SJEĆANJE NA JEDAN PROSTOR, JEDNU GENERACIJU I JEDNO VRIJEME
/O Domu mladih Mostar (1987–1992)
Kada danas govorimo o Domu
mladih u Mostaru, ne govorimo samo o jednoj zgradi. Govorimo o prostoru koji je
tokom posljednjih godina osamdesetih i početkom devedesetih bio jedno od najvažnijih
mjesta okupljanja mladih ljudi, i ne samo mladih ljudi, centar kulturnog
života, laboratorij novih ideja i simbol jednog Mostara koji je živio svoju
mladost kroz umjetnost, muziku, teatar i dijalog.
U periodu od 1987. do 1992.
godine Dom mladih bio je mnogo više od institucije. Bio je mjesto susreta
različitih generacija, svjetonazora i umjetničkih izraza. U njegovim
prostorijama održavali su se koncerti, pozorišne predstave, izložbe, književne
večeri, filmske projekcije, omladinske tribine, plesne večeri, radionice i brojni
drugi programi koji su okupljali stotine mladih Mostaraca.
To je bilo vrijeme kada je
Mostar imao snažnu urbanu i omladinsku scenu. Rock muzika, novi val,
alternativna kultura, amaterski i profesionalni teatar, omladinsko novinarstvo
i različiti oblici društvenog aktivizma stvarali su atmosferu u kojoj je
kultura bila sastavni dio svakodnevnog života mladih ljudi. Dom mladih
predstavljao je njihovu prirodnu kuću.
Posebno važnu ulogu imao je u
razvoju muzičke scene. Na njegovoj sceni nastupali su lokalni demo bendovi, organizovane
su gitarijade, koncerti i plesne večeri koje su okupljale mlade iz cijelog
grada. Za mnoge buduće muzičare upravo je Dom mladih bio mjesto prvog javnog
nastupa.
Jednako značajno mjesto imao je
i teatar. Mostarski teatar mladih, koji je već tada bio jedna od najaktivnijih
omladinskih teatarskih organizacija u Bosni i Hercegovini, razvijao je svoj rad
kroz predstave, radionice i autorske projekte, a Dom mladih bio je jedan od
važnih prostora njegovog djelovanja. Mladi su kroz teatar učili ne samo
glumačke vještine nego i slobodu mišljenja, kreativnost i društvenu
odgovornost, a veoma česta gostovanja najznačajnijih teatarskih ostvarenja iz
cijele Jugoslavije visoku su dizala ljestvicu dosega teatarske umjetnosti.
Dom mladih bio je otvoren i za
likovnu umjetnost, fotografiju, književnost i film. Organizovane su izložbe
mladih autora, promocije knjiga, pjesničke večeri i filmske projekcije koje su
Mostar povezivale sa savremenim kulturnim tokovima tadašnje Jugoslavije.
Kako su se krajem osamdesetih
godina u Evropi i Jugoslaviji događale velike političke promjene, Dom mladih
postajao je i mjesto javnog dijaloga. Ovdje su se održavale tribine o
demokratiji, reformama, položaju mladih i budućnosti društva. Mladi Mostara
nisu bili samo publika kulturnih sadržaja; oni su bili aktivni učesnici u
promišljanju svijeta koji ih okružuje.
Početkom devedesetih godina, sa
rastom političkih tenzija i početkom raspada Jugoslavije, atmosfera se počela
mijenjati. Ipak, Dom mladih je nastavio okupljati ljude kroz umjetnost i
kulturu. Mnogi programi tog vremena nosili su poruke mira, zajedništva i
dijaloga. U vremenu podjela, kultura je pokušavala sačuvati prostor susreta.
Rat koji je 1992. godine
zahvatio Bosnu i Hercegovinu prekinuo je taj kontinuitet. Programi su ugašeni,
mnogi umjetnici, aktivisti i mladi ljudi napustili su grad ili bili primorani
da svoje živote nastave u potpuno drugačijim okolnostima. Zajedno s njima
nestao je i jedan svijet.
Važno je istaći i neke činjenice
o Domu mladih Mostar. Egzistirao je nešto malo više od pet godina. Imao je 27
zaposlenih. Djelovao je kroz dva segmenta i to: Programske djelatnosti o kojima
je nešto već rečeno, te kroz Omladinski uslužni servis, Omladinsku štampariju,
Školu jezika i kompjuterske kurseve. Dom mladih Mostar nije bio na budžetu,
izuzev investicionog održavanja zgrade. U petogodišnjem djelovanju Gradu i
njegovim žiteljima ponudio je u prosjeku svake godine 284 umjetnička i kulturna
programa.
Danas, više od tri decenije
kasnije, sjećanje na Dom mladih nije samo nostalgija za prošlošću. Ono
predstavlja podsjećanje da je Mostar imao prostor u kojem su mladi stvarali,
učili, raspravljali, sanjali i gradili zajednicu. To sjećanje govori o
vrijednostima otvorenosti, kreativnosti, solidarnosti i zajedništva koje su
obilježile jednu generaciju.
Zato je priča o Domu mladih
istovremeno i priča o Mostaru. O gradu koji je vjerovao da kultura nije luksuz
nego potreba. O gradu u kojem su mladi imali svoje mjesto. O vremenu koje je
prekinuto, ali koje i danas živi u sjećanjima ljudi, fotografijama, plakatima,
predstavama, pjesmama i uspomenama onih koji su kroz Dom mladih prošli.
Obnavljajući sjećanje na Dom
mladih, ne vraćamo se samo prošlosti. Podsjećamo se kakvu budućnost želimo
graditi.

Primjedbe
Objavi komentar