NAUČIMO VJEROVATI JEDNI DRUGIMA

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 80. godišnjice neuspjelog desanta na Drvar 25. maja 1944. godine. Akademija održana u Radničkom domu u Drvaru 24. maja 2024. godine/

 

Smrt fašizmu !

U ovoj našoj zemlji nema boljeg mjesta od Drvara da snažno odjekne ovo naše: Smrt fašizmu.

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini i želim iskoristiti priliku i zahvaliti se Drvaru, svim drvarčankama i drvarčanima, Opštini Drvar što istrajno, uporno, nepokolebljivo čuvaju uspomenu na herojske dane narodnooslobodilačke borbe i na herojstvo ovoga grada i ljudi ovoga kraja. Zbog onog što je učinjeno u Drvaru 1941. godine nije 1944. godina došla slučajno i nije se ono 1944. godine desilo slučajno. Ovdje, na ovim prostorima pukla je prva ustanička puška u Bosni i Hercegovini. Moramo se sjećati toga, jer je sve to rezultiralo sa onih hiljadu dana slobode, sve je to rezultiralo sa neviđenim herojstvom 25. maja 1944. godine kada je cijeli Drvar i svi oni koji su se slili u Drvar, ali ne zaboravimo nije ovdje bio samo Maršal Tito, bio je kompletran Vrhovni štab, bilo je kompletno rukovodstvo AVNOJ-a, bilo je i političko i vojno rukovodstvo nove države Demokratske narodne republike Jugoslavije, kako se u ideji zvala, bili su odbranjeni ovdje i nisu slučajno nacisti sa svojim domaćim pomagačima spremali završni udar da, kako su rekli po svaku cijenu uhvate živog Tita.

Trebao im je trofej, međutim zahvaljujući upornosti svih onih koji su ovdje bili i jedinstvu naroda ovog kraja, vojsci koja je došla tu i svima koji su se našli na ovim prostorima odbranjeno je ono što se moralo odbraniti i zato smo mogli dočekati 9. maj, odnosno 15. maj 1945. godine i slobodu. Zato, ovdje, u Drvaru, kada se sjećamo toga moramo to koristiti kao snažnu inspiraciju, kao nadahnuće, ne da ostanemo samo na sjećanju, nego da naučimo lekcije koje su mnogi od nas zaboravili, a nismo ih prenijeli dovoljno snažno na one koji dolaze poslije nas.

Zašto je 1941. godine bilo moguće uraditi ovdje ono što je urađeno i zašto je 1944. godine u maju herojstvo Titovih partizana i drvarčana, građana, odbranilo ideje za koje su i u koje su vjerovali ?

Mnogi će navesti bezbroj razloga.

Ja ću navesti samo jedan koji se meni čini najvažnijim. Vjerovali su jedni drugima i bilo je jedinstvo svih. Hajdemo mi danas na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, ali i šire, na jugoslovenskom prostoru, jer baštinimo isto antifašističko naslijeđe, vjerovati jedni drugima više nego što vjerujemo i ostvarivati jedinstvo kako bi mi zajedno danas svi ostvarili naše slobode. Suprotstavimo se, kao oni 1944. godine, svima onima koji nam ugrožavaju i slobode i naše jedinstvo. Ako to učinimo ova zemlja i svi ovi krajevi biće mnogo sretniji. Naša antifašistička borba jeste danas sjećanje na prošlost, nadahnuće iz prošlosti i učenje lekcija, ali ovovremena antifašistička borba za naše ovovremene pobjede.

To je jedina nada za sve nas. Oni koji nam nude drugačija rješenja, oni koji grade nejedinstvo među nama moraju otići tamo kamo su otišli i oni koji su 1944. godine ovdje pobjeđeni, bez obzira kome pripadali i kako se zvali i na kojim pozicijama bili. Mi moramo naučiti lekcije koje su nam ostavili u amanet Titovi partizani i građani, na kraju krajeva, ovoga grada. To je jedina nada za sve nas. U suprotnom nećemo biti niti sretni niti će biti prosperiteta ni u Drvaru niti bilo gdje okolo.

Zato učimo iz prošlosti, jačajmo sadašnjost, ali zagledajmo se u budućnost, jer htjeli vjerovati ili ne, antifašističko naslijeđe je jedina, snažna, svima nama isto važna koheziona snaga i ove zemlje i svih jugoslovenskih prostora. Iskoristimo to.

Živjeli.