SIMBOL PREDAJE?

Odnos prema državi njenih građana i institucija najslikovitije se, skoro svakodnevno, vidi u odnosu prema zastavi same države. Mi u Bosni i Hercegovini po onome što čovjek svakodnevno vidi, uglavnom ne poštujemo zastavu. Često ne znamo kako je pravilno postaviti, draže su nam neke druge, stare, iz prošlih vremena, ili pak susjednih država.

Šta je državna zastava?

Državni zastava (stijeg ili barjak) je simbol određene države. Oblik je obično propisan ustavom. Sve države svijeta imaju državnu zastavu.

Zastave simboliziraju nacionalnu nezavisnost, suverenost, samostalnost i jedinstvo.

Pravila o isticanju domaćih i stranih zastava su u većini država zakonski regulirani.

Zastava, stijeg (izvorni hrvatski naziv) ili barjak (turcizam) simbol je neovisnosti zemlje i državne pripadnosti. Svaka država ima svoju zastavu, a svaka zastava svoju historiju. Slavne ratne zastave, koje su prošle kroz mnoge bojeve, čuvaju se u historijskim i vojnim muzejima. Pojedine pokrajine, gradovi, vojne jedinice, organizacije, društva, ustanove i sl. mogu imati svoje zastave. Zastava je najčešće komad jednobojne ili višebojne tkanine, katkad i s ukrasnim znakovima. Pričvršćuje se na uspravan stijeg (motku ili koplje). U svečanim vojnim i drugim povorkama zastave nose stjegonoše (zastavnici, barjaktari). Malene zastavice u određenim bojama upotrebljavaju se u vojsci, pomorstvu, sportu itd.

Zastave su nastale još u starom vijeku. Tada vojnici nisu imali posebnih uniformi. U bojnoj vrevi nije bilo lako prepoznati svoje vojnike od neprijateljskih. Tada su se vojnici počeli skupljati oko svojih zastava, a one su im pokazivale i smjer kretanja vojske.

Josipa Iljić u svom Završnom radu na Sveučilištu u Osijeku piše:

„Današnje društvo teško je zamisliti bez zastava. Imaju praktičnu upotrebu, no njihova primarna funkcija oduvijek je bila društvena komunikacija. Najistaknutije su nacionalne zastave koje pripadnike naroda potiču na određeni oblik ponašanja te u njima bude različite osjećaje. One imaju utjecaj na dijete u školi, vojnika, birača, saveznika, neprijatelja i stranca.

Malo je simbola koji će u čovjeku pobuditi osjećaj koji budi podizanje zastave. Ona je obilježje zajednice koja je udruženim snagama i žrtvama izborila neovisnost i različitost od ostalih skupina.

Na samim počecima svojega nastanka zastave su se upotrebljavale za označavanje vojnih postrojbi na bojnom polju, a danas služe kao identifikacijski simbol države, regije, grada, vojske, crkve, međunarodnih organizacija i institucija, naroda, vladara ili stranke. U vrijeme velikih prekomorskih otkrića uobičajeno je bilo na brod izvjesiti zastavu koja bi označavala podrijetlo broda i njegove posade, a mnoge su srednjovjekovne zastave, u doba stvaranja nacija, pretvorene u nacionalne zastave. Najstarija zastava je zastava Danske koja svoj izgled nije promijenila još od 13. stoljeća, dok se najstarijom trobojnicom smatra zastava Nizozemske koja postoji od 16. stoljeća. Uz grb, državna je zastava simbol prepoznavanja države, njezine suverenosti i individualnosti u međudržavnim odnosima.

Zastava, svojim bojama, uzorcima, oblikom i simbolima, prepoznatljivim čini podrijetlo i nacionalnu pripadnost, a budi i osjećaj slave, ponosa i odanosti. One su moćan znak prepoznavanja koji mogu predstavljati razne oblike savezništva, ali i ugnjetavanja. Zastavom se iskazuju čast, poštovanje, osude i pohvale, često se ističu na različitim mjestima kao što su zgrade, ulice, brodovi, planinski vrhovi, nose se na sportskim natjecanjima, priredbama, povorkama, dio su političkih skupova i svečanosti, a neke od njih su čak poslane u svemir. Najčešće se dijele na državne, civilne, ratne i pomorske pa pojedine države imaju varijacije svojih zastava za različite namjene. Državna zastava može biti jednobojna, kao zastava Libije (do 2011. godine), dvobojna (Poljska) ili višebojna kao zastava Mauricijusa te često sadržavaju nacionalni grb ili neki drugi simbol koji se odnosi na državu.

