Postovi

PROBUDIMO SE

Slika
  /Obraćanje na Partizanskom groblju na Borcima 21. septembra 2024. godine u povodu obilježavanja 83. godišnjice formiranja Konjičko-mostarskog partizanskoig bataljona/ Smrt fašizmu! Meni je ovdje uvijek, nije prava riječ, ali nema bolju ovog časa, posebno teško govoriti, jer postoje neke privatne, emotivne, veze sa ovim mjestom i razlogom zbog kojeg jesmo tu. Naime, 1941. godine, negdje u ovo vrijeme, ovdje je formiran, kako se u startu zvap. Boračkojezerski partizanski odred, ovdje su vođene prve partizanske bitke protiv neprijatelja, ovdje se, u ovom rejonu, desio 1941. godine strašni četnički puč, jer kao što svi znamo u početku se pokušavalo zajedno oduprijeti neprijatelju. Puno, puno mladih partizana iz tog odreda je stradalo, a većina je bila iz Mostara i otud je ta, neka moja tegoba kada se ovdje nađem. Nešto kasnije odred je postao Konjički bataljon, ali snažnim popunjavanjem borcima iz Mostara preimenovan je vrlo brzo u Mostarski bataljon i takav je bio okosnica za fo

DA LI SMO ONE KOJI SU NAM DONIJELI SLOBODU IZNEVJERILI ?

Slika
/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 80. godišnjice oslobođenja Korčule dana 14. septembra 2024. godine/   Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas, naravno u ime ove tri organizacije, ali i drugih saveza bivših jugoslovenskih republika, jer mi smo prije izvjesnog vremena napravili jednu koordinaciju svih naših, danas, državnih saveza i dogovorili se da na ovakvim skupovima više ne govorimo svi pojedinačno nego uvijek jedan u ime svih nas, vjerujući u ideju koju su stvorili Titovi partizani, ideju zajedništva i jedinstvenog antifašističkog naslijeđa svih nas na jugoslovenskim prostorima. Tako da, evo, ja danas imam priliku da progovorim par riječi u ime svih nas. Prije svega svima vama sa otoka Korčule čestitam 80 godina slobode, taj sjajni dan koji je osvanuo, da tako kažem, prije 80 godina na ovom otoku kojem su donijeli zbratimljeni Titovi partizani. Ali kada govorimo o slobodi koja je došla ja u ovom vremenu uvijek volim postaviti pitanje svima nama: Da li mi danas, uistinu, u

DRUGO IME ZA SLOBODU JE ANTIFAŠIZAM

Slika
/Obraćanje na Partizanskom groblju u Tešnju dana 8. septembra 2024. godine u povodu 80. godišnjice oslobođenja Tešnja od fašizma u Drugom svjetskom ratu/   Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Svim građanima Tešnja, bili ovdje ili ne bili, u ime SABNOR-a BiH čestitam dan oslobođenja i ovu osamdesetu godišnjicu slobode. Danas kada slavimo slobodu, danas kada nas je sloboda okupila, ovdje u Tešnju, ja ne mogu a da se ne zapitam i da to ne prokomentarišem. Da li mi danas, u ovom vremenu, u ovoj Bosni i Hercegovini, na svakom njenom pedlju imamo uistinu punu slobodu? Pa ako nemamo možemo li slaviti slobodu ako je danas ne uživamo, u punom kapacitetu? Ako to jeste tako, onda ja ne mogu a da ne postavim opet jedno pitanje koje zadnjih godina uporno ponavljam. Lijepo je da se sjećamo, lijepo je da obilježavamo prošlost, ali nemojmo živjeti u prošlosti, nemojmo danas u Tešnju biti u 1944. godini. Ovo je mjesto inspiracije,

SLOBODA NE DOLAZI NA VRHOVIMA TUĐIH BAJONETA

Slika
/Obraćanje na centralnoj manifestaciji obilježavanja 27. jula – Dana ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Manifestacija održana na Smetovima kod Zenice 27. jula 2024. godine/   Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini, te čestitam 27. juli – Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, dan koji je jedan od najbitnijih dana u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Zašto kažem da je jedan od najbitnijih? Da se narod na poziv Komunističke partije Jugoslavije nije odazvao na dizanje ustanka tog 27. jula 1941. godine i da nije pružio tako žestok otpor i u Bosni i Hercegovini, ali i širom nekadašnje zajedničke nam države ne bi bilo, zasigurno, ni 25. novembra 1943. godine, dakle, ne bi moglo biti ni 29. februara i 1. marta 1992. godine i referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Drugim riječima rečeno ne bi bilo ovakve, samostalne Bosne i Hercegovine, jer i onda joj je bila namjenjena sudbina da, ili da bude podijeljena ili da

Čuvanje ZAVNOBiH-a je čuvanje države

Slika
/Obraćanje na svečanom skupu u povodu 80. godišnjice drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu. Skup održan dana 23. juna 2024. godine Smrt fašizmu! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini i izražavam zadovoljstvo što smo nakon puno godina, konačno, na ovakvom skupu u Sanskom Mostu, jer Sanski Most, ne samo zbog drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, nego zbog cjelokupne svoje historije i svega onoga što je dao Bosni i Hercegovini zaslužuje i mnogo veća okupljanja od ovog. Ali tu smo zbog drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Ono što ja u ovakvim prilikama, kada govorim o ZAVNOBiH-u, volim reći i ponavljam stalno, a ponoviću i danas, po ko zna koji put. Dakle, da nije bilo ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a ne bi bilo 29. februara i 1. marta 1992. godine i referenduma o samostalnosti BiH. Drugim riječima rečeno, ne bi bilo današnje Bosne i Hercegovine. Jedno i drugo je uzročno-posljedično, tako da svi oni koji se busaju u prsa i zaklinju u Bosnu i Hercegovinu, a   zabor

