LJUT SAM, BAŠ LJUT

Danas sam, kao i skoro svakog dana, više puta prolazio Španskim/Španjolskim trgom u Mostaru. I danas sam, kao i svaki put kada prođem tim trgom, bio ljut.

Zašto?

Pođimo redom. Prvo treba razjasniti šta jeste trg. Vikipedija bilježi:

„Trg je otvoreni prostor okružen kućama koji se obično nalazi u srcu tradicionalnog grada i na kojem se okuplja zajednica. Često su na trgu važne ustanove, kao što su sudnica ili gradska vijećnica.

Trgovi su prikladni za tržnice, koncerte, političke skupove i druge događaje koji trebaju širok otvoren prostor. Kako su obično u središtu grada, trgovi često imaju dućane i butike. Trg često ima fontanu, zdenac, spomenik ili kip.

U urbanizmu, trg je planirano otvoreno područje u gradu, obično četverokutna oblika. Neki su trgovi dovoljno veliki da služe kao "narodni trgovi" na kojima se zbivaju povijesni događaji jedne nacije. U Zagrebu je takvu ulogu do 20. stoljeća imao Markov trg, da bi ga zamijenio Jelačićev trg. Drugi takvi trgovi u svijetu jesu, na primjer, Crveni trg u Moskvi, Trg nebeskog mira u Pekingu, National Mall u Washingtonu i Trafalgar Square u Londonu.“

Ako ovo jeste tačno, a jeste, onda ono što danas u Mostaru nazivamo Španskim/ Španjolskim trgom nije trg, nego jedna improvizacija od vrlo prometne raskrsnice. Ljut sam, jer Mostar koji jeste Mediteranski grad, nema niti jedan trg. I onaj jedan koji je imao sva obilježja trga pretvoren je u ulicu. Mediteranski gradovi poznati su po trgovima, jer trgovi su mjesta susreta ljudi i njihovog društvenog života. Na Mediteranu se, dakle i u Mostaru, život bar osam mjeseci odvija na ulicama i trgovima. Mi smo valjda jedini Mediteranski grad koji nema ljetnu pozornicu i u kojem se i u julu i avgustu programi odvijaju u dvoranama.

Ko i u ime koga Mostaru krade identitet i želi ga smjestiti sa svojih 40 stepeni celzijusa ljeti u kontinentalnu klimu i kontinentalnu kulturu življenja?

Naravno, ljut sam zbog toga, ali nije to moja glavna ljutnja. Ljut sam zbog naziva tog gradskog prostora u samom središtu grada. Smeta mi taj naziv Španski/Španjolski trg.

Zašto?

Svjedočim nekim događajima koji me uznemiravaju i nagone na ljutnju. Naime, aprila 1993. godine prilikom generalne probe napada Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane na sve snage kojima je država Bosna i Hercegovina bila prioritet, ali i civile koji su tako mislili, uspostavljeno je primirje i redovna ophodnja pripadnika Španskog bataljona UNPROFOR-a centralnom gradskom saobraćajnicom, Bulevarom narodne revolucije, te raskrsnicom koja će kasnije dobiti ime Španski/Španjolski trg. Dok su patrolirali bilo je napeto, ali mirno.

A onda, u noći 8. na 9. maj 1993. godine svi transporteri Španskog bataljona UNPROFOR-a su nestali i stacionirali se na okolnim vrhovima oko Mostara, kojeg li slučaja isključivo na desnoj obali Neretve. U ranim jutarnjim satima, oko 5, počeo je napad na pripadnike Armije R BiH, MUP-a BiH, ali i civile neHrvate. Zarobljeni civili svjedoče da su vojnici Španskog bataljona UNPROFOR-a u tim trenutcima bili naoružani kamerama i foto aparatima. Svaka sličnost sa Holandskim bataljonom UNPROFOR-a u Srebrenici je namjerna.

Mogli su postupiti i drugačije, ali nisu. Da li su ispoštovali misiju zbog koje su bili tu, u Mostaru?

Nisu.

Kasnije su gradske vlasti odlučile da se ta raskrsnica nazove Španski/Španjolski trg. Španska vlada je finansirala obnovu i izgradnju trga, tako je javnosti predočeno. Čak je po završetku radova u Mostar stigao i Kralj Španije i svečano otvorio trg koji je dobio ime po njegovoj državi. Reklo bi se sve je u savršenom redu i treba biti zahvalan za bilo koje obnavljanje ili izgradnju u gradu. No, ovdje mnogo toga ne štima i zato me taj naziv i taj trg godinama ljute.

Naime, taj centralni gradski prostor je velika površina u koju se sa više strana slijeva pet ulica. Neke imaju i po četiri trake. Između njih se nalaze trotoari/pločnici/nogostupi. Takve su četiri površine okrenute središtu čitavog tog prostora koji nazivamo trg. Onom obnovom i izgradnjom što ju je finansirala Španska vlada, a otvorio Kralj Španije, izgrađena je samo jedna od četiri pomenute površine, te zbog toga je čitav taj prostor nazvan Španski/Španjolski trg. Onako usput valja dodati da je ta jedna četvrtina, onako slučajno, najzapadnija tačka platoa koji nazivamo trgom. Ostale tri izgledaju sablasno. Ni Hirošima 1945. godine nije izgledala tako kako ovaj, pompezno nazvani trg, izgleda 2021. godine.

Zato sam ljut. Ovakve stvari me vrijeđaju, ali i uvjeravaju u mišljenju da politike koje vode ovaj grad od 1995. godine isključivo misle na zadržavanje stanja koje proizvodi depresiju, apatiju i proizvodi strah.

Ljut sam i zbog toga što je kao posljedica njihovog povlačenja sa Bulevara narodne revolucije moja majka završila u uspostavljenom logoru Heliodrom. Tamo su završile i hiljade drugih građana Mostara. Mnogi su svirepo likvidirani, kuće i stanovi opljačkani, mnoge zapaljene itd. Oni koji su tu bili da zaštite, bar civile, ponašali su se kao gledaoci na tribinama. A sad, njima u čast centralni plato u gradu nosi njihovo ime.

Vrijeđa me to. I nisam jedini.

Oni koji su donijeli takvu odluku nisu je slučajno donijeli. To je snažna poruka.

Oni niti vole Mostar niti misle na njega. Oni misle isključivo na sebe. Zato je važno da što više ljudi govori o svemu što im smeta, što ih sputava da normalno žive i rade, o svemu i svima koji na bilo koji način urušavaju ovaj grad.

Ako puno nas progovori, biće i akcije, a akcija donosi promjene. Većina nas više nema šta izgubiti, jer su nam uzeli sve. Ostalo je, kako narod kaže, dva prsta obraza.

Zato, u ime ta dva prsta obraza, glavu gore.

Ne dozvolimo da nam i to uzmu.