OD PREDIZBORNE PREDSTAVE DO UMIVENOG NEOFAŠIZMA: Kako su nam oteli antifašizam da bi nam podijelili budućnost

OD PREDIZBORNE PREDSTAVE DO UMIVENOG NEOFAŠIZMA: Kako su nam oteli antifašizam da bi nam podijelili budućnost

U toku svake predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini svjedočimo istom ciničnom spektaklu: političarima odjednom budu puna usta antifašizma. Naravno, isključivo onog deklarativnog, prigodničarskog i bezopasnog.

Najsvježiji primjer stigli smo gledati u Mostaru, gdje su se politički akteri utrkivali u „odbrani“ Partizanskog spomen-groblja. Fotografisali su se pored devastiranih kamenih cvjetova i oni koji tamo nisu kročili još od devedesetih, naglo doživjevši prosvjetljenje pred objektivima fotoaparata.

Međutim, čim su se prebrojali glasovi, naslutila podijela fotelja i rasporedjela resursa, taj predizborni antifašizam naprasno je nestao. Cvijeće je uvelo, kamere su se ugasile, a spomenik je ponovo prepušten vandalima, korovu i sistemskom zaboravu.

„Mostar u ovom slučaju nije usamljen incident — on je ogledalo i lakmus papir za cijelu državu. Ono što gledamo na Neretvi usavršeni je model koji se primjenjuje širom BiH: trgovina simbolima pred izbore, a sistemsko gajenje 'umivenog' neofašizma u praksi.“

Šta je to „umiveni“ neofašizam?

Današnji neofašizam na našim prostorima ne nosi uniforme, ne paradira sa bakljama i ne promovira se otvorenim rasističkim pokličima. On nosi skupa odijela, sjedi u parlamentarnim klupama, potpisuje odluke i nastupa sa uglađenim osmijehom. On je birokratizovan, tih i opasan upravo zato što se normalizuje kroz svakodnevicu.

Očituje se kroz tri ključne poluge:

1.    Obrazovni inženjering i segregacija: Djeca razdvojena školskim dvorištima, udžbenici prožeti istorijskim revizionizmom i sistemsko pretvaranje ratnih zločinaca u heroje novim generacijama.

2.    Institucionalno prekrajanje memorije: Tiho preimenovanje ulica, ignorisanje ili namjerno prepuštanje zubu vremena svih spomenika koji podsjećaju na zajednički otpor, te građenje narativa u kojem se uslovom za „patriotizam“ smatra mržnja prema prvom komšiji.

3.    Pražnjenje pojmova od sadržaja: Političke elite su preuzele velike istorijske ideje — bilo da je riječ o antifašizmu, građanskom društvu ili zaštiti vitalnog interesa — potpuno ih ispraznile od bilo kakve moralne suštine i pretvorile ih u batinu za udaranje po političkim protivnicima.

Šutnja je prešutna saglasnost

Kada vlast dopusti da arhitektonski i istorijski dragulj poput Partizanskog groblja u Mostaru ili spomenika širom BiH kontinuirano propada i bude meta orkestriranog huliganizma bez ikakvih zakonskih posljedica po počinioce, to nije nemar. To je politička poruka i prešutna saglasnost.

Pravi antifašizam nikada nije bio niti može biti prigodničarska manifestacija od pola sata pred izbore. Antifašizam je dnevna praksa: to je beskompromisna borba protiv segregacije, zahtjev za jednakšću pred zakonom i odbijanje da se gradovi, opštine i ljudske sudbine dijele po etničkim i stranačkim šavovima.

„Pristati na predizborne predstave i na njih šutjeti znači pristati na to da nam prodaju lažnu historiju dok nam otimaju jedinu budućnost koju imamo.“

Otpor ovom licemjerju ne smije ostati samo lokalna priča. Matrica „umivenog“ neofašizma mora se razotkrivati svuda — od Mostara i Sarajeva, do Prijedora, Banje Luke i najmanje opštine u ovoj zemlji. Jer onog trenutka kada pristanemo da nam deklarativne izjave pred kamerama zamijene stvarne ljudske slobode i jednakost, pristali smo na tiho, ali konačno odumiranje društva.