SJEĆANJE NA JEDAN PROSTOR, JEDNU GENERACIJU I JEDNO VRIJEME

 

/O Domu mladih Mostar (1987–1992)

Kada danas govorimo o Domu mladih u Mostaru, ne govorimo samo o jednoj zgradi. Govorimo o prostoru koji je tokom posljednjih godina osamdesetih i početkom devedesetih bio jedno od najvažnijih mjesta okupljanja mladih ljudi, i ne samo mladih ljudi, centar kulturnog života, laboratorij novih ideja i simbol jednog Mostara koji je živio svoju mladost kroz umjetnost, muziku, teatar i dijalog.

U periodu od 1987. do 1992. godine Dom mladih bio je mnogo više od institucije. Bio je mjesto susreta različitih generacija, svjetonazora i umjetničkih izraza. U njegovim prostorijama održavali su se koncerti, pozorišne predstave, izložbe, književne večeri, filmske projekcije, omladinske tribine, plesne večeri, radionice i brojni drugi programi koji su okupljali stotine mladih Mostaraca.

To je bilo vrijeme kada je Mostar imao snažnu urbanu i omladinsku scenu. Rock muzika, novi val, alternativna kultura, amaterski i profesionalni teatar, omladinsko novinarstvo i različiti oblici društvenog aktivizma stvarali su atmosferu u kojoj je kultura bila sastavni dio svakodnevnog života mladih ljudi. Dom mladih predstavljao je njihovu prirodnu kuću.

Posebno važnu ulogu imao je u razvoju muzičke scene. Na njegovoj sceni nastupali su lokalni demo bendovi, organizovane su gitarijade, koncerti i plesne večeri koje su okupljale mlade iz cijelog grada. Za mnoge buduće muzičare upravo je Dom mladih bio mjesto prvog javnog nastupa.

Jednako značajno mjesto imao je i teatar. Mostarski teatar mladih, koji je već tada bio jedna od najaktivnijih omladinskih teatarskih organizacija u Bosni i Hercegovini, razvijao je svoj rad kroz predstave, radionice i autorske projekte, a Dom mladih bio je jedan od važnih prostora njegovog djelovanja. Mladi su kroz teatar učili ne samo glumačke vještine nego i slobodu mišljenja, kreativnost i društvenu odgovornost, a veoma česta gostovanja najznačajnijih teatarskih ostvarenja iz cijele Jugoslavije visoku su dizala ljestvicu dosega teatarske umjetnosti.

Dom mladih bio je otvoren i za likovnu umjetnost, fotografiju, književnost i film. Organizovane su izložbe mladih autora, promocije knjiga, pjesničke večeri i filmske projekcije koje su Mostar povezivale sa savremenim kulturnim tokovima tadašnje Jugoslavije.

Kako su se krajem osamdesetih godina u Evropi i Jugoslaviji događale velike političke promjene, Dom mladih postajao je i mjesto javnog dijaloga. Ovdje su se održavale tribine o demokratiji, reformama, položaju mladih i budućnosti društva. Mladi Mostara nisu bili samo publika kulturnih sadržaja; oni su bili aktivni učesnici u promišljanju svijeta koji ih okružuje.

Početkom devedesetih godina, sa rastom političkih tenzija i početkom raspada Jugoslavije, atmosfera se počela mijenjati. Ipak, Dom mladih je nastavio okupljati ljude kroz umjetnost i kulturu. Mnogi programi tog vremena nosili su poruke mira, zajedništva i dijaloga. U vremenu podjela, kultura je pokušavala sačuvati prostor susreta.

Rat koji je 1992. godine zahvatio Bosnu i Hercegovinu prekinuo je taj kontinuitet. Programi su ugašeni, mnogi umjetnici, aktivisti i mladi ljudi napustili su grad ili bili primorani da svoje živote nastave u potpuno drugačijim okolnostima. Zajedno s njima nestao je i jedan svijet.

Važno je istaći i neke činjenice o Domu mladih Mostar. Egzistirao je nešto malo više od pet godina. Imao je 27 zaposlenih. Djelovao je kroz dva segmenta i to: Programske djelatnosti o kojima je nešto već rečeno, te kroz Omladinski uslužni servis, Omladinsku štampariju, Školu jezika i kompjuterske kurseve. Dom mladih Mostar nije bio na budžetu, izuzev investicionog održavanja zgrade. U petogodišnjem djelovanju Gradu i njegovim žiteljima ponudio je u prosjeku svake godine 284 umjetnička i kulturna programa.

Danas, više od tri decenije kasnije, sjećanje na Dom mladih nije samo nostalgija za prošlošću. Ono predstavlja podsjećanje da je Mostar imao prostor u kojem su mladi stvarali, učili, raspravljali, sanjali i gradili zajednicu. To sjećanje govori o vrijednostima otvorenosti, kreativnosti, solidarnosti i zajedništva koje su obilježile jednu generaciju.

Zato je priča o Domu mladih istovremeno i priča o Mostaru. O gradu koji je vjerovao da kultura nije luksuz nego potreba. O gradu u kojem su mladi imali svoje mjesto. O vremenu koje je prekinuto, ali koje i danas živi u sjećanjima ljudi, fotografijama, plakatima, predstavama, pjesmama i uspomenama onih koji su kroz Dom mladih prošli.

Obnavljajući sjećanje na Dom mladih, ne vraćamo se samo prošlosti. Podsjećamo se kakvu budućnost želimo graditi.