MOSTARSKI TEATAR MLADIH – 52 GODINE STVARANJA LJUDI
MOSTARSKI
TEATAR MLADIH – 52 GODINE STVARANJA LJUDI
Monografsko-esejistički rukopis
PREDGOVOR
Ova knjiga ne nastaje iz potrebe da se ispriča historija
Mostarskog teatra mladih.
Ona nastaje iz potrebe da se imenuje jedno trajanje.
Jer eMTeeM nije samo prošlost, niti samo institucija, niti samo
zbir predstava, projekata i generacija koje su kroz njega prošle. On je prije
svega iskustvo koje se ne može do kraja zatvoriti u formu izvještaja ili
arhive.
To iskustvo se kreće između umjetnosti i odgoja, između društva
i intime, između scene i života. I u tom kretanju ono stalno iznova postavlja
isto pitanje: kako ostati čovjek u svijetu koji to pitanje nikada ne prestaje
postavljati.
Zato ova knjiga nije završena istina o eMTeeM-u. Ona je pokušaj
da se zabilježi jedan način mišljenja, rada i postojanja.
I. TEATAR
KAO TRAJNO PITANJE
Mostarski teatar mladih ne počinje datumom. On počinje pitanjem.
To pitanje se ne zatvara. Ono se vraća kroz decenije u
različitim oblicima: kako govoriti, kada šutjeti, kako razumjeti mržnju, kako
razumjeti bol, kako izbjeći nasilje, kako ostati čovjek.
eMTeeM zato nije institucija koja nudi odgovore, nego prostor
koji održava pitanja živima.
Teatar u njegovom razumijevanju nije predstava o životu, nego
način da se život razumije.
II.
TEATAR KAO PROCES, A NE PREDSTAVA
Mostarski teatar mladih ne može se razumjeti kroz predstave,
nego kroz proces.
U eMTeeM-u je važnije ono što se dešava prije i poslije scene
nego sama scena. Važniji je rad nego rezultat. Važniji je put nego finalna
forma.
Teatar se ne pojavljuje kao proizvod, nego kao kretanje.
Igra u tom procesu nije zabava, nego ozbiljan prostor u kojem se
ispituju odluke, odnosi i posljedice.
U igri se „kao da“ vrlo brzo pretvara u iskustvo koje se
prepoznaje i u stvarnom životu.
Forum teatar
Forum teatar briše granicu između publike i učesnika.
Gledalac postaje dio situacije. On interveniše, mijenja,
pokušava, griješi i ponavlja.
Time teatar prestaje biti reprezentacija, i postaje prostor
djelovanja.
Svaka intervencija nosi odgovornost.
I upravo tu počinje etička dimenzija teatra.
Proces kao etika
U eMTeeM-u proces nije priprema za predstavu.
On je vrijednost sam po sebi.
Način na koji se dolazi do rada jednako je važan kao i sam rad.
U tom procesu se uči slušanje, neslaganje, strpljenje i
odgovornost.
III.
ETIKA I DRUŠTVO – TEATAR U SREDIŠTU RASJEDA
Mostarski teatar mladih djeluje u prostoru koji nije završen.
To je prostor u kojem prošlost nije zatvorena, nego aktivna.
Društvo u kojem djeluje eMTeeM nosi slojeve konflikta,
interpretacija i nerazriješenih sjećanja.
U takvom kontekstu teatar ne može biti neutralan.
Neutralnost nije objektivnost, nego odustajanje.
Rat kao trajna interpretacija
Rat nije samo događaj prošlosti.
On je i način na koji se i dalje interpretira stvarnost: kroz
narative, podjele i sjećanja.
Zato teatar mora ulaziti u prostor koji nije završen.
Mržnja kao obrazac
Mržnja nije samo emocija.
Ona je društveni obrazac koji se prenosi i ponavlja.
Zadatak teatra nije da ga reprodukuje, nego da ga razotkrije bez
njegovog ponavljanja.
Trauma i zaustavljeno vrijeme
Trauma ne ostaje u prošlosti.
Ona ostaje u sadašnjosti kao neizgovoreno vrijeme koje se stalno
vraća.
Teatar ne liječi to vrijeme, ali ga čini vidljivim.
Govor i šutnja
Govor je odgovornost.
Šutnja je također odgovornost.
eMTeeM insistira na govoru koji ne proizvodi novu štetu, nego
razumijevanje.
IV.
PEDAGOGIJA I DRAMSKI ODGOJ
eMTeeM nije samo teatar, nego i pedagoški proces.
Dramski odgoj u eMTeeM-u ne prenosi znanje, nego oblikuje
iskustvo.
Ne uči šta misliti, nego kako misliti.
Učenje kroz situaciju
Polazi se od konkretne situacije, ne od teorije.
Učesnici ulaze u konflikt, odnos ili dilemu.
Znanje nastaje kroz iskustvo, a ne kroz definiciju.
Igra kao ozbiljnost
Igra je prostor u kojem se ozbiljne stvari mogu ispitati bez
direktnih posljedica, ali sa stvarnim razumijevanjem.
Voditelj kao partner
Voditelj nije autoritet.
On je učesnik procesa.
Pedagogija kao odnos
Cilj nije znanje, nego svijest.
Svijest o sebi i drugima.
V.
ZAVRŠNO POGLAVLJE – TEATAR KAO TRAJNO PITANJE
Mostarski teatar mladih ne može se zatvoriti u definiciju.
On postoji samo kao proces.
U trenutku kada bi postao zatvoren sistem, prestao bi biti ono
što jeste.
Čovjek kao rezultat koji se ne može izmjeriti
Najvažniji rezultat eMTeeM-a nije broj predstava.
To su ljudi.
Ljudi koji misle drugačije, osjećaju dublje i prepoznaju
odgovornost.
Teatar i krhkost čovjeka
Čovjek nije stabilna kategorija.
On je proces.
Teatar tu krhkost ne skriva, nego je čini vidljivom.
Društvo koje se nastavlja
Društvo nije završeno.
Zato ni teatar ne može biti završen.
Završna misao
Mostarski teatar mladih ne odgovara na pitanje šta je teatar.
On stalno vraća jedno drugo pitanje:
šta znači biti čovjek u svijetu koji to
pitanje ne prestaje postavljati?
I dok god postoji to pitanje — postoji i eMTeeM.
Primjedbe
Objavi komentar