Postovi

Zaglavljeni u 1992. godini

Slika
Bio je Dan nezavisnosti. Trideset i treća godina od referenduma na kojem su se građani Bosne i Hercegovine odlučili da u budućnosti nastave samostalan put. Zapravo, dovoljna većina njih. Nakon dugo vremena tog dana sam se sjetio gdje sam bio tog 1. marta 1992. godine. Naime, dan ranije sam glasao i krenuo vozom za Banja Luku. Kolegica Ljubica Ostojić i ja pozvani smo od umjetničkog rukovodioca Teatra poezije „Masleša“ iz Banja Luke, Sakiba Salame, da za njihove članove održimo radionicu o osnovama recitovanja. I krenuli smo vozom, jer naši domaćini su tako insistirali. Tek kasnije ćemo shvatiti zašto. Radili smo intenzivno, gotovo cijele dane. U grad smo kretali tek uveče, na večeru. Prvo veče predlažem dva-tri restorana koja znam od ranije kao dobre, domaćini vrdaju i kažu da se sve to promijenilo i vode nas na sasvim drugo mjesto. Nije mi bilo jasno kako se sve moglo tako promijeniti za par mjeseci, koliko nisam bio u Banja Luci, ali poštujem domaćine i šutim. Tek šetajući kroz g...
Objavi komentar
Pročitajte više

Njima igra, a nama pakao

Slika
  Pijem prvu jutarnju kafu, uobičajeno, u kafiću „Globus“. Usput čeprkam po telefonu listajući naslove na portalima. Sam sam za stolom, ali to ovdje ništa ne znači. Svi se poznajemo pa uglavnom bez pitanja sjedaš gdje ima slobodna stolica. Nisam ni primjetio kad mi se stari poznanik priključio. Tek kad je progovorio registrovao sam ga za stolom. Umjesto pozdrava klimnuo je glavom i onako bez uvoda upita me, rekao bih vidno iznerviran: Bogati šta ti misliš o ovome Trumpu i njegovim potezima.  Odgovorih mu kratko: Ne mislim ništa i odlutah u mislima u neke, danas, daleke godine, godine koje su srušile moje brojne snove, godine koje su mi otele radost gledanja odrastanja moje djece, godine koje su mi sve materijalno što sam imao uništile, godine koje su mene, zakletog pacifistu, pretvorile u vojnika i oficira. Godine su to koje su mi trajno u srce urezale tugu i trajno ukrale veliki dio ljubavi koju sam nosio u sebi. Ne izgovaram mu svoje misli jer me ne bi shvatio i skoro ...
Objavi komentar
Pročitajte više

PISMO BOLI I DUBOKE TUGE

Slika
  Danas sam kasnije izišao iz stana. Tromo, gotovo lijeno. Vukao sam se ulicom. Nemam običaj redovno stati i na usputnom panou za smrtovnice pogledati stanje, ali jutros me neka nevidljiva sila vukla tom panou. Dok pogled luta za oko mi zape jedna smrtovnica sa crvenom ružom. Pogled zastane, čitam ime i prezime, ali nisam siguran. Pogledam fotografiju i prepoznajem ispijeno, umorno lice sa dugom neurednom kosom. Prepoznajem Gorana, mog nešto mlađeg izviđačkog druga kojeg sam i u minulom ratu sretao kao hrabrog borca i čovjeka spremnog na najveće žrtve. Nismo prijateljevali, ali smo se poštovali. Nakon rata nekako sam ga izgubio iz vida, sreli smo se par puta. I onda me nazvao prije odprilike tri mjeseca i zamolio da se vidimo. Tražio je da susret bude što prije i na nekom mirnom mjestu. Osjetio sam da mu je to jako važno. Dogovorili smo susret za sutrašnji dan u rano popodne, kako bismo imali dovoljno vremena. Isčekujući taj susret stalno sam mislio na Gorana, slabo, vrlo slabo...
1 komentar
Pročitajte više

GODINE „NEMOĆI“?

Slika
    Mostarski teatar mladih nije samo teatar, ili pozorište, ili kazalište. Mostarski teatar mladih je i teatar i pozorište i kazalište. Mostarski teatar mladih je prije svega ideja. Ideja snažno distancirana od svih ideologija, nacionalizama i podjela bilo koje vrste. Mostarski teatar mladih je projekat novog, otvorenog, aktualnog, istraživačkog bavljenja umjetnošću teatra. To je mjesto stvaralačkog istraživanja na kojem je estetika sveto pravilo, ali joj je ipak pretpostavljena etika. To je profil trećeg teatra u kojem uz profesionalan angažman i rezultat mora u radu postojati i ljubav koju nosi amaterizam. Mostarski teatar mladih nije teatar u kojem se radi. U Mostarskom teatru mladih se živi. Tu predstava nikada nije gotova. Ona je živ organizam koji se stalno mijenja, dograđuje, istražuje... Tu glumac radi i onda kada nema predstavu ili probu, jer zna da uvijek ima šta naučiti. Mostarski teatar mladih opredijeljen je za interakciju sa publikom koju cijen...
Objavi komentar
Pročitajte više

