Do kada ćemo polagati cvijeće na postament partizanskog spomenika?

/Obraćanje na svečanom obilježavanju 81. godišnjice osloboženja Bugojna u Drugom svjetskom ratu dana 8. septembra 2025. godine./

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Istovremeno koristim priliku da svim Bugojankama i svim Bugojancima čestitam dan oslobođenja Bugojna u Drugom svjetskom ratu. Dakle, 81 je godina od kako je u Drugom svjetskom ratu sloboda stigla u Bugojno, od kako su je Titovi partizani donijeli. Međutim, valja napomenuti, ove godine, rekao bih, u cijelom normalnom Svijetu obilježava se 80 godina pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Istina je da je te 1945. godine vojnički poražen fašizam, ali, kao što često ponavljamo, on nije uništen, a mi koji jesmo sljedbenici ideja pobjednika iz 1945. godine nekako smo se malo bili uspavali, vjerovali da je to sve već gotovo i da će trajati vječno, a sile mraka i one klice fašizma i nacizma su se probudile. Svjedočimo danas u cijelom Svijetu, u Evropi pa i u ovim našim prostorima kako su sljedbenici ideja koje su poražene 1945. godine digli glavu, ušli u vlast i nastoje promijeniti sliku Svijeta.

Mi za to vrijeme uglavnom potiho odgovaramo ili šutimo ili u uskim krugovima žalimo se jedni drugima govoreći da je fašizam, da je nacizam ponovo na djelu. Ja volim reći, dakle ove godine kada obilježavamo 80 godina od vojničke pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu mi koji jesmo sljedbenici ideja pobjednika nemamo pravo na šutnju.

Šutnja nije otpor, a mi moramo pružiti otpor ako mislimo o budućnosti ove zemlje, naše djece, naših unuka, na kraju krajeva cijelog čovječanstva. Ja nisam od onih koji vjeruje da je nas manje nego njih. Ja sam uvjeren po onome što svjedočim hodajući diljem Svijeta, da je mnogo više normalnih i dobrih ljudi koji žele normalne zemlje, normalan Svijet.

Ali smo previše fini, a sa zlom često ne može se fino. Moramo promijeniti taktike. Moramo biti odlučniji. Ne smijemo moliti. Nema više traženja. Mi smo sljedbenici pobjednika. Moramo ultimativno zahtijevati i probuditi se svi. I svi zajedno, kao i oni 1941. godine, kao i oni 1992. godine. Jedinstvo je naša snaga. I ne samo u Bosni i Hercegovini, antifašizam je planetarna ideja i moramo je tako posmatrati i svi se zajedno udruživati u borbu protiv zla, ako nećemo da svjedočimo novim genocidima, novim ubijanjima djece, novom mučenju na planeti.

Zato glasno i jasno, svi zajedno, moramo reći: Ne može više ovako. Posebno kod nas. Strašna je revizija historije na djelu. Uništava se sve, skoro na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine što ima veze sa Titovim partizanima. Mi moramo na to odgovoriti, pa i ovdje u Bugojnu. Desetine godina čekamo partizanski spomenik i njegov povratak na njegovo pravo mjesto. Do kada ćemo polagati cvijeće na postament partizanskog spomenika?

Nemamo pravo šutjeti o tome. Neko konačno mora reći: Mora se vratiti, jer, moramo podsjećati one koji nam stalno spočitavaju Titovi partizani su bili ovo, bili su ono...Da nije bilo 27. jula 1941. godine ne bi bilo 25. novembra 1943. godine i čuvenog Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, da nije bilo ZAVNOBiH-a ne bi bilo 29. februara i 1. marta 1992. godine, drugim riječima ne bi bilo Bosne i Hercegovine kao što je nije bilo u Kraljevini Jugoslaviji. Dakle, ako ništa drugo, zbog te vertikale, tog jedinstva od 27. jula 1941. godine do 1. marta 1992. godine moramo sve vratiti u normalu, moramo govoriti, moramo zahtijevati i moramo i moramo graditi jedinstvo, ali i stalno govoriti: Mi jesmo pobjednici. Godine 1945. pet vođa svjetskih bili su vođe pobjedničkih vojski antifašističke koalicije u Svijetu. Bili su to Ruzvelt, Staljin,De Gol, Čerčil i Josip Broz Tito. I onda ovi mali miševi koji su se danas isčilili iz mraka kažu Tito je zločinac. Pa da ga nije bilo mi danas ne bismo ovdje pričali o pobjedi, o slobodi Bugojna i juče o stvaranju brigada koije su od 1992. do 1995. godine branile ovaj grad i ovu zemlju.

Prisjetimo se, i to valja ponavljati, ovoj državi bilo je namjenjeno 1992. godine da nestane. Njenom najbrojnijem narodu bilo je namjenjeno da nestane. Evo i države, nismo baš najzadovoljniji njome, ali je imamo. A evo i nas koji smo najbrojnijih, ali i svih drugih u njoj. Ako smo opstali i mi i država, svi drugi koji su mislili drugačije su poraženi, a mi pobjedili. Razvijajmo kult pobjede, jedinstven od 1941. do 1995. godine i na tome gradimo budućnost inače nas neće biti.

Živjeli i smrt fašizmu!