Povelja Kulina bana: Projekt naše budućnosti

 Povelja Kulina bana: Projekt naše budućnosti

Kada danas govorimo o Povelji Kulina bana i obilježavamo 837 godina od njenog nastanka, u iskušenju smo da uradimo ono što najčešće radimo — da se povučemo u historiju. Da s ponosom prebiramo po prošlosti, recitujemo stare tekstove i u tome tražimo utjehu za prazninu sadašnjeg trenutka.

Ali ako nas je historija nečemu naučila, naučila nas je tome da nas prošlost, ma koliko slavna bila, ne može spasiti ako nemamo viziju budućnosti.

Kulin ban 1189. godine nije gledao unazad. Nije pisao Povelju da bi se pravdao ili da bi dokazivao šta je bilo prije njega. On je gledao unaprijed. Obezbijedio je mir, otvorio puteve, garantovao pravnu sigurnost i postavio temelje organizovane, civilizovane i otvorene države. Povelja nije bila samo diplomatski dokument — ona je bila prvi civilizacijski ugovor ove zemlje sa svijetom.

Zato pitanje koje danas moramo postaviti ne glasi samo šta je Povelja značila tada, nego: Šta Povelja Kulina bana poručuje nama danas? Kakvu Bosnu i Hercegovinu mi projektujemo za decenije koje dolaze?

Ako iz ovog dokumenta izvučemo lekcije za 21. vijek, onda naša vizija budućnosti mora stajati na tri temeljna stuba:

Prvo: Nova pravna sigurnost i vladavina prava. Kulin ban dubrovačkim trgovcima ne garantuje samo prolaz; on im garantuje zaštitu i pravdu, bez nepravednih nameta i samovolje. U viziji moderne Bosne i Hercegovine, pravna sigurnost mora postati temelj svakog pedlja ove zemlje. Naša budućnost ne može počivati na političkoj samovolji, korupciji i sistemu u kojem zakon ne važi jednako za sve. Država se ne brani zapaljivom retorikom na govornicama — država se brani pravnim poretkom, jakim institucijama i društvom u kojem je svaki čovjek zaštićen.

Drugo: Otvorenost umjesto izolacije i podignutih zidova. Povelja je dokument otvorenih vrata. Bosna je kroz historiju uvijek bila najjača i najprosperitetnija onda kada je bila raskrsnica puteva, ideja i kultura, a slabila je i propadala kada su oko nje i unutar nje podizani zidovi. Vizija naše budućnosti odbacuje podjele, nevidljive granice i zatvaranje u vlastite obore. Naš cilj mora biti zemlja otvorenih mogućnosti — prostor iz kojeg mladost ne bježi glavom bez obzira, nego prostor u koji se dolazi, u kojem se stvara i u kojem se ostaje.

Treće: Obnova kulture građenja i zajedničke odgovornosti. Povelja je pisana narodnim jezikom da bi bila razumljiva svima. Danas nam je nasušno potreban taj isti, razumljiv jezik — jezik dijaloga, građenja i zajedničkog rada. Predugo žvaćemo retoriku rušenja, straha i preživljavanja. Budućnost pripada društvima koja stvaraju, koja grade škole, pozorišta, puteve, koja čuvaju javno dobro i ulažu u znanje i kulturu. Naš odgovor na mrak i defetizam mora biti stvaralaštvo.

Mi nemamo pravo na defetizam i nemamo pravo biti samo čuvari muzejskih eksponata. Obaveza naše generacije nije da se samo ponosi Poveljom Kulina bana, nego da živi i gradi njezine vrijednosti.

Zato mi moramo, svako od nas, odlučiti i poslati jasnu poruku: Naša vizija nije preživljavanje u podjelama i strahu. Naša vizija je pobjeda u izgradnji pravedne, uređene, moderne i slobodne Bosne i Hercegovine — države u kojoj je svaki čovjek siguran i u kojoj je data riječ svetinja.