Kilometri propuštenih prilika: Šta nas Sarajevska obilaznica može naučiti o viziji i prirodi?

Kilometri propuštenih prilika: Šta nas Sarajevska obilaznica može naučiti o viziji i prirodi?

Svaki put kada se vozimo autoputem, ispred nas se otvara ista slika: trake asfalta, zaštitne ograde i – između njih – uski ili širi pojas trave. Neiskorišten, sterilan, namijenjen samo tome da vizuelno razdvoji vozila u suprotnim smjerovima.

A sada napravimo jedan jednostavan misaoni eksperiment. Pogledajmo dionicu Sarajevske obilaznice — od Vlakova, preko Jošanice pa dalje prema Visokom, uokvirenu naplatnim rampama. Dok s jedne strane u Bosni i Hercegovini sve češće gledamo kako se zbog solarnih parka krče brda, preoravaju pašnjaci i zauzimaju plodne površine pod izgovorom „zelene tranzicije“, pred nosem imamo kilometre prostora koji je već oduzet prirodi, betoniran i trajno promijenjen.

Zašto taj prostor zjači prazan? I zašto priču o obnovljivim izvorima energije u pravilu počinjemo novim devastacijama umjesto pametnijim korištenjem onoga što smo već izgradili?

Korejski čas iz višedimenzionalnog prostora

Ovo nije naučna fantastika niti neostvariva maštarija. U Južnoj Koreji, na trasi između gradova Daejeon i Sejong, u središnjem pojasu autoputa sa šest traka izgrađena je biciklistička staza duga 32 kilometra. Iznad nje podignut je krov od solarnih panela.

Isti kvadratni metar zemljišta tamo istovremeno obavlja tri funkcije:

Služi za automobilski saobraćaj.

Predstavlja potpunu zaštitu i koridor za alternativni, ekološki prevoz.

Proizvodi čistu električnu energiju za mrežu i prateću infrastrukturu, praveći usput hladovinu.

Korisnici te staze će vam reći da vožnja između šlepera nije idiličan izlet u prirodu zbog buke. Ali kao funkcionalna, brza i bezbjedna veza od tačke A do tačke B pod solarnim krovom — to je inženjerski i urbanistički trijumf.

Šta dobijamo na sarajevskoj dionici?

Zamislimo na trenutak da se na dionici Sarajevske obilaznice profil središnjeg pojasa podigne na viši nivo. Da se umjesto obične travnate površine postaviti robusna, izdignuta čelična konstrukcija sa solarnim panelima.

Prednosti ovakvog pristupa su višestruke:

Nula kvadratnih metara nove devastacije: Nema krčenja šuma na okolnim brdima, nema uzurpacije poljoprivrednog zemljišta.

Dvostruka sigurnosna funkcija: Pravilno postavljene konstrukcije i kompozitne paneli ujedno djeluju kao savršena, trajna zaštita od zasljepljivanja farovima tokom noćne vožnje.

Blizina potrošača i mreže: Priključak na elektroenergetsku mrežu u zoni gradskih obilaznica i naplatnih mjesta daleko je jednostavniji nego na udaljenim planinskim vrhovima.

Dežurni skeptici i pitanje cijene

Naravno, dežurni kritičari i administracija odmah će potegnuti svoje dežurne argumente:

„To je skupo.“

„Povećava rizik pri izlijetanju vozila.“

„Paneli će se prljati od prašine i soli, a održavanje je logistička noćna mora.“

Inženjerski posmatrano, svaki od ovih prigovora stoji. Traži se robusnija čelična konstrukcija otporna na udare vjetra koje stvaraju šleperi. Traže se New Jersey betonski blokovi i visoki standardi zaštite. Traži se pametno rješenje za čišćenje.

Ali ovdje se ne radi o tome da li je nešto lako, nego šta nam je prioritet.

Ako stavimo na vagu trošak dodatne ograde i čelika s jedne strane, te trajno uništenje ekosistema, sječu šuma i gubitak zemljišta s druge strane — koja je investicija zapravo skuplja za društvo? Svaka čelična konstrukcija je jeftinija od nepovratno uništenog brda ili pašnjaka.

Vizija ispred šablona

Prolem našeg prostornog i energetskog planiranja nije nedostatak tehnologije ili novca, nego nedostatak vizije. Navikli smo da razmišljamo plošno: autoput služi samo za auto, njiva samo za kukuruz, a brdo samo da se na njemu postavi solarni park kad zatreba megavata.

Moderna infrastruktura mora postati višedimenzionalna. Obilaznica oko Sarajeva, kao i mnoge druge dionice širom zemlje, ne moraju biti samo trake asfalta koje gutaju prostor. One mogu postati energetski koridori budućnosti.

Sve što nam treba jeste malo hrabrosti da izađemo iz utabanih šablona i prestanemo prirodu braniti tako što ćemo je iznova asfaltirati.