IZ ISTOG POSTOLJA DVIJE VERTIKALE

 IZ ISTOG POSTOLJA DVIJE VERTIKALE

/Planirano obraćanje na svečanoj akademuji na Meokrnju 19. jula 2026. godine. Neko je, ne obavjestivši me i uz niz drugih neugodnosti, odlučio da ja ne govorim. Neka ostanu ove rečenice bar ovako kao svjedočanstvo šta se na ovom Vlašićkom platou nije smjelo čuti./

Drugarice i drugovi, poštovani organizatori, borci odbrambeno-oslobodilačkih ratova, dragi domaćini i građani,

Čast mi je stajati danas ovdje, na ovom vjetrometnom i historijski prelomnom vlašičkom platou, u ime Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini.

Malo je mjesta u Bosni i Hercegovini koja sama o sebi govore više nego hiljade riječi. Meokrnje je jedno od njih.

Ono nije samo geografska tačka na mapi naše domovine; ono je živi udžbenik naše historije, naše žrtve i, iznad svega, naše nepokolebljive težnje ka slobodi.

Pogledajmo oko sebe.

Na samo dva metra udaljenosti, na istom temelju, stoje dva spomenika. Na jednom je petokraka, na drugom ljiljan.

Nekima ovo izgleda nespojivo.

Nama koji razumijemo suštinu Bosne i Hercegovine, ovo je najprirodnija slika na svijetu.

Zvijezda petokraka ovdje simbolizuje borce Travničkog partizanskog odreda koji su četrdesetih godina prošlog vijeka položili živote suprotstavljajući se fašističkom okupatoru i domaćim izdajnicima. Oni su gradili temelje države u kojoj ima mjesta za sve.

Zlatni ljiljan simbolizuje borce koji su devedesetih godina na ovim istim visovima branili te iste temelje, pravo na opstanak i suverenu, cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.

Ova dva spomenika ne dijele ovaj prostor. Oni ga spajaju.

Oni stoje na istom postolju, jer je to postolje – Bosna i Hercegovina.

Bez borbe partizana i ZAVNOBiH-a ne bi bilo temelja za odbranu devedesetih. Bez borbe branilaca devedesetih, ono što je stvoreno u Narodnooslobodilačkom ratu bilo bi nepovratno uništeno.

To je historijska vertikala koju Meokrnje savršeno oslikava.

Znamo da ovaj zajednički skup i ovi spomenici nailaze na različite komentare, nerazumijevanje, pa i na otvorene kritike.

Ali upravo zato danas treba jasno reći: nije važno pod kojim je simbolom ko branio slobodu, nego da sloboda nije izdana.

Nekima smeta petokraka, jer bi najradije izbrisali historiju antifašizma i rehabilitovali mračne snage prošlosti.

Drugima smeta ljiljan, jer ne žele priznati pravo ovoj zemlji da se brani i odbrani od agresije i podjele.

Oni koji kritikuju ovo jedinstvo zapravo se boje istine.

A istina je jednostavna.

Antifašizam nema rok trajanja niti je vlasništvo samo jedne generacije.

Antifašizam je i 1941. i 1992. značio isto – odbranu čovjeka, odbranu zajedničkog života i otpor onima koji nasiljem i mržnjom žele crtati nove granice i dijeliti ljude po imenima.

Zato su ovdašnje boračke organizacije iz oba rata prepoznale ono što mnogi političari ne mogu ili ne žele: da nas spaja ista ideja slobode.

Organizovanjem ovog zajedničkog skupa vi šaljete najzreliju i najplemenitiju poruku čitavoj Bosni i Hercegovini.

Ono što je urađeno ovdje na Meokrnju, gdje se zajedno polaže cvijeće i zajedno čuva sjećanje na heroje obje epohe, jedinstven je primjer u našoj zemlji.

Ali to ne bi smio ostati izuzetak.

Ovo mora postati pravilo.

Kultura sjećanja ne smije biti oruđe za raspirivanje novih mržnji.

Ona mora biti opomena, ali i izvor snage za izgradnju društva u kojem se razlike poštuju, a zajedničke vrijednosti slobode i ravnopravnosti čuvaju kao zjenica oka.

Mi danas ne gradimo zajedništvo samo zbog prošlosti. Prošlost nas je okupila. Mi ga gradimo zbog budućnosti. Zbog onih koji će za dvadeset godina dolaziti na Meokrnje. Da im ostavimo primjer da je moguće čuvati različita sjećanja, a graditi zajedničku budućnost.

Sa ovog mjesta, gdje se nebo spaja s planinom, a prošlost sa sadašnjošću, poručimo svima jasno i glasno da nećemo dopustiti da nam prekrajaju historiju, niti da nam prljaju simbole pod kojima su najbolji među nama dali svoje živote za slobodu.

Najveća počast onima koji su ovdje ginuli nije naše današnje prisustvo. Najveća počast biće dan kada ovakvi skupovi postanu nešto sasvim prirodno u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Neka je vječna slava i hvala palim borcima Travničkog partizanskog odreda i svim braniocima Bosne i Hercegovine koji su ovdje ostavili svoje živote da bismo mi danas imali pravo na nadu i odgovornost da tu slobodu sačuvamo.

Smrt fašizmu! Sloboda narodu