DOK SE PJEVA, SLOBODA ŽIVI
DOK SE PJEVA,
SLOBODA ŽIVI
Poštovane
drugarice i drugovi, cjenjeni prisutni,
Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni
i Hercegovini. Hvala vam na dolasku na ovaj važan događaj.
Danas se ne okupljamo samo da bismo listali požutjele stranice
historije. Ne obilježavamo samo 90 godina od dana kada su prve veće grupe
jugoslovenskih dobrovoljaca kročile na tlo Španije, u odbranu republike i
slobode.
Mi se danas okupljamo da postavimo jedno jednostavno, a u ovo
naše vrijeme možda i najvažnije pitanje: Šta nama, ovdje i danas, znači ta žrtva?
Ti ljudi – rudari, studenti, radnici, intelektualci iz svih
dijelova naše bivše zemlje – nisu u Španiju išli zbog materijalne koristi. Nisu
branili svoje kućne pragove. Oni su otišli na Iberijski poluotok jer su znali
jednu duboku, suštinsku istinu: sloboda
je nedjeljiva.
Kada je pao Madrid, znali su da će uskoro pasti i Prag, a potom
i njihove vlastite kuće. Znali su ono što mi danas prečesto zaboravljamo – da
tuđa nepravda nikada nije tuđa. Da je tuđa muka i naša muka.
Vodila ih je vjera u ideju koja zvuči jednostavno, ali zahtijeva
nadljudsku hrabrost: Bez
slobode svih, nema ni moje slobode.
I zato su tamo, u rovovima predgrađa Madrida, ostavljali svoje
živote, svoje mladosti i svoje snove, utkavši ih u onaj slavni, neprolazni
poklič: No Pasarán! –
Neće proći!
Dragi prijatelji,
Zato taj poklič i ta borba nisu ostali u 1936. godini. Oni su
itekako živi i danas.
Živimo u vremenu u kojem se mrak ponovo širi svijetom i našim
prostorima. Mrak ravnodušnosti, mrak novih podjela, mržnje, socijalne nepravde
i sebičnosti. Svijet u kojem se lakše okreće glava od tuđe patnje, u kojem
solidarnost postaje rijetka riječ, a egoizam vrlina.
Kada gledamo današnji svijet, vidimo da nam je ta španska
solidarnost potrebna više nego ikada prije. Jer nepravda prema bilo kome, u
bilo kojem kutku svijeta, prijetnja je slobodi svakoga od nas.
Zato večeras ne govorimo samo o prošlosti – mi govorimo o našoj
sadašnjosti i našoj budućnosti. Pozivamo na jedinstvo. Pozivamo na onu vrstu
ljudske solidarnosti koja ne pita za ime, naciju ili granicu, već prepoznaje
čovjeka u nevolji.
I simbolično, večeras počinjemo pjesmom. Jer u najtežim
trenucima ljudske historije, kada su se topovi oglašavali a mrak prijetio da
proguta sve ljudsko, pjesma je bila ta koja je čuvala dušu. Pjesma je bila
oružje nade. Glas otpora. Dok se pjeva, sloboda živi.
Neka nam hrabrost naših španskih boraca bude vodilja. Neka nas
podsjeti da se mraku ne saginjemo, već mu se suprotstavljamo – glasno, zajedno
i solidarno.
No Pasarán! Hvala vam.

Primjedbe
Objavi komentar