„MOSTARSKE KRISTALNE NOĆI“ DANAS

Slika
U Kristalnoj noći novembra 1938. godine u nacističkoj Njemačkoj uništeno je i opljačkano oko 7.000 trgovina, oskvrnjena su mnogobrojna židovska groblja a preko 1.500 sinagoga je opljačkano i djelomično uništeno. Ovdje valja podsjetiti i na nacističko spaljivanje knjiga. B ila je to  kampanja  vođena od strane  Njemačke studentske unije  (koja je postojala u razdoblju od  1919.  do  1945.  godine) kojoj je bio cilj spaljivanje svih knjiga i drugih tiskovina koje su bile oprečne  nacističkim  uvjerenjima i političkim stavovima. Uništavane su knjige, časopisi i svi ostali tiskani materijali čiji su autori bili  Židovi ,  pacifisti , vjerske osobe,  klasični liberali ,  anarhisti ,  socijalisti  i  komunisti  te knjige autora koji su na bilo kakav način bili povezani s  judaizmom , odnosno pacifističkim, liberalnim, anarhističkim ili komunističkim uvjerenjima i stavovima. Spaljivanje literature b...
Objavi komentar
Pročitajte više

TAJ DRUGI SMO MI

Slika
/Obraćanje na Svečanoj akademiji u Kulturnom centru u Stocu dana 26. oktobra 2024. godine u povodu 80. godišnjice oslobođenja Stoca u Drugom svjetskom ratu/   Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Svim Stočankama i Stočanima čestitam 80 godina slobode, 80 godina od kako su Titovi partizani, borci XIII I XV Hercegovačke brigade koje su djelovale u okviru XXIX Hercegovačke udarne divizije ušle u Stolac i donijele slobodu. Tako je bilo prije osamdeset godina. Ali možemo li danas, 80 godina kasnije, punih usta i jasnom mišlju reći da mi danas, i u Stocu, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini uistinu uživamo punu slobodu. Ja mislim ne. Ono što su Titovi partizani donijeli 1944. godine u Stolac, odnosno 1945. godine u cijelu Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju bila je sloboda, bila je jednakost i ravnopravnost, bila je socijalna pravda. Osamdeset godina kasnije mi i danas čeznemo za tim na mnogim prostorima koji su nekada bi...
Objavi komentar
Pročitajte više

PROBUDIMO SE

Slika
  /Obraćanje na Partizanskom groblju na Borcima 21. septembra 2024. godine u povodu obilježavanja 83. godišnjice formiranja Konjičko-mostarskog partizanskoig bataljona/ Smrt fašizmu! Meni je ovdje uvijek, nije prava riječ, ali nema bolju ovog časa, posebno teško govoriti, jer postoje neke privatne, emotivne, veze sa ovim mjestom i razlogom zbog kojeg jesmo tu. Naime, 1941. godine, negdje u ovo vrijeme, ovdje je formiran, kako se u startu zvap. Boračkojezerski partizanski odred, ovdje su vođene prve partizanske bitke protiv neprijatelja, ovdje se, u ovom rejonu, desio 1941. godine strašni četnički puč, jer kao što svi znamo u početku se pokušavalo zajedno oduprijeti neprijatelju. Puno, puno mladih partizana iz tog odreda je stradalo, a većina je bila iz Mostara i otud je ta, neka moja tegoba kada se ovdje nađem. Nešto kasnije odred je postao Konjički bataljon, ali snažnim popunjavanjem borcima iz Mostara preimenovan je vrlo brzo u Mostarski bataljon i takav je bio okosnica z...
Objavi komentar
Pročitajte više

DA LI SMO ONE KOJI SU NAM DONIJELI SLOBODU IZNEVJERILI ?

Slika
/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 80. godišnjice oslobođenja Korčule dana 14. septembra 2024. godine/   Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas, naravno u ime ove tri organizacije, ali i drugih saveza bivših jugoslovenskih republika, jer mi smo prije izvjesnog vremena napravili jednu koordinaciju svih naših, danas, državnih saveza i dogovorili se da na ovakvim skupovima više ne govorimo svi pojedinačno nego uvijek jedan u ime svih nas, vjerujući u ideju koju su stvorili Titovi partizani, ideju zajedništva i jedinstvenog antifašističkog naslijeđa svih nas na jugoslovenskim prostorima. Tako da, evo, ja danas imam priliku da progovorim par riječi u ime svih nas. Prije svega svima vama sa otoka Korčule čestitam 80 godina slobode, taj sjajni dan koji je osvanuo, da tako kažem, prije 80 godina na ovom otoku kojem su donijeli zbratimljeni Titovi partizani. Ali kada govorimo o slobodi koja je došla ja u ovom vremenu uvijek volim postaviti pitanje svima nama: Da li mi danas, uistin...
Objavi komentar
Pročitajte više