VRIJEME JE ZA NAŠE IGMANSKE MARŠEVE

/Obraćanje na Velikom Polju na Igmanu na svečanosti u povodu 80 godina Igmanskog marša/

Smrt fašizmu !

Pozdravljam Vas u ime Saveza antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Veliko je zadovoljstvo danas biti ovdje i u ovoj bjelini, u ovoj ljepoti i zraka i prizora vidjeti ovoliki broj ljudi koji vole ovu zemlju i koji su spremni da joj daju sve što je u ljudskoj moći. Ja danas neću govoriti i prisjećati se šta su uradili proleteri Prve proleterske brigade. To je manje više svima znano, ali bitno je reći: Oni su ovaj podvig Igmanskog marša napravili samo tridesetšest-sedam dana nakon što su se prvi put kao brigada postrojili u Rudom i već su za mjesec i jednu sedmicu bili spremni za herojska djela. Nije im trebalo nikakvih velikih planova, stranih intervencija, bilo čega. Imali su ideju, imali su viziju, imali su san na dalekom putu ka slobodi. Jedan od tih koji je tad sanjao taj san, možda još jedini živi učesnik Igmanskog marša, tada jedanaestogodišnji dječak, Albin Pibernik je danas sa nama. Nažalost, iz zdravstvenih razloga sjedi u automobilu, nije mogao biti ovdje na sceni, ali vas pozivam da ga, zbog svega onog što su njegovi drugovi i saborci i on učinili, pozdravimo jednim burnim, snažnim aplauzom.

Ovih dana brojni novinari postavljaju pitanje: Zašto je važno obilježavati Igmanski marš i ovakve događaje? Zašto je danas važno biti ovdje?

Ja obično kažem: Jesmo mi ovdje da se sjetimo heroja Prve proleterske brigade, da im odamo dužnu poštu, ali oni su svoje partizanske bitke dobili, oni su svoj Igmanski marš prokrčili i došli do Foče.

Nadahnimo se njihovom snagom, nadahnimo se njihovim idejama, njihovom voljom i odlučnošću, njihovom ljubavlju ka domovini i slobodi i krenimo u naše igmanske marševe.

Krenimo u naše antifašističke borbe.

I ovog časa o našoj sudbini neki ljudi pregovaraju u Neumu, pored svih institucija države, kakve su god, ali su institucije.

Mi moramo reći šta mislimo o tome, a ako ćemo se sjećati heroja Prve proleterske brigade moramo im reći, i reći ćemo im: Neće proći !

Nikad istinska sloboda jednom narodu i jednoj državi nije došla na vrhovima bajoneta tuđih vojski. Slobodu su sami ljudi u tim zemljama osvajali i gradili. Mi stalno čekamo i nadamo se da će neko sa istoka, zapada, sjevera ili juga nešto ovdje uraditi.

Ugledajmo se na proletere i krenimo glasnije govoriti, upirati prstom u izdajnike ove zemlje, u one koji nas uporno zavađaju. Proleteri Prve proleterske brigade su bili prije svega proleteri, koji su imali zajednički san, a onda su bili Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci, Muslimani, Makedonci ili ne znam šta drugo. A danas, mi samo pričamo o naciji, kako su nam nametnuli.

I naravno gradimo razlike.

Oni koji su kreirali rat ne mogu biti kreatori mira.

Oni koji su gradili zidove ne mogu biti graditelji mostova.

A to, po mom sudu, jesu ideje proletera Prve proleterske brigade koji su ovdje, na tim izuzetno niskim temperaturama i u izuzetno teškim uslovima prošli, jer su vjerovali.

Vjerujmo u vlastitu snagu.

Vjerujmo u sebe.

Vjerujmo u prijatelje koji zajedno sa nama dijele antifašističko naslijeđe, jer nama narodima bivše Jugoslavije antifašističko naslijeđe je zajedničko i svi oni koji to slijede su naši prijatelji, bez obzira u kojoj sada državi žive i sa koje strane dolaze. Ako to jedinstvo izgradimo, ako tu zajedničku snagu iskoristimo onda ćemo uticati i na odgovarajuće političke strukture u svim našim zemljama. A tada se možemo nadati da će se brojnim građanima ove, a i drugih bliskih nam zemalja, konačno vratiti osmijeh na lice i da ćemo imati puno boljih stvari nego što ih danas imamo.

U ovoj zemlji niko više nije zadovoljan osim ove šačice kriminalaca koji su uzeli vlast u svoje ruke. I samo još jedna stvar, na posljednjim opštim izborima 2018. godine sada vladajuće strukture dobile su, sve zajedno, 20,51 % glasova od ukupnog broja birača u Bosni i Hercegovini. Dakle, oni suvereno vladaju državom, razvijaju mržnju, zavađaju nas, kradu, a sve sa jednom petinom naših glasova.

Probudimo se i izvedimo na izbore bar još jednu petinu i njih ćemo pomesti.

To je naš Igmanski marš.

To su naše antifašističke borbe.

To je borba za državu i zajednički život svih naroda i građana ove zemlje, a to onda garantuje i prijateljske odnose sa svim narodima, kako smo nekad govorili od Triglava do Đevđelije. To jedinstvo nam teče venama, ili bar većini nas.

Ne zaboravimo to.

Smrt fašizmu !