni sljedbenik SUBNOR BiH. SABNOR je registrovan kod državniog Ministarstva pravde i područje njegovog djelovanja je cijela država. Paralelno postoji i SUBNOR Republike Srpske koji je registrovan kod Ministarstva pravde Republike Srpske i područje njegovog djelovanja je Republika Srpska. Međusobna saradnja gotovo da i ne postoji, jer rukovodstvo SUBNOR-a Republike Srpske to ne želi. Međutim, mi sa značajnim brojem udruženja iz Republike Srpske imamo odličnu saradnju. Tamo gdje je uticaj politike jači saradnja je slabija i obrnuto. Što se tiče mladih antifašista oni su organizovani kroz Forum mladih antifašista, od udruženja, preko kantona do državnog nivoa. Imaju svoje rukovodstvo i svo...
1 komentar
Pročitajte više

Rekla je: Hoću

Slika
  Jutro je. Ranije sam sa kolegama iz rukovodstva SABNOR-a u Bosni i Hercegovini iz Sarajeva krenuo put Tuzle. Povod je sastanak sa gradonačelnikom Tuzle i preciziranje zajedničkih aktivnosti oko organizacije Centralne regionalne manifestacije obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Manifestacija treba biti održana u subotu, 10. maja na Trgu slobode u Tuzli sa početkom u 12 sati. Očekuju se antifašisti iz svih država nastalih disolucijom Jugoslavije, te Austrije i Italije. Zapravo ovo je zajednička manifestacija. Skup snage antifašističkog pokreta danas. Sretan sam jer ne vozim i mogu drijemati dok se lijeno probijamo ka Tuzli. U polusnu odlutao sam u davnu 1971. godinu i to njen posljednji dan ili bolje reći u noć koja je djelila 1971. i 1972. godinu. Kad god idem u Tuzlu, ta misao mi se nekako vrati i razgali mi dušu. Naime, bilo je to vrijeme mog studentskog života u Sarajevu. Nekako spontano iz druženja Sabit i Drago postali su mi cimeri. Zapravo bi...
1 komentar
Pročitajte više

Zaglavljeni u 1992. godini

Slika
Bio je Dan nezavisnosti. Trideset i treća godina od referenduma na kojem su se građani Bosne i Hercegovine odlučili da u budućnosti nastave samostalan put. Zapravo, dovoljna većina njih. Nakon dugo vremena tog dana sam se sjetio gdje sam bio tog 1. marta 1992. godine. Naime, dan ranije sam glasao i krenuo vozom za Banja Luku. Kolegica Ljubica Ostojić i ja pozvani smo od umjetničkog rukovodioca Teatra poezije „Masleša“ iz Banja Luke, Sakiba Salame, da za njihove članove održimo radionicu o osnovama recitovanja. I krenuli smo vozom, jer naši domaćini su tako insistirali. Tek kasnije ćemo shvatiti zašto. Radili smo intenzivno, gotovo cijele dane. U grad smo kretali tek uveče, na večeru. Prvo veče predlažem dva-tri restorana koja znam od ranije kao dobre, domaćini vrdaju i kažu da se sve to promijenilo i vode nas na sasvim drugo mjesto. Nije mi bilo jasno kako se sve moglo tako promijeniti za par mjeseci, koliko nisam bio u Banja Luci, ali poštujem domaćine i šutim. Tek šetajući kroz g...
1 komentar
Pročitajte više

Njima igra, a nama pakao

Slika
  Pijem prvu jutarnju kafu, uobičajeno, u kafiću „Globus“. Usput čeprkam po telefonu listajući naslove na portalima. Sam sam za stolom, ali to ovdje ništa ne znači. Svi se poznajemo pa uglavnom bez pitanja sjedaš gdje ima slobodna stolica. Nisam ni primjetio kad mi se stari poznanik priključio. Tek kad je progovorio registrovao sam ga za stolom. Umjesto pozdrava klimnuo je glavom i onako bez uvoda upita me, rekao bih vidno iznerviran: Bogati šta ti misliš o ovome Trumpu i njegovim potezima.  Odgovorih mu kratko: Ne mislim ništa i odlutah u mislima u neke, danas, daleke godine, godine koje su srušile moje brojne snove, godine koje su mi otele radost gledanja odrastanja moje djece, godine koje su mi sve materijalno što sam imao uništile, godine koje su mene, zakletog pacifistu, pretvorile u vojnika i oficira. Godine su to koje su mi trajno u srce urezale tugu i trajno ukrale veliki dio ljubavi koju sam nosio u sebi. Ne izgovaram mu svoje misli jer me ne bi shvatio i skoro ...
Objavi komentar
Pročitajte više