KOME SMETAJU MIRISI BOSNE I HERCEGOVINE?

 


KOME SMETAJU MIRISI BOSNE I HERCEGOVINE?

Nedavno, na Divin dan, na Kedžari, fra Mario Knezović u svojoj propovijedi, između ostalog je okupljenim brojnim vjernicima poručio:

”A tu domovinu smo stvarali s obje strane granice s krunicom, a onda je neki sada pokušavaju graditi bez krunice. Ne ide to narode moj. Neki koji danas ne nose ime ni po Tvrtku, ni po Stjepanu, ni po Katarini… koji su se odrekli tih imena svojih kraljeva i vladara, kako Bosne, tako i Hercegovine, a koji su prihvatili silu i zulum nad svojim identitetom, svojom vjerom i svojim korijenima, nama Hrvatima žele reći kako smo mi, tvoji Dive, ovdje podstanari. Mi znamo Dive, ti znaš Dive, tvoj grob stoljećima svjedoči kako je ovdje bilo svega kršćanskoga prije dolaska raznih Tahir-begova, koji za slast i zemaljsku čast ostaviše imena bosanskih kraljeva i hercegovačkih vladara te prihvatiše razne begove s mirisima koji nama ne mirišu. Neka svi znaju, to poručujemo ovdje s Kedžare i od Dive, da je Bosna i Hercegovina prije svega onih koji su roda Dive Grabovčeve. Onih koji po ujacima i fratrima zapisaše sve bitno o ovoj zemlji u kamenu, u knjigama, u spomenicima, u muzejima, u znanosti, u medicini, u školstvu i drugdje I neka bude svima jasno. Znamo mi dobro koji nama ljiljani mirišu. Nama jedino mirišu ljiljani sv. Ante, onog svetog Ante koji s ljiljanima drži Isusa Krista u naručju.”

Kao čovjeku kojem je stalo do istine i mira u Bosni i Hercegovini, teško mi je ostati ravnodušan na poruke poslane s Kedžare. Ne reagujem kao branitelj bilo koje političke ili nacionalne strane, već kao neko ko vjeruje da ružna riječ i historijski revizionizam štete svima nama.

​Progašavati bilo koji narod u Bosni i Hercegovini 'podstanarima' i odricati im historijsko pravo na ovu zemlju i njene srednjovjekovne vladare je ne samo ljudski uvredljivo, već i historijski potpuno netačno. Srednjovjekovna Bosna, kralj Tvrtko, ban Kulin i kraljica Katarina nisu ekskluzivno vlasništvo nijedne današnje nacije ili religije – oni su zajednički korijen i naslijeđe svih nas koji u ovoj zemlji živimo. Historijski procesi su nas odveli u različite duhovne i nacionalne identitete, ali nas naši korijeni ne razdvajaju, već nas vežu za istu grudu.

​Kada vjerski lideri sa sakralnih mjesta govore o tome čiji su korijeni 'pravi', a čiji 'strani', i čiji miris 'ne miriše', oni ne brane vjeru, već unose nemir i razaraju ono suštinsko, multietničko biće Bosne i Hercegovine. Naša domovina je dovoljno velika za sve nas, i niko u njoj ne smije biti gost ili podstanar. Istinski odgovor na zulum i nepravdu iz prošlosti nije stvaranje novih podjela danas, već uvažavanje svakog čovjeka i istine koja nas spaja, a ne razdvaja.

 


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Do kada ćemo polagati cvijeće na postament partizanskog spomenika?

Slika
/Obraćanje na svečanom obilježavanju 81. godišnjice osloboženja Bugojna u Drugom svjetskom ratu dana 8. septembra 2025. godine./ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Istovremeno koristim priliku da svim Bugojankama i svim Bugojancima čestitam dan oslobođenja Bugojna u Drugom svjetskom ratu. Dakle, 81 je godina od kako je u Drugom svjetskom ratu sloboda stigla u Bugojno, od kako su je Titovi partizani donijeli. Međutim, valja napomenuti, ove godine, rekao bih, u cijelom normalnom Svijetu obilježava se 80 godina pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Istina je da je te 1945. godine vojnički poražen fašizam, ali, kao što često ponavljamo, on nije uništen, a mi koji jesmo sljedbenici ideja pobjednika iz 1945. godine nekako smo se malo bili uspavali, vjerovali da je to sve već gotovo i da će trajati vječno, a sile mraka i one klice fašizma i nacizma su se probudile. Svjedočimo danas u cijelom Svijetu, u Evropi pa i u ovim...
Pročitajte više

INFORMISANJE IZ ILEGALE – MOĆNO SREDSTVO MOTIVACIJE ZA MITSKA PREGNUĆA

Slika
  Baveći se ovom temom želim konkretnim primjerima iz Mostara komparirati informisanje iz ilegalnog djelovanja u Drugom svjetskom ratu i Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, istražujući međusobnu poveznicu, ali i rezultate psihološkog djelovanja na neprijatelja i istovremeno izvorište morala i motivacije za mitska pregnuća naroda čija su to bila sredstva informisanja. Želim početi od jednog susreta u Sarajevu ratne 1993. godine. Bio sam na referisanju u Generalštabu Armije RBiH, sa komandantom 4. Korpusa Armije RBiH, generalom Pašalićem, i prilikom upoznavanja u komandi 1. Korpusa predstavio me kao komandanta artiljerijske brigade našeg korpusa. Svi su bili iznenađeni i zbunjeni. Posebno ja, jer bio sam upoznat sa čime raspolažemo i koja je moja funkcija u Komandi. Onda je general Pašalić sve objasnio i vrlo detaljno i gotovo strasno govorio kako mi u okviru Informativne službe imamo radio stanicu, kojom ja rukovodim i da je taj radio, u našim uslovima, ubojitiji od bilo kakve artil...
Pročitajte više

"Ubiću" te ako ti se nešto desi

Slika
Nakon dvije sedmice konačno sam kući. Svašta bi trebao uraditi, ali mi se neda. Odmaram i budan sanjarim. Lutam u mislima po prostranstvima sjećanja kao da tražim nešto što će mi zaokupiti misli i odagnati zamor koji osjećam u cijelom tijelu. Telefon neprestano zvoni. Najčešće su to pozivi bez kojih bi najrađe progurao ovu nedjelju, ali šta je tu je. Ta učestala zvonjava i isprazni razgovori vratiše me u 1993. godinu i vrijeme kada sam sanjao telefon u nadi da ću čuti neki glas o onima zbog kojih vrijedi živjeti. Naime, Slavica i djeca su od septembra 1992. godine kod prijatelja Vlade u Zagrebu, ali desio se maj 1993. godine i moj strah je rastao iz dana u dan. Preko dva mjeseca o njima nemam nikakav glas. Telefoni ne rade, a putem radio veze ne uspjevam ostvariti kontakt sa Vladom. Veza uvijek bude prekinuta. Ti prekidi i nemogućnost uspostavljanja veze bude sumnju da se nešto desilo, jer do nas stižu svakojake ružne informacije. Odagnavam takve misli od sebe, ali svejedno loše spavam...
Pročitajte više