DO NAS JE

 

/Obraćanje na svečanosti povodom Dana ustanka naroda BiH na Ivan Sedlu 29. juna 2023. godine./

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime SABNOR-a BIH, čestitam vam 27. juli – Dan ustanka naroda BiH, ali i 75.-togodišnjicu našeg Saveza. Ne zaboravimo, 1948. godine osnovan je SUBNOR Bosne i Hercegovine, poslije SABNOR, i 27. juli je uzet kao dan našeg Saveza, naših organizacija. Ito je jedan od razloga da budemo ponosni, jer smo najstarija boračka organizacija u Bosni i Hercegovini. I to treba stalno isticati, stalno govoriti, jer nosimo sjajan korjen, sjajnu tradiciju slobodarstva naroda Bosne i Hercegovine.

Ja na ovom mjestu imam potrebu da pomenem tri imena, ali ne samo da bih  ispričao kako se nešto desilo, nego da istaknem nešto drugo, jednu činjenicu koja je vrlo inspirativna, činjenicu iz koje mi danas, rekao bih, moramo svi učiti. U ovim borbama ovdje, pripremnim borbama za oslobođenje Sarajeva, tri djevojke, mlade djevojke, partizanke, bolničarke iz XXIX Hercegovačke udarne proleterske divizije su spašavajući ranjenog druga poginule, Ljubica, Zdenka i Emina. One su bile partizanke, ali u ovom vremenu ću reći nešto što tada njima nije padalo na pamet, ali je jako važno, Srpkinja, Hrvatica, Bošnjakinja. Bio im je ranjen drug i htjele su ga spasiti. Sve tri su pale, žrtvovale svoje premlade živote. Taj ideal slobode, taj ideal spremnosti na žrtvu, odricanje je nešto što mi danas moramo naučiti iz njihovog iskustva.

 I nisu jedine naravno. Ovdje, na ovom spomeniku, piše koliko je samo u ovom rejonu mladih ljudi dalo živote, ali to odricanje je ono što smo mi zaboravili. Mi danas iz nekog straha, imaginarnog, iz nekih računica, izgubiću ovo ili izgubiću ono, onaj će se naljutiti, često nismo spremni da uradimo ono što mislimo.

Danas je 2023. jednako važno biti spreman na žrtvu, koja nije više pitanje života, ali neke druge žrtve, kao i te 1941, 1942, 1943, 1944. i 1945. godine kada su ove tri djevojke položile svoje živote.

Naučimo se odreći nekih stvari zbog ideje, zbog ideala koji je pred nama, a ideal je sloboda, ideal je država, ideal je naše jedinstvo, bratstvo svih građana Bosne i Hercegovine, jer, da se ne lažemo, i danas je Bosna i Hercegovina i spolja i iznutra ugrožena i treba je braniti, kao što je trebalo braniti i tih godina i tih vremena koja su nas okupila. Ne trebaju nam puške, ali nam treba um, snaga, jedinstvo, riječ, treba nam sveopšta svenarodna mobilizacija za stvaranje jedinstvenog bosansko-hercegovačkog antifašističkog društva ovog vremena.

Ja često ponavljam, nema ni Hitlera, ni Musolinija, ni Ante, ni Draže, a mi na ovakvim skupovima i u našim pričama, često, vodimo i obnavljamo bitke protiv njih, a oko nas niču, rastu, razvijaju se mali fireri, mali nacisti, mali fašisti.

Titove bitke su dobivene. U pjesmi su, u legendi, u historiji, u sjećanju. Vrijeme je da mi svi, zajedno, jedinstveno, stavljajući sve razlike sa strane, okupljeni oko ideje slobode, socijalne pravde, jedinstva krenemo u naše, ovovremene antifašističke bitke za boljitak države u kojoj živimo. Ako to učinimo onda putevi neće ići samo iz Bosne i Hercegovine nego i u Bosnu i Hercegovinu.

I 1941. godine kada je dizan ustanak stari su donijeli odluku, dakle, nemamo mi alibi izgovorom: Mi smo stari pa ne možemo. I tada su stari donijeli odluku, ali su našli jezik komunikacije sa mladosti i mladost je jurišala i ginula, ali su im stari dali podršku i razumjeli ih. Naučimo mi danas jezik komunikacije sa mladim ljudima. Imajmo povjerenja u njih. Nisu gori od onih iz 1941. godine.

Do nas je.

Ako to učinimo onda možemo govoriti o boljoj budućnosti i sretnoj prosperitetnoj Bosni i Hercegovini.

Živjeli i Smrt fašizmu.