DOK SE PJEVA, SLOBODA ŽIVI


/Obraćanje na svečanom koncertu "NO PASARAN - PJESMOM PROTIV MRAKA"/

DOK SE PJEVA, SLOBODA ŽIVI

Poštovane drugarice i drugovi, cjenjeni prisutni,

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Hvala vam na dolasku na ovaj važan događaj.

Danas se ne okupljamo samo da bismo listali požutjele stranice historije. Ne obilježavamo samo 90 godina od dana kada su prve veće grupe jugoslovenskih dobrovoljaca kročile na tlo Španije, u odbranu republike i slobode.

Mi se danas okupljamo da postavimo jedno jednostavno, a u ovo naše vrijeme možda i najvažnije pitanje: Šta nama, ovdje i danas, znači ta žrtva?

Ti ljudi – rudari, studenti, radnici, intelektualci iz svih dijelova naše bivše zemlje – nisu u Španiju išli zbog materijalne koristi. Nisu branili svoje kućne pragove. Oni su otišli na Iberijski poluotok jer su znali jednu duboku, suštinsku istinu: sloboda je nedjeljiva.

Kada je pao Madrid, znali su da će uskoro pasti i Prag, a potom i njihove vlastite kuće. Znali su ono što mi danas prečesto zaboravljamo – da tuđa nepravda nikada nije tuđa. Da je tuđa muka i naša muka.

Vodila ih je vjera u ideju koja zvuči jednostavno, ali zahtijeva nadljudsku hrabrost: Bez slobode svih, nema ni moje slobode.

I zato su tamo, u rovovima predgrađa Madrida, ostavljali svoje živote, svoje mladosti i svoje snove, utkavši ih u onaj slavni, neprolazni poklič: No Pasarán! – Neće proći!

Dragi prijatelji,

Zato taj poklič i ta borba nisu ostali u 1936. godini. Oni su itekako živi i danas.

Živimo u vremenu u kojem se mrak ponovo širi svijetom i našim prostorima. Mrak ravnodušnosti, mrak novih podjela, mržnje, socijalne nepravde i sebičnosti. Svijet u kojem se lakše okreće glava od tuđe patnje, u kojem solidarnost postaje rijetka riječ, a egoizam vrlina.

Kada gledamo današnji svijet, vidimo da nam je ta španska solidarnost potrebna više nego ikada prije. Jer nepravda prema bilo kome, u bilo kojem kutku svijeta, prijetnja je slobodi svakoga od nas.

Zato večeras ne govorimo samo o prošlosti – mi govorimo o našoj sadašnjosti i našoj budućnosti. Pozivamo na jedinstvo. Pozivamo na onu vrstu ljudske solidarnosti koja ne pita za ime, naciju ili granicu, već prepoznaje čovjeka u nevolji.

I simbolično, večeras počinjemo pjesmom. Jer u najtežim trenucima ljudske historije, kada su se topovi oglašavali a mrak prijetio da proguta sve ljudsko, pjesma je bila ta koja je čuvala dušu. Pjesma je bila oružje nade. Glas otpora. Dok se pjeva, sloboda živi.

Neka nam hrabrost naših španskih boraca bude vodilja. Neka nas podsjeti da se mraku ne saginjemo, već mu se suprotstavljamo – glasno, zajedno i solidarno.

No Pasarán! Hvala vam.

 

 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo

ZAVNOBiH ZA VJEČNOST

SVIJET JE IZGUBIO SVOJE LIJEPO LJUDSKO LICE