Sead Đulić

Nakon napada pedesetak mladih ljudi obučenih u crno poslije 23,00 sata u subotu 24. aprila na građane i njihovu imovinu u naselju Donja Mahala u Mostaru zapitao sam se: Zašto baš Donja Mahala? Donja Mahala  je mjesna zajednica i kvart u  Mostaru . Nalazi se južno od  Starog Grada , između desne (zapadne) obale rijeke  Neretve , i brda  Hum . Donja Mahala, kao jasna, specifična i samostalna stambena zona, formirala se po izgradnji Sevri-hadži-Hasanove džamije, prije 1620/21. godine i u to vrijeme se nazivala Sevri-hadži-Hasanova mahala, a prije izgradnje džamije „Okjuzi Mahala“. Uz džamiju je bio malen harem koji je očuvan do danas. U 19. vijeku na lokalitetu Donje Mahale nalazile su se sljedeće mahale: Čevrina, Sevri-hadži Hasanova, hadži-Jahije i Zirain-Ahmed-agina. U Donjoj Mahali se nalaze Jahja Esfelova i Sevri hadži Hasanova džamija. Obje džamije su tokom poslijednjeg rata teško oštećene, a poslije rata obnovljene i rekonstruirane. Na 14. Sjednic...

Ovih dana, kad se pojavio jedan pa drugi non paper, sjetio sam se riječi koje, između ostalog, izgovorih na jednoj velikoj međunarodnoj konferenciji. Tada rekoh: “Kao što vjerovatno znate, ja dolazim iz zemlje koja se izvlači iz magbetovskog perioda, iz zemlje natopljene krvlju, zemlje smrti i uništenja, zemlje u kojoj su vanjske i unutrašnje sile mraka učinile toliko destrukcije da je pravo čudo kako ona još diše, kako daje znake života. Dakle, dolazim iz zemlje raseljenog naroda, zemlje u čije su srce usađivali i usađuju mržnju, kako bi je pocijepali mržnjom. Sistematski je ubijana ljubav i svaka mogućnost zajedničkog života različitih etničkih zajednica.” Od tada su prošle godine, a ništa ili skoro ništa se nije promijenilo. I dalje isti centri moći, domaći i inostrani, siju isto sjeme. Istovremeno, sjetio sam se i jednog zanimljivog sastanka iz 1992. godine održanog u jednom dijelu restorana Hotela “Ruža” u Mostaru. Naime, godinu prije, na valu brojnih antiratnih manifestacija ...

  Nakon odgledanog videa brutalnog prebijanja mladića od strane dvojice policajaca zbog kretanja u vremenu zabrane kretanja odmah sam reagovao i napisao da su protesti na facebooku besmisleni, te da je javni protest jedini način građanskog suprotstavljanja takvom ponašanju. Još isti dan sa više strana građani su pozvani da narednog dana u 16,00 sati dođu pred zgradu MUP HNK i izraze svoje nezadovoljstvo postupcima pripadnika policije. Znao sam odmah da ću se sutra pojaviti na protestu i svojim prisustvom dati podršku borbi za čišćenje policije od onih kojima tamo nije mjesto. Sutra dan sam došao nešto ranije od zakazanog vremena. Mnoštvo novinara i premali broj građana. Ali, mislio sam, ima još vremena. Prošetao sam posmatrajući sugrađane i profil onih koji dolaze. Bio sam zadovoljan jer se broj povećavao, a i struktura pridošlih mi se činila kao dobra slika grada. A onda, tačno u zakazano vrijeme stiže stotinu-dvije mladih ljudi u četverohodu. Zaustavljaju se se ispred zgrade ...

Društvo koje živimo, željeli mi to prihvatiti ili ne, ima sve odlike fašističkog društva. Takvo društvo kontinuirano razvija svoje mehanizme i jača osnovu i ideološke temelje na kojima počiva. Oslanja se na principe izvornog fašizma, ali u primjeni razvija moderne metode i tehnike. Obzirom da su nosioci i kreatori takvog društva istovremeno nosioci i kreatori vlasti otpor je teži, komplikovaniji i često sa značajnim odricanjima. Zato je od posebne važnosti naučiti šta jesu moderni oblici fašizma, te spoznati šta sve jeste danas antifašizam kao odgovor na fašizam i neofašizam u našem društvu. Gdje je tu onda antifašizam i kakva je njegova uloga u današnjem društvu? Nedavno za DW predsjednik Saveza antifašista Vojvodine Duško Radosavljević kaže: „Savremeni fašizam bi se mogao definisati kao napad na drugog i drugačijeg, a izražava se kroz uskraćivanje njihovih prava. Kolaboracija je šutnja na to. Antifašizam je danas u ilegali, kao što je bio i od 1941. do 1945. Svuda oko nas su mi...