SJAŠI, NISI TI ZA OVOGA POSLA

Opet cirkus u gradskoj administraciji. Nelegalna preknjižavanja zemljišta, nelegalna postavljenja, bojkot sjednice Gradskog vijeća čitavog kluba vjećnika itd, itd. Najodgovorniji čovjek Grada uporno za sve krivi druge, a zaboravlja da je on najodgovornija osoba za sve što nije dobro, kao i za ono što jeste dobro. Mi koji živimo u tom istom gradu vidimo svakodnevno da tonemo u svakom pogledu. I opet nas taj isti čovjek uvjerava da mi loše vidimo i da smo zlonamjerni, a stanje je zapravo katastrofalno.

Ne tako davno čitao sam i gledao snimke sa sigurnosnih kamera gotovo na svim portalima, društvenim mrežama, raznim emisijama na svim televizijama i tako dalje o hrabroj prodavačici u malom marketu u naselju Zalik u Mostaru koja je odlučno goloruka krenula na naoružanog momka automatskom puškom i sa njim se, primajući udarce, hrvala ne ispuštajući cijev puške koja je i dva puta opalila. Bio je svjedok koji je sve vidio, ali je pobjegao iz marketa. O razlozima neću. Sve je o tom slučaju već rečeno i napisano izuzev postavljanja ozbiljnog pitanja koje glasi: Zašto je Mostar postao opasno mjesto za život?

Naravno, gradonačelnik, policija i dobar dio njihovih istomišljenika će reći da nema razloga za paniku i da je sve ovo samo izolovani slučaj.

Istovremeno u naselju Potoci u jutarnjim satima dešava se na M17 putu gotovo filmska scena. Dva automobila presreću treći, maskirani mladići sa palicama napadaju osobe u trećem automobilu, ubacuju upaljenu baklju i bježe. Mnoštvo ljudi gleda, ali niko ništa ne poduzima.

Opet je to za gradonačelnika i policiju incidentna pojava u kojoj su učestvoivali, kako kažu pripadnici navijačkih grupa dva mostarska fudbalska kluba.

Razmišljajući o svemu ovome sjetih onog slučaja kada monstrum sa pištoljem juri za djevojkom, koja traži pomoć, stotinjak metara, a brojni ljudi koji to vide šute i gledaju. Niko ne reaguje. Djevojka je na kraju ubijena, a onda svi trče da ispričaju, bez imalo stida, ono što su vidjeli.

Dodamo li, skoro, svakodnevne čarke i razne napade i narušavanja javnog reda u gradu onda uistinu možemo i moramo ustvrditi da je ovo mjesto opasnog življenja. Dodamo li tome staru izreku: Manja je mogućnost da pješak strada od automobila, motora ili romobila na otvorenoj cesti M17 nego u Fejićevoj ulici u sred grada, koja je uzgred pješačka zona. Vjerovatno je to jedina pješačka zona u kojoj postoji parking i ne postoji određeno vrijeme za snabdijevanje prodavnica. Sve to ugrožava sigurnost u gradu i građane drži u strahu.

A Gradonačelnik i policija svakodnevno guslaju istu priču. Ima se utisak da oni žive u potpuno drugom gradu. Takođe, ima se utisak da se neke pojave, prosjačenje, parkiranje i zaustavljanje automobila na nedozvoljenim mjestima ne sankcionišu na isti način istočno i zapadno od Bulevara, što stvara utisak da je jedan dio grada kulturniji, a drugi nekulturniji i slično.

Treba samo pogledati ulaz na Partizansko spomen groblje, koji je pretvoren u javni, nelegalni, parking. Čak ga i policija koristi za te svrhe bez da je ikada iko za to nelegalno parkiranje sankcionisan. A govorimo o Nacionalnom spomeniku Bosne i Hercegovine. Sve to devastira Spomenik i šalje poruku da svako može raditi šta hoće.

A svima su usta puna jedinstvenog grada i jednakog tretmana svih na svakom pedlju gradske teritorije.

Ja nemam takav dojam. Zato gospodine Kordiću mani se politike i slušanja stranačkog šefa, vrati se i posveti Gradu od Pologa i Kruševa do Pijesaka i Podveležja, od Aleksinog Hana do Žitomislića i stani uistinu na čelo Grada. Ako ne znaš kako, pogledaj predstavu „Gradonačelnik“ u Narodnom pozorištu, ali gledaj je kao kratak kurs iz gradonačelnikovanja.

Alternativa je, što bi Mostarci rekli: Sjaši, nisi ti za ovoga posla.