UBLEHA JE STVARNO DOSTA

Ljeta gospodnjeg 2019. u Mostaru u ulici Maršala Tita sniman je dio filma poznate bh. rediteljice Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida" (Kuda ideš, Aida). Valja napomenuti da film tretira događaje u Srebrenici iz ljeta 1995. godine. 

Ništa neobično za Mostar. I ranije su brojne filmske i tv ekipe snimale u Mostaru, jer Mostar je idealan scenografski ambijent, još uvijek nedovoljno iskorišten.

Ali neću o tome.

Meni je zanimljivo da je ulica Maršala Tita 2019. godine, dakle 24 godine po završetku rata, mogla „glumiti“ ulicu u Srebrenici iz 1995. godine. Scenografi nisu činili u mostarskoj ulici nikakve intervencije, nikakve dogradnje, patiniranja i slično na šta smo navikli ranije. Samo su po asfaltu nasuli malo pijeska, a zgrade, kuće, ograde, bašte, izlozi,.. ostali su isti.

Pamtimo i snimke i fotografije, pa obišle su svijet, u trenutku ulaska snaga vojske RS u Srebrenicu. Pamtimo i tu ulicu i događanja u njoj, vrtimo u glavi film. Shvatamo da je scenografska i rediteljska odluka da se to snima u ulici Maršala Tita u Mostaru opravdana, jer ta ulica u Mostaru i danas 2020. godine izgleda razrušenija i zapuštenija nego ona ulica u Srebrenici jula 1995. godine.

Kako je to moguće, pitaće se mnogi.

Podsjetimo se, od kraja rata na mjestu gradonačelnika i dogradonačelnika Mostara, izmijenili su se slijedeći kadrovi SDA i HDZ BiH: Ivan Prskalo, Safet Oručević, Neven Tomić, Hamdija Jahić i Ljubo Bešlić. Svi oni, a i njihove stranke, nebrojeno puta su ponovili, a neki i danas ponavljaju, da su imali uspješne mandate i započeli procese izgradnje modernog grada za XXI stoljeće.

A Mostar 2019, bez intervencija, pruža scenografski okvir za ratnu 1995. godinu u Srebrenici. Da se radi o dobrom izboru svjedoči uvrštavanje pomenutog filma u zvanični program jednog od najznačajnijih filmskih festivala u svijetu, onog u Veneciji.

Ovih detalja sam se sjetio čitajući i slušajući one koji su krivi da, nekada glavna ulica u Mostaru, 2019. godine jeste idealan scenografski okvir za ratnu 1995. godinu. Počele su predizborne aktivnosti, a samim tim i lov u mutnom. Dobiti izbore u Mostaru ne znači staviti se u funkciju građana i grada, ne znači misliti o budućnosti grada i rješavanju nagomilanih problema, dobiti izbore u Mostaru znači zgrabiti ulov, znači misliti na sebe i krug poslušnika oko sebe. I tako 25 godina. Da nije tako Jasmila Žbanić svoj film ne bi snimala u Mostaru, jer ulica Maršala Tita 2019. godine ne bi bila razrušenija od one u Srebrenici ljeta 1995. godine.

Ko je kriv što je to tako?

Pa prije svih gore pomenuti bivši gradonačelnici i dogradonačelnici Mostara. Svi znamo koliko je pomoći došlo u Mostar i kako je trošena. Samo od sredstava koja su javno obznanjena mogli smo podići novi Mostar, a ne ga obnoviti. 

Zato je licemjerno, ko god od gore pomenutih, pozivajući se na vlastite uspjehe u obnovi i izgradnji Mostara, danas dijeli savjete, drži lekcije, preporučuje i šta sve ne, kako treba ići na izbore decembra 2020. godine. Kadrovi filma "Quo vadis, Aida" (Kuda ideš, Aida) Jasmile Žbanić septembra 2020. godine u Veneciji zorno će svjedočiti o svemu i slikom opovrgnuti sve ublehe koje nam se medijski već neko vrijeme spinuju. 

Svijet će vidjeti šta svi oni zajedno nisu uradili za Mostar.

Zato je najbolje, idite u penziju ili mirovinu, igrajte šah u nekom parku, pišite memoare, uostalom idite na put oko svijeta da vidite gdje Mostar spada, a nije se vratio i zbog vas.

Pustite nove generacije političara, koliko god vam se ne sviđali, da dosanjaju svoj Mostar.

Ubleha je stvarno dosta.