Sead Đulić

Dan je nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Tačno je 30 godina od istorijskog referenduma. Časno je danas prisjetiti se tih sudbonosnih dana. Valja reći da je Referendum o  nezavisnosti   Bosne i Hercegovine  održan  29. februara  i  1. marta   1992 . Glasalo je ukupno 2.073.568 glasača (izlaznost 63,7%). 99,7% bilo je za nezavisnost, a 0,3% protiv.  SDS  je pozvao  Srbe  na bojkot referenduma i spriječio njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje. Tako je referendum pretežno bojkotiran u općinama u kojima su Srbi bili u većini. Referendumsko pitanje glasilo je: “ Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? ” Mjesec dana nakon referenduma uslijedio je  rat u Bosni i Hercegovini . Ali, prisjetimo se nekih važnih činjenica, jer skloni smo za...

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 77. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, Narodno pozorište Mostar, 12. februar 2022. godine/ Smrt fašizmu ! Hvala vam što ste našli vrijeme i imali dobre volje da danas budete u Mostaru. Posebno hvala našim dragim prijateljima koji su došli iz Slovenije, Crne Gore, Hrvatske, jer dalek je put doći do Mostara. Posebno hvala, jer ima među nama i dvoje živih partizana. Nemojte mi zamjeriti što ću njih posebno pozdraviti i pomenuti, našeg Albina Pibernika, koji je sa 11 godina sa svojim roditeljima pregazio Igmanski marš.Tih devedeset i nešto nije mu smetalo da iz Ljubljane danas bude sa nama ovdje. Zajedno sa njim je i naša Valerija Skrinjar Tvrz, tako da nisam mogao da njih posebno ne pozdravim, jer Ljubljana nije daleko, ali godine su se nabrale, a mlado srce ih je ovog februara, kao i puno puta do sada dovelo u Mostar. Ja ne bih da govorim o onome što su istorijske činjenice, o tome šta je Mostar u Narodno-o...

/Obraćanje na Velikom Polju na Igmanu na svečanosti u povodu 80 godina Igmanskog marša/ Smrt fašizmu ! Pozdravljam Vas u ime Saveza antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Veliko je zadovoljstvo danas biti ovdje i u ovoj bjelini, u ovoj ljepoti i zraka i prizora vidjeti ovoliki broj ljudi koji vole ovu zemlju i koji su spremni da joj daju sve što je u ljudskoj moći. Ja danas neću govoriti i prisjećati se šta su uradili proleteri Prve proleterske brigade. To je manje više svima znano, ali bitno je reći: Oni su ovaj podvig Igmanskog marša napravili samo tridesetšest-sedam dana nakon što su se prvi put kao brigada postrojili u Rudom i već su za mjesec i jednu sedmicu bili spremni za herojska djela. Nije im trebalo nikakvih velikih planova, stranih intervencija, bilo čega. Imali su ideju, imali su viziju, imali su san na dalekom putu ka slobodi. Jedan od tih koji je tad sanjao taj san, možda još jedini živi učesnik Igmanskog marša, tada jedanaestogodišnj...

Nakon farse sa pregovorima u Neumu, te obraćanja predsjednika Hrvatske demokratske  zajednice Bosne i Hercegovine na vanrednoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske,  sjetih se jednog davnog proglasa koji je uputila grupa Hrvata Hrvatima Hercegovine. Proglas  je objavljen u listu „SLOBODA“, broj 12, od 4. aprila 1945. godine, na strani broj 6. Evo  integralnog teksta proglasa: „HRVATIMA HERCEGOVINE         Zahvaljujući sjajnim pobjedama naše junačkeNarodno-oslobodilačke vojske, dičnim sinovima   kršne Hercegovine i ponosne Dalmacije, oslobođen je naš Mostar, a ukratko poslije toga naša junačka XxiX Hercegovačka divizija oslobodila je čitavu Hercegovinu. Koristeći se izvojevanom slobodom sastali smo se da se slobodno i otvoreno obratimo hrvatskom narodu Hercegovine i da mu, kao njegovi vjerni sinovi, ukažemo na pravi put. Hrvati Hercegovine nijesu u oslobodilačkoj borbi naših naroda dali od sebe onoliko koliko su moral...

  Nedavno je Partizansko spomen groblje u Mostaru ponovo bilo predmet sramnog ataka i ispisivanja nacističkih i fašističkih simbola, te poruka mržnje. Po prvi put u posljednjih 30 godina Gradska uprava Mostara je odmah reagovala i osudila ovaj čin i podizela mjere da se grafiti uklone.   Tim povodom gradonačelnik Kordić je izjavio: "Povodom najnovijeg vandalskog čina na Partizanskom spomen-obilježju, nacionalnom spomeniku BiH, Ured gradonačelnika Grada Mostara upućuje riječi osude ispisivanja grafita neprimjerenog sadržaja. Osuđujemo sve pokušaje pojedinaca ili organiziranih skupina čije djelovanje dovodi do narušavanja javnog reda i mira, skrnavljenja nacionalnog spomen-obilježja, ali i pokušaja stavljanja Mostara u negativan kontekst kada je riječ o očuvanju spomeničke baštine te mogućeg pokušaja podizanja nacionalnih tenzija". "Gradske komunalne službe su promptno reagirale i već su uklonile, odnosno prebojile neprimjerene grafite na ulazu u Partizansko spomen-o...

Kako je politička situacija u zemlji vrlo naelektrisana, a ja živim u Mostaru, preko kojeg se  prelamaju mnogi odnosi, dogovori i trgovanja u poslijednjih 30 godina, nemam pravo prešutjeti  ono što vidim i živim sve te godine. Pošto sve ili skoro sve te godine slušam orkestriranu  horsku kuknjavu o ugroženosti i majorizaciji Hrvata, ne mogu, obzirom da živim u gradu i  kantonu u kojem vlada HDZ, koji je dirigent već pomenute orkestrirane kuknjave, ne  konstatovati da se sve te godine u Mostaru osjećam majorizirano, ugroženo i neravnopravno,  samo zato što dijelim neke druge svjetonazore i poglede na život.   Ali, prije nego što napišem neka moja razmišljanja podsjećam na prve činjenice koje mi padaju na pamet. Prvo, evo nekoliko rečenica o folkloru. Dakle, šta je folklor? „Folklor  je naziv za različite aspekte tradicije  kulture , najčešće uobičajen u značenju zajedničkog imena za tradicijske oblike  književnosti ,  glazbe ,...

  Posljednja dva mjeseca iz zdravstvenih razloga manje sam se kretao, te izlazio u javnost. Neko vrijeme proveo sam i u bolnici. Ali, kako narod kaže, svako zlo za neko dobro. U tim okolnostima reducirano sam pratio društvena kretanja u zemlji i van nje, ali sam istovremeno imao dovoljno vremena da o nekim pitanjima više razmišljam, da uočim neke nove podudarnosti, ali i da tražim odgovore na neke nedoumice koje su mi se same nametnule, posmatrane ovako iz svojevrsne izolacije i distance. Svo to vrijeme nametnulo mi se razmišljanje o ulozi i saučesništvu u svemu što se desilo u ex Jugoslaviji devedesetih godina takozvane Međunarodne zajednice. Ta uloga i to savezništvo najviše je koštalo i košta Bosnu i Hercegovinu, a dio domaćih političkih snaga i danas isatrajava na uvjerenju da nas samo oni mogu spasiti i moli za djelovanje. Ležeći u bolesničkom krevetu malo sam posložio sjećanja i ona nimalo ne idu u prilog očekivanjima dijela BiH političara. Podsjećanja radi navesti ću samo ...