BEZ ANTIFAŠIZMA NEMA SLOBODE

/Obraćanje na obilježavanju 84. godišnjice formiranja I bataljona VI Istočno-bosanske brigade u Srednjem 28. marta 2026. godine/

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Istovremeno našem Udruženju iz Ilijaša čestitam na istrajnosti i upornosti, te svesrdnom angažmanu da se brojni događaji pa i godišnjica formiranja Prvog bataljona Istočno bosanske brigade koja se godinama održava i okuplja nas. Neko malo prije reče, i po ovakvom vremenu, misleći na naš dolazak. Jesu li partizani pričali o vremenu ili su išli naprijed bez obzira na sve. Ako mi jesmo sljedbenici Titovih partizana, onih koji su bili i u ovom bataljonu i u ovoj brigadi onda šta je malo vlažnog snijega i temperatura oko nule. Dakle, ako istinski slijedimo ono što nas je okupilo onda je ideja jača i od vremena i od svega što nas okružuje. A uistinu okružuje nas neofašizam i neonacizam i ne samo u Bosni i Hercegovini, ne samo na jugoslovenskim prostorima, nego i u cijeloj Evropi i cijelom Svijetu.

Ne smijemo na to biti slijepi i ne smijemo ne reagovati na to. Zato ovakva mjesta jesu prava mjesta da se nadahnemo i počnemo odlučnije suprotstavljati onome što jeste fašizam danas. Samo sjećanje na fašizam i nacizam iz četrdesetih godina prošlog stoljeća neće nas održati. Ono nas osnažuje da danas u ovom vremenu idemo u borbu protiv sljedbenika koje su naši preci porazili 1945. godine. Ja se u ovakvim prilikama uvijek pitam kako je bilo moguće tada, kako su oni mogli, šta ih je motivisalo?

Zašto mi ne možemo da po nešto od onog što je njih okupilo danas realizujemo? Sjetimo se, 1941. godine, dakle ove godine obilježavamo 85 godina ustanka naroda Jugoslavije. Taj ustanak poveli su komunisti. Njih je na prostoru čitave Jugoslavije tada, u onim uslovima, kada su bili zabranjeni i sa onim komunikacijama bilo 12.800, dvanaest hiljada i osam stotina i 60 hiljada skojevaca, a samo nas članova, antifašista, u Bosni i Hercegovini ima više, onih registrovanih, ali imamo li tu snagu da u ovim uslovima onako odlučno dignemo glas protiv ovog fašizma. Nemojmo se bojati reći, nama su u najviše organe vlasti ušli sljedbenici fašističkih ideja i propagatori neofašizma ovog vremena. Na to moramo reagovati, ali reagovati jedinstvom Titovih partizana, odlučnošću Titovih partizana i ne razmišljajući o podjelama u koje nas uvjeravaju da postoje, o razlikama, kojim razlikama. Da bilo koji stranac dođe u bilo koju kafanu ili negdje drugo ne može nas razlikovati, a mi izmišljamo razlike.

Titovi partizani su imali ideju slobode, ideju jedinstva i ravnopravnosti svih na svakom pedlju zemlje, ideju socijalne pravde. Ništa više im nije trebalo. Iz toga je proisteklo sve. Okupljajmo se oko toga. I pobjedićemo, tu nema dileme, ali ko je iznio pobjedu 1945. godine?

Mladost jugoslovenskih naroda, mladi ljudi, a mi uporno pričamo da nema među nama dovoljno mladih ljudi. Pa prisjetimo se kako su oni tada od 1919. do 1941. godine okupljali mlade ljude. Čini mi se da taj recept vrijedi i danas. Komunistička partija je uglavnom bila zabranjena, kao nosilac ideje dizanja ustanka i otpora fašizmu, ali su formirali kulturno-umjetnička društva i djelovali kroz njih, djelovali kroz sindikat, djelovali kroz sportska društva, osnivali svoja, pa moj „Velež“ u Mostaru su osnovali oniali je 77 fudbalera „Veleža“ u Drugom svjetskom ratu poginulo u partizanima, sedam kompletnih timova, devet narodnih heroja. Te podatke znam, a toga ima širom Bosne i Hercegovine, da ne bude da govorim samo o onome iz svog kraja. Djelovali su kroz sokolska društva, kroz planinarska društva, imamo i mi danas isto to. Ne moraju oni biti formalno pojedinačno članovi, ali uđimo među njih, djelujmo kroz njih i približimo im naše ideje slobode i ne zaboravimo, ja volim reći, drugo ime za slobodu danas, ali i odkad se fašizam pojavio, antifašizam. Bez antifašizma na ovom prostoru nema slobode, nema jedinstva, jer antifašisti su, podsjećam i na to, nakon 480 godina obnovili državnost Bosne i Hercegovine u Mrkonjić Gradu 1943. godine. Imali su brojni drugi razne mogućnosti da to urade, ali nisu znali, nisu mogli, nisu imali jedinstvo.

Poštujmo to.

Kada govorimo o ovoj lijepoj zemlji, kada govorimo o Bosni i Hercegovini nemojmo se sjećati samo kralja Tvrtka i onog tamo vremena, imamo mi i ono što je u našem pamćenju, ono što su naši stariji ukućani doživjeli i stvarali. Nemojmo pričati o Danu državnosti a zaboravljati ZAVNOBiH. Dan državnosti je zato što je bio ZAVNOBiH, Dan Sarajeva je zato što je Dan oslobođenja od fašizma u Drugom svjetskom ratu 6. aprila 1945. godine bio. Forsirajmo ono što jeste istina i na to ćemo se okupiti i imati takvu snagu da pobjedimo. Naš ustanak, kad ove godine obilježavamo onaj iz 1941. godine, kad obilježavamo 85 godina od njegovog dizanja, treba nam i danas, ali ne oružani, ustanak jedinstva i snage i odgovora na zlo koje nam diktira živote i uništava državu. Kada to uradimo biće svima mnogo, mnogo bolje.

Smrt fašizmu!