ZAVNOBiH – najsnažnije oruđe u odbrani BiH

Slika
/Obraćanje na skupu u Plahovićima kod Kladnja povodom obilježavanja godišnjice susreta Tita sa rukovodstvom NOP-a BiH dana 29. juna 2024. godine Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini i izražavam zadovoljstvo što, evo i ove godine smo ovdje na Plahovićima u Kladnju, da se prisjetimo nekih događaja koji su važni danas, možda više nego te 1943. godine. Neću ništa novo reći, ali valja ponavljati, jer naprosto zaboravljamo. Da nije bilo tog susreta, ovdje, 1943. godine vrlo je upitno da li bi bilo 25. novembra i prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. Da nije bilo toga i potvrđenih odluka ZAVNOBiH-a u Jajcu na drugom zasjedanju AVNOJ-a vjerovatno ne bi bilo 29. februara i 1. marta 1992. godine. Drugim riječima ne bi bilo ni federalne Bosne i Hercegovine unutar Jugoslavije, a ni današnje države Bosne i Hercegovine, sa svim njenim slabostima, ali države Bosne i Hercegovine, članice Ujedinjenih naroda i tako dalje i tako dalje.

MOST DO NADE - primijenjeno pozorište u poslijeratnoj BiH

Slika
  Prve aktivnosti koje bih danas nazvao primijenjenim teatrom zapravo su počele osnivanjem Mostarskog   teatra mladih. Tada nismo znali kako da definišemo te aktivnosti; nismo ni znali šta smo zapravo htjeli. U međuvremenu, učili smo od drugih, stekli iskustvo i vlastito znanje, i nastavili raditi. Neki su naš rad definirali kao eksperimentalni teatar ili nešto slično, dok su drugi naš rad proglašavali krajnje glupim i diletantskim. A onda je došla 1992. godina. Bilo je proljeće. Mostar je bio obavijen mirisom ranog proljetnog cvjetanja i baruta. Mi iz Mostarskog teatra mladih još uvijek smo bili ushićeni i letjeli na krilima uspjeha naših posljednjih predstava "Galeb" (po Čehovu) i "Hamlet", i ignorirali smo stvarna dešavanja oko nas. Živjeli smo u svojevrsnoj izolaciji, zaokupljeni istraživanjem mogućnosti rada na Aristofanovoj "Lizistrati". Imali smo našu prvu veliku probu. Publika je bila prisutna na probi. Onda je ogroman eksplozija potresla cijeli gr

KO U MIRU RUŠI SPOMENIKE ANTIFAŠISTIMA ?

Slika
  /Obraćanje na mjestu porušenog spomenika u Drvaru prije polaganja vijenaca i cvijeća u povodu 80. godišnjice neuspjelog Desanta na Drvar 25. maja 2024. godine./ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Ali prije svega želim se zahvaliti Drvarčankama i Drvarčanima, Opštini Drvar na svemu onome što čine da naše se zajedničko antifašističko naslijeđe naroda Jugoslavije poštuje, čuva i baštini na jedan sveti način kako ta borba i ono što baštinimo zaslužuje. Ali kad o tome govorimo moramo se sjetiti i ponavljati stalno zbog onih koji su zaboravili i onih koje nismo naučili. U Drvaru je 1941. godine pukla prva ustanička puška u Bosni i Hercegovini, ovdje u ovim krajevima narod se digao na ustanak i krenula je ta antifašistička revolucija i borba za slobodu. Godine 1944. Drvar je spasio Tita. Moglo je biti partizana i mnogo više nego što ih je bilo, ali da svi građani i svi koji su ovdje živjeli nisu disali to što je ta revolucija

A MOGLO BI

Slika
  Nakon jedne neugodne situacije od neki dan u mislima sam ponovo prevrtio film događanja koja su dovela do prekida rada na predstavi „Oslobođeni Mostar“. Naime, to, od neki dan, nategnuto i skoro iznuđeno pozdravljanje sa jednom od glumica u tom projektu osvjestilo me i podsjetilo da nije ona jedina. Većina nesuđenih aktera tog projekta zahladilo je u minulih osam mjeseci odnose samnom, a neki su prekinuli svaku komunikaciju i izbjegavaju i mogući susret u gradu. Kada se u mislima upitam šta sam to učinio pa sam proglašen, i od koga, glavnim krivcem za propast projekta naviru mi brojne misli. Kriv sam što sam čitavu godinu istrajavao na ideji rada na toj predstavi i obavio desetine i desetine razgovora kako bi to bio mostarski projekat i kako bi uopšte do njega došlo. Kriv sam što nisam u startu pristao da ja režiram predstavu nego sam istrajavao na tome da to mora biti neko ko ima odmak od mostarskih događanja i neko komu niko ne može „prišiti“ simpatiju ni prema kojoj strani