GROBLJE (NE)MIRA

Pročitah da je Vlada Republike Hrvatske odlučila dati 350.000 eura za Memorijalni centar “Groblje mira na Bilama” kod Mostara. Tim novcem bit će financirano podizanje 50.000 križeva posvećenih “vojnim i civilnim žrtvama” tokom Drugog svjetskog rata i “poraća”, stoji u obrazloženju odluke. Međutim, na tom groblju sahranjeno je nekoliko hiljada pripadnika ustaških formacija koji su sarađivali sa nacističkom Njemačkom, a odobrenim novcem taj proces će biti nastavljen do broja od, procjenjenih, oko 50 hiljada stradalih, uglavnom pripadnika ustaških formacija.

U gradu koji je još uvijek previše raspolućen i na svaki način pretvoren u nešto što nikada u historiji nije bio, u gradu u kojem još uvijek imamo ulice koje nose nazive po fašistima iz Drugog svjetskog rata, u gradu u kojem se veličaju presuđeni ratni zločinci i na razne načine slave, u gradu u kojem se ponosno brojnim prigodama još uvijek uzvikuje: Za dom spremni, u gradu u kojem se 30 godina uništava remek djelo memorijalne baštine,Partizansko spomen groblje, samo je još trebalo da se gradi, nakon 80 godina, groblje ustašama, koje nosioci ideje licemjerno nazvaše Groblje mira. Zagovarači te ideje, šta god pričali, su dosljedni sljedbenici ideja poraženih 1945. godine, te i ovim projektom ih žele uskrsnuti u punom kapacitetu. Mi koji živimo u Mostaru to osjećamo, vidimo i živimo 30 godina. Kada se u sve to uključi susjedna država i značajnim novčanim sredstvima podupre takav projekat, onda se njena politika ogoli do srži i sasvim je jasno da to nije prijateljski čin, kako ga god oni branili i predstavljali. Izgradnja ovakvog groblja i na ovakav način je novo sjeme razdora među narodima i građanima, prije svega Mostara i Hercegovine, a onda i cijele Bosne i Hercegovine. To će sigurno, u konačnici, poremetiti i međudržavne odnose, jer bez obzira na svu ustavnu složenost BiH još uvijek ima dovoljno onih koji ne mogu pristati na daljnju fašizaciju bosanskohercegovačkog društva. Uostalom ako je HDZ-ovoj Vladi u Republici Hrvatskoj toliko stalo do ovakvog groblja, neka ga pravi u Hrvatskoj, tamo je i bilo sjedište NDH i to zlo je i onda, a i devedesetih, u BiH uvezeno iz Zagreba i Hrvatske.

Ukratko, ostavite nas na miru, još nismo sanirali rane devedesetih koje nam nanesoste, a vi dosipate so na otvorene rane.

O ovom takozvanom groblju pisao sam i govorio više puta, upozoravao na sve pogubne posljedice koje takva gradnja donosi, ali nažalost niti jedna stranka, koja se prsi svojim probosanstvom, svojim antifašizmom, svojim građanskim opredjeljenjem i tako dalje nije reagovala. Čak je i Federalna vlada odobravala značajna sredstva za gradnju ovog kompleksa posvećenog onima koje je cijeli svijet osudio 1945. godine.

Šutnja i odobravanje finansijske pomoći za gradnju navodi na zaključak da ta Vlada i te stranke podržavaju gradnju spomen obilježja pripadnicima zločinačke vojske koja je širom Bosne i Hercegovine počinila neviđena zlodjela. Istovremeno šute i na propadanje zbog nebrige, šute na organizovana rušenja i slično spomen obilježja onima koji su obnovili državnost BiH 1943. godine i svojom borbom donijeli slobodu svim građanima BiH i svrstali nas u dio svjetske pobjedničke antifašističke koalicije.

Ovakvi potezi navode na misao da ovo saučesništvo jeste jasna poruku kakvu budućnost Bosni i Hercegovini planiraju.

Ova šutnja je jasno svrstavanje na stranu na kojoj najveći broj građana BiH nije bio 1945. godine i vrlo je opasna.

Sve me ovo podsjeća na 1992, a posebno 1993. godinu kada nam je iz Sarajeva „naređivano“ da se stavimo pod komandu HVO, a mi ovdje u Hercegovini slušali planove o preseljenju posmrtnih ostataka Ante Pavelića na Bradinu i tamo pravljenje, kako su govorili, novog Kumrovca, ili ideju da se stari grad u Mostaru poruši i sve pretvori u parkove i parkinge, a grad preimenuje u Zrinjski grad i tako dalje i tako dalje. Doda li se tome kasnija izjava ratnog gradonačelnika Zapadnog Mostara koji u jednoj izjavi kaže: Ja sam ispunio svoju zadaću, doselio sam 18 hiljada Hrvata iz Bosne u Mostar i sada je grad naš. Sistematski je planirana i provođena kroatizacija grada, ali sve se planski otelo kontroli i provođena je ustašizacija koja evo rezultira gradnjom ovakvog groblja.

A Sarajevo spava. Čovjek ne može a da se ne upita je li to još važi dogovor Tuđman-Izetbegović o Hercegovini kao Hrvatskoj interesnoj zoni, čitaj pokrajini.

Čitav niz je argumenata koji me uvjeravaju da Sarajevo baš puno i ne zanima ništa što je južno od tunela Ivan. Tako je od devedesetih, a mi koji ne mislimo tako opstali smo samo iz neposluha.

Zbog ratnog neposluha i danas nas se kažnjava. Suguran sam da ako se o svemu ovome nastavi šutjeti, doći će do novog neposluha, a tada će biti „toplo“ i na sarajevskim minderima.

Ukratko, zaustavite legalizaciju fašizacije bosanskohercegovačkog društva dok nije kasno.