Grad koji umire od vrućine dok mu Neretva teče pod nogama

 

Grad koji umire od vrućine dok mu Neretva teče pod nogama

Mostar je odvajkada znao sa suncem. Znao je jer je imao Neretvu.

Nekada, tokom vrelih ljetnih mjeseci, grad se spuštao na svoje obale. Život se nije odvijao na usijanom asfaltu, nego na stijenama i pješčanim plažama od Carinskog do Lučkog mosta. Pjesak pod Starim mostom, Bunur, Mejdan, Šehovac, Ploča, Pjesak na Carini – to nisu bile samo lokacije za kupanje, nego pulsirajuće srce grada, prirodni klima-uređaj i primarni prostor socijalizacije. Mostar je bio Mediteran u punom smislu te riječi: živio je na vodi i od vode.

Danas? Danas Mostar izdiše od vrućine, skrivajući se iza spuštenih roletni i pod bučnim vanjskim jedinicama klima-uređaja. Današnji Mostar bježi od svoje rijeke.

Neretva nam je postala tek vizuelna kulisa – razglednica za turiste koji naprave nekoliko fotografija na Starom mostu i produže dalje. Istovremeno, višedecenijska ideja o izgradnji šetnica iznad kanjona Neretve, koje bi povezale mostove i vratile pješake rijeci, leži zaboravljena u nekim prašnjavim ladicama urbanističkih zavoda.

Umjesto da kanjon u samom centru grada iskoristimo kao zeleno-plavu oazu, mi smo prilaze vodi zapustili, obrasli su u korov ili su zatrpali betonskim nemarom. Zaboravili smo da grad ne čine samo zgrade i saobraćajnice, već i način na koji njegovi ljudi dišu tokom ljetnih mjeseci.

Povratak Mostara Neretvi nije nikakva patetična nostalgija – to je nasušna potreba za preživljavanje grada u 21. vijeku.

Izgradnja obalnih šetnica, uređenje bezbjednih prilaza vodi i revitalizacija zaboravljenih plaža donijeli bi dvostruku pobjedu:

·  Za građane: Hladniji, humani gradski prostor, mjesto za šetnju, odmor i rekreaciju zaštićeno od paklenog asfalta.

·  Za turizam: Proširenje turističke zone izvan nekoliko stotina metara oko Starog mosta, čime bi Mostar konačno postao destinacija u kojoj se ostaje i uživa, a ne samo prolazi.

Rijeka nam je tu, pećine su tu, kanjon je tu. Ono što nedostaje jeste vizija i odluka da prestanemo okretati leđa jedinom resursu koji ovaj grad čini onim što jeste.

Vrijeme je da postavimo jednostavno pitanje: Kada ćemo se konačno vratiti na Neretvu?

I na kraju otvoreno pitanje za sve koji ovo pročitaju: "Sećate li se mostarskih plaža i da li biste voljeli vidjeti šetnicu iznad Neretve?"