KO NAM JE UKRAO PROTEST?

 

Nakon odgledanog videa brutalnog prebijanja mladića od strane dvojice policajaca zbog kretanja u vremenu zabrane kretanja odmah sam reagovao i napisao da su protesti na facebooku besmisleni, te da je javni protest jedini način građanskog suprotstavljanja takvom ponašanju. Još isti dan sa više strana građani su pozvani da narednog dana u 16,00 sati dođu pred zgradu MUP HNK i izraze svoje nezadovoljstvo postupcima pripadnika policije. Znao sam odmah da ću se sutra pojaviti na protestu i svojim prisustvom dati podršku borbi za čišćenje policije od onih kojima tamo nije mjesto.

Sutra dan sam došao nešto ranije od zakazanog vremena. Mnoštvo novinara i premali broj građana. Ali, mislio sam, ima još vremena. Prošetao sam posmatrajući sugrađane i profil onih koji dolaze. Bio sam zadovoljan jer se broj povećavao, a i struktura pridošlih mi se činila kao dobra slika grada. A onda, tačno u zakazano vrijeme stiže stotinu-dvije mladih ljudi u četverohodu. Zaustavljaju se se ispred zgrade Policijske stanice Mostar i počinje ostrašćeno, navijačko, urlanje: „Jusufe Turčine, napuši se k..čine“.

Naime, Jusuf je ime jednom od policajaca koji su pretjerali sa primjenom sile.

Nastaje mučna atmosfera.

Novinari trče, snimaju, fotografišu, rade svoj posao, primakli se dosta blizu ovoj ostrašćenoj navijačkoj skupini. Tada iz grupe izlazi jedan od njih, nešto ozbiljniji od ostalih, ali dobrano punoljetan, prilazi novinarima, vrijeđa, prijeti, pljuje i tjera sa lica mjesta. Podsjeća na neka ranija sretanja i slično. Tad prepoznajem u njemu jednog od onih, za kojeg ta ista policija godinama tvrdi da je maloljetni huligan, koji nas redovno dočekuje prilikom posjeta Partizanskom spomen groblju, jednog od onih koji pozdravlja sa isturenom uzdignutom rukom naprijed, te shvaćam da je on jedan od vođa ove, kako jedni kažu navijačke skupine, grupe maloljetnih huligana kako je policija bezbroj puta ustvrdila, te po mojim uvjerenjima dobro uvježbane grupe koja djeluje sa krajnjih nacionalističkih ili tačnije rečeno neofašističkih ideja i opredjeljenja.

Shvatam da je građanima Mostara ukraden protest. Udaljavam se sa mjesta događanja tužan. Vidim da to čini i najveći broj dobronamjernih građana. Vraćam se kući sa okusom gorčine u ustima.

Isti će još malo orgijati, policija posmatrati, te se razići sa prijetnjom: „Od večeras nema policijskog sata“.

Naći će se oni u 21,00 sat da dokažu kako su moćni i da za njih ne važe propisi. Centralno mjesto tog dokazivanja je bivša ratna linija, Bulevar Narodne Revolucije. Galamiće, skandirati, prijetiti i činiti sve ono što oni i njima slični čine desetljećima, raznim zgodama.

Šta radi policija?

Raspoređuje se duž ulice, zapravo ponovo uspostavlja ratnu liniju i ne dozvoljava prelazak ulice. Mi u Mostaru bi rekli: Ne dozvoljava prelazak na onu stranu.

Zabrana je kretanja, ali niko ništa ne poduzima, kao da nalogodavcima ove igre zastrašivanja savršeno odgovaraju za postizanje nekih planiranih ili neostvarenih političkih ciljeva.

A samo tri večeri ranije žestoko, bezdušno su krenuli na jednog momka koji nije davao nikakav otpor.

Sada glume stražu, bez ikakve namjere da bilo šta poduzmu iako su svjesni da ta grupa krši propisane mjere, da uznemirava građane, da širi vjersku i nacionalnu mržnju i ... 

Naravno, ovdje mislim na nalogodavce, a ne na najveći broj časnih policajca koji izvršavaju naredbe predpostavljenih i istovremeno se stide djela koja su prisiljeni činiti.

A onda kreću orkestrirana saopštenja iz raznih udruga i stranaka. Iz njih čitam da nije suština što su dva policajca upotrijebila pretjeranu silu, nego je suština to što su dva policajca Bošnjaka, a mladić koji je pretučen Hrvat.

Znači li to da bi bila drugačija reakcija da je mladić Bošnjak ili da su policajci Hrvati?

Iz svega je savršeno jasno, te zaključujem da bi upravo tako bilo.

A suština i uzrok problema leži negdje drugo. Ovo sve služi da bi politika sa sebe preusmjerila pažnju na drugu stranu.

A stvarni problem je:

Hercegovačko-Neretvanski kanton više od dvije godine nakon izbora nije uspostavio novu vlast,

Godinama policija ovog kantona nema svog komesara,

Po izjavama iz Ministarstva unutrašnjih poslova HNK nedostaje preko stotinu policajaca da bi mogli uopšte funkcionisati, i tako dalje, i tako dalje.

Ukratko, kao i za sve drugo što se u ovom kantonu dešava adrese su odgovarajući odbori SDA i HDZ BiH. Oni ovdje suvereno vladaju desetljećima i suvereno desetljećima proizvode strah, nesigurnost, bahatost, primitivizam, stranačko-poslušničko zapošljavanje i slično.

Ukratko, Slavena Blaževića, mladića iz Mostara te večeri 10. aprila nisu pretukli policajci  Armin Vrače i Jusuf Penava. Oni su samo izvršioci u sistemu koji su u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu stvorili HDZ i SDA, sistemu u kojem je moguće da se ovakve i slične stvari dešavaju desetljećima.

Zato, neka se izvršiocima bave odgovarajuće pravosudne institucije, a mi građani morali bismo se pozabaviti krearorima sistema u kojem je moguće ovakvo dešavanje.

U protivnom, nemojmo se iznenaditi kad nam u kuću, nakon slične situacije, utetura sin, kćerka, unuče..

Oni su spremni na sve, a mi..?