Sead Đulić

Pronađoh jedan zaboravljeni tekst, tekst koji je bio neka vrsta predgovora za prvo izdanje knjige „Dinamika statičnog tijela“, knjige koja je štampana kao tematsko izdanje našeg časopisa „TmačaART“. Bilo je to prije deset godina, a stanje u kojem smo se kao teatar nalazili isto je, ali mi uprkos svemu trajemo. Tekst sam naslovio, Trajni rodni list Poštovane/i, Period u kojem pišem ovaj tekst je jedan od najtežih, ali istovremeno, i jedan od najboljih perioda u mom životu. O čemu se radi? Naime, Mostarski teatar mladih, u kojem sam prisutan od njegovog osnutka 24. februara 1974. godine, ušao je u fazu obilježavanja 40 godina postojanja. Velika radost i zadovoljstvo, jer uspjeli smo, uprkos svemu i svima, opstati. Sa druge strane na sudu dokazujemo da smo uopšte u tom našem eMTeeM–u radili i djelovali. Vlast, želeći nas uništiti i zaustaviti naš rad, sa šačicom neostvarenih ljudi iz struke, pokušava dokazati da ja i moji saradnici NIKADA umjetnički nismo djelovali u teatru ko

/Obraćanje na Kozari povodom 82. godišnjice Kozarske epopeje i 4. jula - Dana borca, 6. juli 2024. godine/ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Dobro je da smo i ove godine ovdje na Mrakovici, na slavnoj Kozari. Tu smo da se sjetimo i obilježimo Kozarsku epopeju iz 1942. godine, ali i nekadašnji Dan borca, 4. juli kada je Politbiro KPJ donio odluku o dizanju ustanka u Jugoslaviji. Neki kažu da nas je malo, koliko bi trebalo biti danas ovdje. Ja ne mislim da nas je malo, mislim da nas je danas ovdje dovoljno, da nas je baš tačan broj. Evo čuli smo malo prije da je 4. jula 1941. godine u Ribnikarovoj kući u Beogradu bilo je 5-6 ljudi, u strogoj ilegali, svakog časa mogaoje neko upasti  i ubiti ih i za to biti nagrađen, jer su bili zabranjeni, ali su imali dovoljno mudrosti, dovoljno hrabrosti i dovoljno odlučnosti da pozovu narode Jugoslavije na ustanak. I uspjeli su. Od njih toliko 1941. godine partizanska vojska 1945. g

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 80. godišnjice neuspjelog desanta na Drvar 25. maja 1944. godine. Akademija održana u Radničkom domu u Drvaru 24. maja 2024. godine/   Smrt fašizmu ! U ovoj našoj zemlji nema boljeg mjesta od Drvara da snažno odjekne ovo naše: Smrt fašizmu. Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini i želim iskoristiti priliku i zahvaliti se Drvaru, svim drvarčankama i drvarčanima, Opštini Drvar što istrajno, uporno, nepokolebljivo čuvaju uspomenu na herojske dane narodnooslobodilačke borbe i na herojstvo ovoga grada i ljudi ovoga kraja. Zbog onog što je učinjeno u Drvaru 1941. godine nije 1944. godina došla slučajno i nije se ono 1944. godine desilo slučajno. Ovdje, na ovim prostorima pukla je prva ustanička puška u Bosni i Hercegovini. Moramo se sjećati toga, jer je sve to rezultiralo sa onih hiljadu dana slobode, sve je to rezultiralo sa neviđenim herojstvom 25. maja 1944. godine kada je cijeli Drvar i svi oni koj

/Obraćanje na svečanosti u povodu 81. godišnjice bitke za ranjenike u Jablanici 11. maja 2024. godine/ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Hvala što ste danas u Jablanici, jer ovo je mjesto nadahnuća. Ovo nije samo mjesto sjećanja, a zbog sjećanja dozvolićete mi da posebno pozdravim borca Prve dalmatinske brigade koji je pregazio ovaj most na Neretvi, pregazio Sutjesku i dogurao do 97. godine života, a danas je sa nama, Ivo Karamatić. Ja ću vrlo kratko podsjetiti na neke činjenice iz bitke na Neretvi. Istorija je zabilježila da je bilo oko 120 hiljada neprijateljskih vojnika naspram, zajedno sa ranjenicima, 40 hiljada partizana. Cilj je bio uništiti partizane. Naravno, nisu uspjeli, ali su tri stvari, koje su jako bitne pominjati, pamtiti iz te slavne bitke, tri Titove naredbe. Ona prva: Prozor noćas mora pasti ! Samo jedna rečenica. Druga: Ranjenike ne smijemo ostaviti ! Takođe, samo jedna rečenica. I ona treća, koju

Pročitah da je Vlada Republike Hrvatske odlučila dati 350.000 eura za Memorijalni centar “Groblje mira na Bilama” kod Mostara. Tim novcem bit će financirano podizanje 50.000 križeva posvećenih “vojnim i civilnim žrtvama” tokom Drugog svjetskog rata i “poraća”, stoji u obrazloženju odluke. Međutim, na tom groblju sahranjeno je nekoliko hiljada pripadnika ustaških formacija koji su sarađivali sa nacističkom Njemačkom, a odobrenim novcem taj proces će biti nastavljen do broja od, procjenjenih, oko 50 hiljada stradalih, uglavnom pripadnika ustaških formacija. U gradu koji je još uvijek previše raspolućen i na svaki način pretvoren u nešto što nikada u historiji nije bio, u gradu u kojem još uvijek imamo ulice koje nose nazive po fašistima iz Drugog svjetskog rata, u gradu u kojem se veličaju presuđeni ratni zločinci i na razne načine slave, u gradu u kojem se ponosno brojnim prigodama još uvijek uzvikuje: Za dom spremni, u gradu u kojem se 30 godina uništava remek djelo memorijalne baš