NEMA SLOBODE DOK VLADAJU SLJEDBENICI PORAŽENIH 1945.

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 79. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu koja je održana 10. februara u Kongresnoj dvorani zgrade Vlade Federacije BiH u Mostaru/

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime antifašista, prije svega Mostara, i hvala vam što ste danas u Mostaru, u Mostaru da slavimo slobodu iako, uvjerićete se po ko zna koji put, mi danas u Mostaru ne možemo tvrditi da iumamo punu slobodu. Kao što ste čuli juče nam je ponovo zabranjeno da prošetamo do Partizanskog spomen groblja, dakle da prošetamo gradom, položimo cvijeće na Partizanskom spomen groblju i odamo poštu sedam stotina heroja ovoga grada, mladosti ovoga grada koji su svoje živote darovali za slobodu. Policija kaže nisu nam zabranili, kažu dali smo prijedlog, ali prijedlog o kojem se ne može razgovarati, diskutovati i iznositi mišljenje, tako ili nikako. Možemo zvati kako hoćemo, ali to je zabrana. Tako da na dan slobode, na dan obilježavanja slobode oivoga grada nad fašizmom, pobjede nad fašizmom 1945. godine, 79 godina kasnije mi ne možemo slobodno hodati ovim gradom, ne možemo hodati samo zato što danas vladaju sljedbenici ideologije koija je poražena 1945. godine. Oni odlučuju o našoj slobodi i našoj neslobodi. Danas će ovim gradom defilovati i šetati neke druge kolone, i neka će i treba da šetaju. Njima nije ugrožena sigurnost, a biće i djece iz vrtića u tim kolonama. Nama se ne dozvoljava iz sigurnosnih razloga. Ako je ugrođena šetnja iz sigurnosnih razloga nama zašto onda policija koja je vjerovatno takvu procjenu donijela na bazi nekih informacija, dojava, saznanja, kako to već policija radi, ne sklanja one koji hoće da nas ugroze. Sklanja nas koji bi, eventualno, bili ugroženi. Radi se o međusobnoj saradnji i političkom migu iz političkih krugova koji vladaju ovim gradom. Tako danas, na praznik slobode, mi ćemo biti sprovedeni autobusima pod oružanom pratnjom do Partizanskoig spomen groblja. Neki će se sjetiti istih takvih sprovođenja istim tim ulicama pod nešto žešćom oružanom pratnjom, ali u nekom drugom pravcu, 1993. godine.

Je li policija želi na to da nas podsjeti? Da nas na to sjećanje natjera?

Sjetimo se, prošle godine nakon što smo reagovali na zabranu slobodne šetnje do Partizanskog spomen groblja oglasio se naš gradonačelnik koji je rekao da smo mi remetilački faktor dobrih međunacionalnih odnosa u gradu. Njemu smetaju naše crvene zastave, ali njemu i njima ne smetaju crne zastave, ne smetaju ustaške potkovice, ne smetaju i dalje pojedine ulice nazvane po ustaškim koljačima iz 1941.- 1945. godine, ne smetaju mu murali presuđenih ratnih zločinaca, i iz Drugog svjetskog rata, alki i iz minulog rata. To sve može našoj politici. I svi šute na to. I zato je važno, zato vam hvala što jeste danas ovdje,

Nismo mi danas ovdje da bi samo slavili 1945. godinu. Ovdje smo da kažemo da nas ima, da nećemo da šutimo, ovdje smo da kažemo da zajedno možemo tu neman rušiti.

I rušićemo ih, svim mogućim sredstvima. Dosta je više šutnje i dosta je više poislušnosti neofašizmu. A ovo jeste neofašizam, ako ja u svom gradu ne mogu slobodno na groblje otići sa cvijetom. Zato, još jedan put hvala svima vama, i iz Bosne i Hercegovine, ali i iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, da ne nabrajam odakle nas sve ima, jer to pokazuje da mi jesmo istinski nasljednici antifašističkog naslijeđa koje su stvorili Titovi partizani u Narodnooslobodilačkoj borbi od 1941. do 1945. godine. Naslijeđe nam je zajedničko, tako da je jako važno da su nam i današnje borbe zajedničke. Naučimo iz onog što naslijeđujemo da smo samo zajedno jaki. Ta snaga može vratiti slobodu ovome gradu u punom kapacitetu te riječi. Mi ovdje volimo reći: Nećemo da u pola grada budemo bosanskohercegovačka ili balkanska Gaza, a pretvaraju nas u to. Zato vaš glas zajedno sa našim glasom je snaga ili kako pjesnik reče: Snaga je naša planinska rijeka, nju nikad niko uništiti neće.

Držimo se zajedno, stavimo po strani sve moguće razlike u koje nas uvjeravaju da ih imamo. Okupimo se oko onoga što svi baštinimo, a baštinimo antifašizam, a kao dio toga baštinimo slobodu, socijalnu pravdu, jednakost i ravnopravnost. To nam je svima zajedničko i svima, na ovaj ili onaj način, pomalo uskraćeno. Svi, hajdemo, ovdje u gradu koji ima antifašističko naslijeđe kojim bi se ponosile i neke države, a sve je skrajnuto, hajdemo ovdje dati jedni drugima riječ: Hoćemo, možemo, znamo, svi u jedinstven svenarodni antifašistički front za punu slobodu svih nas na svakom pedlju naših zemalja. Kada to izborimo onda će i MostaR, I Bosna i Hercegovina, ali i sve naše zemlje nastale disolucijom Jugoslavije biti mnogo sretnije i živjeće se mnogo bolje. Zagledajmo se u ono što imamo, nemojmo gledati preko granica, ono što nam preko tih granica nude mi smo već, uglavnom, imali.

Sanjajmo san budućnosti naslonjen na iskustvo prošlosti.

Živjeli i smrt fašizmu !