U IME SLOBODE MI OD DANAS MORAMO ZAHTIJEVATI, A NE MOLITI...

 

/Obraćanje na skupu Kafa i čaj koji je imao temu: Historijsko sjećanje na zajedničku borbu Kine i BiH protiv fašizma povodom 80. godišnjice pobjede kineskog naroda u otporu japanskoj agresiji u svjetskom antifašističkom ratu. Skup organizovali Ambasada NR Kine i SABNOR u BiH/

Poštovana ekselencijo Li Fan.

Dame i gospodo. 

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Izražavam zahvalnost AmbasadI NR Kine na mogućnosti da ovaj važan skup organiziramo u partnerskom odnosu. Osamdeset godina od pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu izuzetno je važan događaj, vrijedan naše zajedničke pažnje. Koristim ovu priliku da svima vama čestitam ovu osamdesetu godišnjicu pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu.

Godine 1945. jeste vojnički poražen fašizam, nacizam i sve ono što je išlo uz to.  Ali, mi antifašisti nekako smo se u međuvremenu uspavali i one zatrte klice fašizma su oživjele i narasle ponovo, tako da se u cijelom svijetu ponovo susrećemo sa brojnim oblicima neofašizma i neonacizma.

Ja volim reći, kada govorim o Bosni i Hercegovini - Mi danas ovdje živimo po svim uzusima jedno klasično neofašističko društvo. Nije više, u ovom vremenu, fašizam i nacizam onakav kakav je bio u onom vremenu 1941., 1942, 1945.  Promijenio je svoje lice, drugačiji je, drugačije djeluje. Ušli su nam u organe vlasti. Da bi im se mogli suprotstaviti moramo naučiti danas prepoznavati moderne oblike fašizma i neofašizma.

Kada to učinimo onda će i naš odgovor biti drugačiji. Ne možemo danas biti ondašnje dobivene bitke, a to nam se, ne rijetko, dešava kada obilježavamo razne godišnjice iz Drugog svjetskog rata. Te bitke su dobivene i žive u historiji, u legendi, u pjesmi, u pamćenju onih koji pamte, u srcu onih koji to slijede, ali to je prošlost.

Vrijeme koje živimo donijelo je značajnu promjenu odnosa naspram razumijevanja činjenica koje definišu događanja u Drugom svjetskom ratu. Nastalo je vrijeme snažne revizije i relativizacije svega što su sile pobjednice učinile u tom ratu. Naročito je snažna revizija istorijskih činjenica u zemljama u kojima su procese odbrane i suprotstavljanja fašističkom i nacističkom agresoru vodili komunisti. Uporno ih se želi izjednačiti sa fašistima i u novom vremenu tako tretirati. Izbacuju se iz školskih programa, ruše se spomenici i spomen obilježja, a kolaboracionisti proglašavaju borcima za slobodu. U tim društvenim okolnostima odnos prema žrtvama je neadekvatan, često ih se u nekim zemljama tretira kao narodne neprijatelje. To je u jugoslovenskim zemljama jako izraženo. Na takav odnos novih državnih vlasti na jugoslovenskom prostoru međunarodna zajednica ne reaguje i svojim nedjelovanjem zapravo daje podršku reviziji istorije. Rekao bih da u ovakvim okolnostima najviše strada sjećanje na žrtve. Mislim da je šutnja o ogromnim žrtvama kineskog naroda u Drugom svjetskom ratu, takođe, dio kontinuirane političke strategije umanjivanja doprinosa svih koji nisu dio zapadnog svijeta i političkih vrijednosti koje taj zapad propagira. Šutnja o jugoslovenskim žrtvama i rušenju sjećanja na njih je dio iste te strategije.

 

Valja otvoreno reći i stalno ponavljati, i u svijetu, pa analogno tome i u Evropi, došlo je do političkog zaokretra udesno, u nekim važnim zemljama, rekao bih radikalno udesno. Drugo ime za takvu politiku jeste fašizam i mi o tome moramo govoriti i iznalaziti načine suprotstavljanja takvim politikama kako svijet ne bi opet došao u poziciju da je oružje jedina opcija. Objektivno rečeno svijet se kreće ka takvoj situaciji.

Zbog toga moramo govoriti o pozitivnom naslijeđu koje baštinimo, o antifašističkoj borbi u okviru zajedničke koalicije. Istina, to govorenje mora biti zasnovano na činjenicama i istorijskim dokumentima, bez falcificiranja i umanjivanja ili veličanja bilo čijeg doprinosa. Istina će za sve biti katarzična, ali i opominjuća i služiti progresu cijelog čovječanstva.

Moramo biti svjesni činjenice da su u mnogim zemljama na vlast došli sljedbenici ideja poraženih i presuđenih 1945. godine i da sa pozicije vlasti urušavaju pobjednički duh antifašista. Odgovor na njihovo djelovanje mora biti istina snažno izgovorena i stalno ponavljana. Da bi to imalo snagu moramo iznaći način da koordiniramo naše aktivnosti i zajedno djelujemo sa svih strana planete Zemlje. Moramo stvoriti snažan svenarodni front antifašista u koji će biti uključeni svi slojevi naših društava i koristeći sjajnu prošlost, pobjedničku prošlost, mjenjati sadašnjost i govoriti o mogućnostima budućnosti. Uvjeren sam da je nas koji vjerujemo u ideju slobode, u ideju ravnopravnosti i jednakosti, u ideju socijalne pravde mnogo više, ali smo tihi, u defanzivi smo.

Moramo se probuditi i progovoriti, jedan po jedan, bez straha, i uvjeren sam pobijedićemo sve te svjetske sile mraka kao i 1945. godine. Mi nemamo pravo na nedjelovanje i šutnju. Milioni žrtava fašizma obavezuju nas na akciju kao i milioni znanih i neznanih heroja koji nam 1945. godine darovaše slobodu.

 

Okupimo se danas oko ideja koje su ujedinile pobjednike Drugog svjetskog rata, kao što su se i oni okupili. Mi danas koji jesmo ovdje i svi oni koji baštine isto antifašističko naslijeđe ugledajmo se na one čije ideje baštinimo i u čije se ideje kunemo. Ako to uradimo onda će se naša snaga osjetiti i naš glas čuti diljem planete Zemlje. Dok smo rascjepkani, dok pričamo o razlikama oni će biti u prednosti. U ime slobode koju danas slavimo svima moramo odlučno reći: Ne može više ovako. Hoćemo priču o miru, a ne o ratu. Hoćemo priču o ljubavi, a ne o mržnji, jer tako smo naučili. Tako smo odgojeni i to slijedimo. Kada to uradimo i to proširimo širom svijeta sve naše zemlje bit će bolje, ljepše i život će biti drugačiji.  

Ako to slijedimo, onda nikada više ne smijemo nikoga moliti da nešto uradi, da nešto promijeni, ne smijemo ni tražiti.

Mi moramo zahtijevati, u ime naših prethodnika koji su bili pobjednici, u ime slobode koju su nam darovali, u ime milionskih žrtava ugrađenih u temelje te slobode.

Živjeli i smrt fašizmu!