DANAS SAM PONOVO BIO U GRABOVICI


 

Danas sam ponovo bio u Grabovici.

Stojeći na ovom mjestu, pred teškim mukom koji decenijama obavija selo, osjetio sam kako riječi opet ponestaju. Lako je govoriti kada se vode rasprave, ali ovdje, na mjestu gdje su prekinuta 33 nevina života, ostaje samo čista, teška tišina.

Za mene, četvorogodišnja Mladenka Zadro nikada nije bila samo ime na spisku žrtava jednog sela. Ona je metafora za svu stradalu djecu naših ratova. Ona je opomena koja boli jednako, bez obzira na to kako se ko zove i kojoj se vjeri ili naciji priklanja. Dječija suza i prekinuto djetinjstvo i mladost nemaju nacionalni predznak.

Godinama govorim i sa svojim mladim glumcima iznosim istinu na scenu ne da bismo upirali prstom, nego da bismo pomeli ispred svog praga. Kao čovjek koji je u ratu nosio uniformu Armije RBiH, osjećao sam stid i moralnu dužnost da progovorim o zlu koje su u moje ime počinili oni koji su nosili iste oznake. Ljudski je i moralno priznati zločin u sopstvenim redovima. Bez tog suočavanja s prošlošću, ma koliko ono bilo bolno, mi nemamo nikakvu šansu za budućnost.

Zbog toga se danas najviše i obraćam mladim ljudima — onima koji odrastaju u podijeljenom gradu, u odvojenim školama, otrovani dnevno-političkim narativima i prebrojavanjima krvnih zrnaca.

Želim da shvatite jednu jednostavnu, a ključnu istinu: Sve žrtve su naše žrtve. A svi zločinci su samo zločinci.

Nema "naših" ubica koji su manje krivi i "njihovih" žrtava koje manje bole. Onog trenutka kada tuđe dijete počnemo žaliti jednako kao svoje, i kada zločinca iz vlastitog naroda nazovemo pravim imenom — tek tada ćemo postati slobodni ljudi.

Grabovica nije samo mjesto tuge; ona mora postati mjesto naše zajedničke savjesti. Sjećanje na njene žrtve nije prekopavanje po ranama, nego ohrabrenje svima vama da počnete misliti svojom glavom, da odbacite nametnute mržnje i da izgradite društvo u kojem se ovakav mrak nikada više neće ponoviti.

Biti čovjek ni danas nije lako, ali to je jedini izbor koji imamo.

Neka je vječni mir Mladenki i svim nedužnim žrtvama Grabovice.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo

Slika
Kada imam sudi, a tužilac klimne glavom: Bugojanski poučak o društvu u kojem živimo Događaj koji se u subotu, 22. avgusta, odigrao u Bugojnu nije tek puki lokalni komunalni spor, niti birokratska nesuglasica oko komada zemlje. Zaustavljanje obnove spomenika poginulim antifašistima i oslobodiocima Bugojna u Drugom svjetskom ratu — sprovedeno pod direktnim pritiskom vjerske institucije i brzinskim telefonskim diktatom tužilaštva — predstavlja ogoljen, brutalno jasan dokaz teze od koje više ne možemo bježati: mi u Bosni i Hercegovini živimo u klasičnom neofašističkom, etno-teokratskom društvu. Podsjetimo na činjenice koje razotkrivaju sav besmisao i opasnost ovog trenutka. Uz pismenu saglasnost načelnika opštine Bugojno i uz potpuno korektno i zakonsko postupanje policije na terenu, pokrenuta je akcija vraćanja starog spomenika na njegov postament. Riječ je o spomeničkom obilježju koje je sklonjeno u ljeto 1994. godine, u istom periodu kada je uništen i veliki spomenik podignut iznad kost...
Pročitajte više

Do kada ćemo polagati cvijeće na postament partizanskog spomenika?

Slika
/Obraćanje na svečanom obilježavanju 81. godišnjice osloboženja Bugojna u Drugom svjetskom ratu dana 8. septembra 2025. godine./ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Istovremeno koristim priliku da svim Bugojankama i svim Bugojancima čestitam dan oslobođenja Bugojna u Drugom svjetskom ratu. Dakle, 81 je godina od kako je u Drugom svjetskom ratu sloboda stigla u Bugojno, od kako su je Titovi partizani donijeli. Međutim, valja napomenuti, ove godine, rekao bih, u cijelom normalnom Svijetu obilježava se 80 godina pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Istina je da je te 1945. godine vojnički poražen fašizam, ali, kao što često ponavljamo, on nije uništen, a mi koji jesmo sljedbenici ideja pobjednika iz 1945. godine nekako smo se malo bili uspavali, vjerovali da je to sve već gotovo i da će trajati vječno, a sile mraka i one klice fašizma i nacizma su se probudile. Svjedočimo danas u cijelom Svijetu, u Evropi pa i u ovim...
Pročitajte više

ZAVNOBiH ZA VJEČNOST

Slika
  /Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu Dana ZAVNOBiH-a i Dana državnosti u organizaciji Vlade Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva i SABNOR-a u BiH održanoj 24. novembra 2025. godine u Vjećnici u Sarajevu/ Dame i gospodo! Uvaženi gosti! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Koristim priliku da svima vama, ali i građanima Bosne i Hercegovine čestitam Dan državnosti Bosne i Hercegovine, domovine časnih i nikad pokorenih ljudi. Istovremeno, što se često neopravdano prešućuje, sve nas podsjećam da je ovaj dan koji obilježavamo kao Dan državnosti, dan kada je u Mrkonjić Gradu, u vihoru rata, 1943. godine održano prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a i Bosni i Hercegovini, nakon 480 godina, vraćena državnost. Zbog tog čestog zaborava ne mogu a da svima nama ne postavim pitanje: Kako je to bilo moguće napraviti tada, te najteže ratne godine, ko su bili ti ljudi i šta ih je motivisalo na tu spremnost, na tu odlučnost i snagu? Čini mi se da je ključna ul...
Pročitajte više