IDEJU NE MOŽE SRUŠITI NIKAKAV EKSPLOZIV

 

IDEJU NE MOŽE SRUŠITI NIKAKAV EKSPLOZIV

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u Drvaru 26. jula 2026.godine u povodu 85. godišnjice ustanka naroda BiH/

 

Smrt fašizmu!

Drage drugarice i drugori, dame i gospodo, dragi Drvarčani i svi koji nosite slobodu u srcu, pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini.

Kada čovjek svake godine iznova stane pred vas na ovom mjestu, pod ovim drvarskim nebom, prirodno se zapita: Šta još novo reći o gradu o kojem je historija već rekla gotovo sve?

A onda se sjetimo brojeva. I shvatimo da brojevi nekada govore glasnije od bilo kakvih velikih riječi.

Danas obilježavamo 85. godišnjicu ustanka. Osamdeset i pet godina od dana kada je ovdje planula slobodarska iskra. U tim strašnim godinama Drugog svjetskog rata, dok je gotovo cijela Evropa drhtala pod fašističkom čizmom, ovaj grad je bio slobodan više od hiljadu dana.

Zamislite taj podvig. U srcu porobljene Evrope, Drvar je više od dvije trećine rata živio, disao i borio se kao slobodna teritorija.

Zato je Drvar grad heroj. Grad koji je s ponosom nosio ime po čovjeku koji je upravo odavde, iz drvarske pećine, vodio opštenarodnu borbu. Grad na koji su padali padobranci, bombe i čelik s namjerom da slome srce slobode – i nisu uspjeli.

Ovdje su se planina i ljudi spojili u nesalomljiv bedem.

Ali Drvar nas ne zove ovamo samo da bismo prebirali po slavnoj prošlosti i prebrojavali pobjede.

Drvar nas zove da provjerimo jesmo li dostojni onih koji su ustali.

Jer ustanak nije samo događaj iz 1941. godine.

Ustanak je odluka čovjeka da ne pristane na nepravdu.

Zato Drvar nije samo mjesto sjećanja. Drvar je mjesto odgovornosti.

Svi znamo kako je ovaj grad stradao u posljednjem ratu. Znamo i kakvo je bezumlje dovelo do rušenja Spomenika žrtvama fašizma. Onima koji su ga rušili činilo se da kamenom mogu zatrpati istinu, da udarcima čekića i eksplozivom mogu izbrisati sjećanje i uništiti ideju.

Kako su im samo smetali ti nijemi svjedoci ljudske hrabrosti!

Ali zaboravili su jednu stvar.

Spomenik u Drvaru nije bio napravljen samo od kamena i betona. Bio je sagrađen od ideje. A ideju ne može srušiti nikakav eksploziv.

Danas, kada smo u pripremnim koracima njegove obnove, mi ne obnavljamo samo kamen i beton, niti arhitekturu.

Mi obnavljamo povjerenje u vrijednosti na kojima je nastala moderna Bosna i Hercegovina.

Obnovom tog spomenika poručujemo da fašizam, rušenje i zaborav ovdje nisu i nikada neće biti posljednja riječ.

To je naš zavjet da ne pristajemo ni na poraz ni na prekrajanje historije.

Kao što se Drvar podizao nakon Desanta 1944. godine, kao što je kroz više od hiljadu dana slobode pokazivao kako se brani dostojanstvo čovjeka, tako se podiže i danas – mirno, dostojanstveno i nepokolebljivo.

Ali neka nam bude jasno:

Spomenici sami ne čuvaju istoriju. Ljudi je čuvaju.

Ako mlade generacije ne budu razumjele zašto je ovdje podignut ustanak, zašto je Drvar bio slobodan više od hiljadu dana i zašto obnavljamo porušeni spomenik, tada ni kamen neće imati smisla.

Zato se danas nismo okupili samo zbog 27. jula 1941. godine.

Prošlost nas je okupila. Budućnost nas obavezuje.

Ovdje smo zbog onih koji će za dvadeset, trideset i pedeset godina dolaziti u Drvar. Da i oni znaju da postoje trenuci u istoriji kada čovjek mora birati između straha i slobode. Oni koji su ovdje ustali izabrali su slobodu.

Na nama je da budemo dostojni tog izbora.

Neka živi uspomena na heroje Drvara!

Sretan vam Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine!

Smrt fašizmu – sloboda narodu!