Zastave mogu biti različitih oblika i dimenzija, a najčešće su pravokutne il kvadratne. Izuzetak je zastava Nepala koja ima oblik dvaju stiliriziranih preklopljenih trokuta. Izbor boja, uzorka i simbola na zastavi često odražava povijesne događaje koji su imali utjecaj na naciju, kao što su borba protiv ropstva, borba za neovisnost i revolucionarno djelovanje, a utjecaj na dizajn zastave može imati i pripadnost naroda nekoj široj zajednici, ali i težnja za isticanjem različitosti među susjednim državama.“

Zastava Bosne i Hercegovine proglašena je 4. februara 1998., zamijenivši prethodnu koja je korištena od neovisnosti. Nova zastava je uvedena jer Republika Srpska nije htjela prihvatiti zastavu Republike Bosne i Hercegovine protiv koje je ratovala kao zastavu Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina jedina je zemlja koja je u 20. stoljeću zastavu mijenjala četiri puta, s tim da svaka nova zastava nije imala kontinuitet s prethodnom. S manjim modifikacijama, usvojena je po prijedlogu Carlosa Westendorpa.

Zastava Bosne i Hercegovine se sastoji od tamno plavog polja s jednakokračnim pravokutnim žutim trokutom čiji jedan krak dodiruje gornju stranicu zastave a drugi je okrenut prema vijorećoj stranici. Duž hipotenuze trokuta nalazi se devet bijelih petokrakih zvijezda od kojih se prvoj i posljednjoj vidi samo polovica.

Prvotna svijetloplava boja na zastavi bila je plava Ujedinjenih naroda. Međutim, izabrana je tamno plava, koja odgovara plavoj boji zastave Europske unije.

Tri kuta trokuta simboliziraju zemljopisni oblik zemlje i tri konstitutivna naroda BiH: Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zvjezdice predstavljaju Europu.

Pitanje zastave Bosne i Hercegovine nije rješavano Pariškim mirovnim sporazumom 1995., kojim je konstituirana današnja Bosna i Hercegovina. Politički su predstavnici konstitutivnih naroda dugo iznosili radikalno različite prijedloge zajedničke zastave, oko kojih se nisu mogli dogovoriti. Bilo je prijedloga za zastavu s podijeljenim poljima za Federaciju i Republiku Srpsku ili za tri konstitutivna naroda, pa čak i jedan za zastavu s dva različita lica.

Početkom 1998. godine, Visoki predstavnik za BiH Carlos Westendorp odbacio je sve autohtone i izašao s nekoliko neutralnih prijedloga oko kojih zastupnici Parlamentarne skupštine ponovno nisu uspjeli prikupiti potrebnu većinu, uz suzdržanost svih zastupnika SDS-a i HDZ-a. Dana 3. februara 1998. godine Westendorp je donio Odluku o nametanju Zakona o zastavi BiH kojom je proglasio sadašnju zastavu.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (Zastupnički dom 6. juna 2001., a Dom naroda 23. maja 2001.) usvojila je Zakon o zastavi BiH 2001. godine. Zakon je objavljen u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine 3. avgusta 2001. godine.

Ako je suditi po našem odnosu prema zastavi Bosne i Hercegovine onda mi, njeni građani, ne poštujemo njenu nezavisnost, suverenost, samostalnost i jedinstvo, jer zastava upravo to simbolizira.

Nije li vrijeme da emocije prema ranijim simbolima i zastavama, te obilježjima drugih država, ostavimo u sjećanju, emocijama, muzejima, prigodnim svečanostima i slično, a zakonom propisana obilježja naše države prihvatimo kao znak njene nezavisnosti, suverenosti, samostalnosti i jedinstva. Kada to učinimo značiće to, zasigurno, da smo napravili mali, ali izuzetno važan, korak naprijed. Ako volimo našu domovinu, moramo biti ponosni na njena obilježja, bez obzira da li imamo neke primjedbe na njih ili nam se neka druga, ranija, više sviđaju. Moramo shvatiti da je poštovanje državnih obilježja znak poštovanja države. Sve drugo je jasan znak nepoštovanja države i doprinos njenom urušavanju.

Gradeći kult zastave i drugih državnih obilježja mi gradimo osjećaj pripadnosti državi što u konačnici razvija ljubav prema domovini. Puno nas, danas, ima koji se zaklinjemo u ljubav prema Bosni i Hercegovini, a istovremeno ne znamo kako onaj žuti trokut na zastavi pravilno okrenuti. Često je na jarbolima i kopljima okrenut obrnuto. Okrenuta zastava obrnuto je simbol poniženja i predaje. Pođimo od te prve lekcije, naučimo kako se u svakoj varijanti postavlja naša zastava, da ne šaljemo drugima poruke predaje i nepoštovanja vlastite države.

Toliko možemo svi. A ako uistinu volimo domovinu, ne možemo ne voljeti njena obilježja. U suprotnom lažemo sami sebe, a to je već dijagnoza. Zato pustimo da u našim srcima zavijori plavo žuta zastava Bosne i Hercegovine, pustimo našim srcima da ih obuzme plima ljubavi kad čuju i vide to vijorenje, a tada će i Bosne i Hercegovine biti više.

Nje ima onoliko, koliko ima naše ljubavi za nju.

Dakle, sve je do nas.