FARSA SA PREDIZBORNIM BILBORDIMA: RECIKLAŽA STRAHA U ZEMLJI BEZ LJEVICE

FARSA SA PREDIZBORNIM BILBORDIMA: RECIKLAŽA STRAHA U ZEMLJI BEZ LJEVICE

Otvaranje još jedne predizborne kampanje nije donijelo ništa osim mučne spoznaje da živimo u zaglavljenom vremenu. Sa bilborda nas, uglavnom, posmatraju ista ona lica koja su nas decenijama, korak po korak, vodila do ekonomskog, društvenog i moralnog dna. Pored njih, tu su i takozvana „nova, mlada lica“ – bezidejni pješadinci stranaka koji sa novom energijom ponavljaju stare, potrošene i opasne fraze svojih političkih sponzora.

Suština ove parade je prosta: borba za goli opstanak na pozicijama, očuvanje privilegija i pristup budžetskom novcu. Priča o državi, reformama i budućnosti svedena je na obezvrijeđene fraze koje ne obavezuju nikoga.

Dekoder stranačkih slogana: Šta nam zapravo poručuju?

Pogledajmo samo te pompezne parole kojima su premrežili gradove. Slogani ove kampanje nisu ništa drugo do jeftina anestezija za osiromašeni narod i pokušaj da se ispraznim riječima prikrije potpuni nedostatak konkretnih programa:

·  „Hrvati biraju“ – Vrhunac etničke ekskluzivnosti i svjesnog vođenja politike podjela. Pod krinkom borbe za kolektivna prava, čitav identitet jednog naroda svodi se na glasačku mašineriju za jednu partiju i njene vječite funkcionere. Umjesto odgovora na pitanja zašto ljudi odlaze i kako popraviti životni standard, nudi se samo plemensko svrstavanje i zloupotreba nacionalnog osjećaja radi očuvanja vlasti.

·  „Jedna država. Jedan tim.“ ili „Samo SDA“ / „Dosljedno“ – Poruka kontinuiteta onih koji su nas doveli do ruba propasti. Pod maskom države i patriotske dužnosti, traže da nastave čuvati „svoj tim“ na budžetskim jaslama. Njihova dosljednost je samo dosljednost u sistemskom uništavanju društva.

·  „Domovinu gradimo djelima“ ili „Prilika generacije“ – Cinično vrijeđanje zdravog razuma. Djela o kojima govore su pustoš, masovni egzodus mladih i ruinirane javne službe. Ako je ovo prilika generacije, onda je to samo prilika da se dokrajči ono malo preostalog javnog dobra.

·  „Živimo slobodno“ / „Za ono što vrijedi“ – Parole tzv. građanskih i centrističkih opcija. Kakva je to „sloboda“ u društvu golog preživljavanja i stalnog udvaranja etnonacionalistima? To je sloboda pretvorena u politički marketing bez ikakvog socijalnog sadržaja.

·  „Porodica. Pravda. Ponos.“ ili „Svoji na svome“ – Klasična etno-kapitalistička i klerikalna demagogija. Dok se zaklinju u porodicu i ponos, njihova politika tjera čitave porodice iz zemlje, ostavljajući iza sebe sistem otet od strane stranačkih klanova.

Gubljenje ideološkog kompasa i građanski slom

U Bosni i Hercegovini je sve pobrkano i namjerno pomiješano:

·  Nacionalno pitanje kao jedina roba: Sve se, bez obzira na ambalažu, na kraju svodi na prebrojavanje, podjele i nacionalne torove.

·  Kapitulacija takozvane ljevice: Autentični programi ljevice ne postoje. Postoje samo deklarativne etikete onih koji su zaboravili na radnička prava, socijalnu pravdu i beskompromisnu borbu protiv kapitalističke i nacionalne eksploatacije.

·  Ofanziva neofašizma: Svjedočimo sve otvorenijim neofašističkim istupima i direktnom antiustavnom djelovanju, dok oni čija je dužnost da štite zakon i ustav – šute.

Kao šlag na tu političku depresiju dolazi histerični angažman vjerskih institucija, koje se otvoreno stavljaju u službu određenih stranačkih klanova, direktno kršeći sekularne temelje društva.

Zašto narod apstinira?

Kada se politička arena pretvori u poligon za vrijeđanje, međusobne optužbe i sistemsku proizvodnju straha, potpuno je razumljivo zašto građani govore da „nemaju za koga glasati“ i da su „svi isti“. Pasivnost polovine stanovništva nije odraz lijenosti, već duboke rezignacije i protesta protiv sistema koji nudi samo lažni izbor.

Ali, apstinencija je upravo ono što vladajućim strukturama odgovara. Svaki glas koji ostane kod kuće jeste glas za njihove stranačke mašinerije i status quo.

Šta nam je stvarno potrebno?

Raskid sa ovom praksom zahtijeva potpunu demontažu trenutačnog političkog diskursa. Potrebna je oštra linija razgraničenja:

1.    Raskid sa lažnom ljevicom: Potrebna je politička snaga koja se neće baviti etničkim prebrojavanjem, već bezuslovnom zaštitom radnih prava, antifašističkih vrijednosti i besplatnog, svima dostupnog javnog dobra.

2.    Razotkrivanje proizvodnje straha: Svaka politička opcija koja umjesto ekonomskog i socijalnog programa nudi međuetnički strah mora biti politički izolirana i ozloglašena.

3.    Sankcionisanje antiustavnog djelovanja: Šutnja institucija na rušenje države i promovisanje fašističkih ideja mora postati predmet najoštrije javne osude.

Nemamo više luksuz da šutimo dok gledamo kako se društvo urušava pod naletom profesionalnih rodoljuba i bezidejnih ponavljača. Vrijeme je da se progovori bez kalkulacija.