VATRA I BIJES KAO POLITIKA
(POLITIKA
KONTINUITETA: ISTORIJSKI OBRASCI I SAVREMENA RADIKALIZACIJA. Kako savremena retorika Donalda Trumpa otkriva dublje istorijske
obrasce moći?)
"Demokratija je kad bjeli čovjek pošalje crnog čovjeka da
ubija žutog čovjeka, 20.000 km daleko od svoje kuće, pod izgovorom da brani
bezbjednost svoje zemlje, koju je oteo od crvenog čovjeka.”
Ova cinična definicija ne opisuje samo ironiju političkog jezika —
ona razotkriva strukturu moći. Strukturu u kojoj se nasilje racionalizira, a
dominacija predstavlja kao nužnost.
Savremena politika često se
tumači kroz dnevne događaje i pojedinačne izjave. Međutim, da bi se razumjela u
punini, potrebno ju je posmatrati u širem istorijskom kontekstu.
U tom smislu, politički stil i
odluke Donalda Trumpa mogu se analizirati kao dio kontinuiteta — načina na koji
države koriste moć, definišu prijetnje i oblikuju javni diskurs.
Takav pristup ne podrazumijeva
jednostavne zaključke, već pokušaj da se savremeni fenomeni smjeste u dužu
liniju istorijskih iskustava.
Istorija Sjedinjenih Američkih
Država obilježena je napetim odnosom između ideala slobode i konkretnih
politika.
Savremena politika Donalda Trumpa ne može se razumjeti izvan tog
istorijskog okvira. Njegove izjave i potezi ne predstavljaju diskontinuitet,
već ogoljeni nastavak dugotrajnog obrasca.
I. GENOCID, EKSPANZIJA I LOGIKA DOMINACIJE
Formiranje Sjedinjenih Država obilježeno je sistematskim uništenjem
starosjedilačkih naroda. Procjene govore o 100 do 120 miliona ubijenih na američkom
kontinentu. Nakon fizičkog uništenja uslijedilo je kulturno: zabrane jezika,
religije i identiteta.
Zakonski okvir dodatno legitimizuje nasilje — presuda Vrhovnog suda
iz 1823. praktično proglašava domorodačku zemlju „ničijom“, dok zakon o
preseljavanju iz 1830. dovodi do masovnih deportacija i smrti.
Uništavanje bizona – kojih je sa oko 75 miliona ostalo manje od
hiljadu – nije bio slučajan ekološki incident, već strateško razaranje
egzistencije čitavih naroda.
Ovdje se uspostavlja ključni obrazac: ekonomski interes +
politička moć = legitimacija nasilja.
II. UNUTRAŠNJE NASILJE KAO TEMELJ SISTEMA
Ropstvo, koje traje do 1865. godine, odnosi stotine hiljada života,
dok Građanski rat dodatno produbljuje tragediju sa više od 600.000 mrtvih.
Ni nakon formalnog ukidanja ropstva, sistem eksploatacije ne
nestaje — transformiše se.
Tokom Drugog svjetskog rata, više od 120.000 ljudi japanskog
porijekla internirano je u logore. Dvije trećine bili su američki državljani.
Bez suđenja. Bez dokaza. Isključivo na osnovu porijekla.
Kasnije priznanje vlasti da je riječ o „rasnim predrasudama“
potvrđuje da represija nije bila izuzetak, već svjesna politika.
Makartizam 1950-ih dodatno pokazuje kako se unutrašnji neprijatelj
konstruiše radi političke kontrole. Dovoljna je sumnja da bi pojedinac bio
društveno eliminisan.
III. GLOBALNA EKSPANZIJA I MASOVNE ŽRTVE
Nakon 1945. godine, ovaj model se internacionalizira.
Ratovi u Koreji, Vijetnamu, Iraku i Avganistanu, kao i niz
intervencija širom svijeta, rezultiraju desetinama miliona mrtvih. Procjene
govore o 20 do 30 miliona žrtava povezanih sa američkim vojnim i političkim
djelovanjem.
Nuklearni napadi na Hiroshimu i Nagasaki predstavljaju vrhunac
destruktivne moći: između 129.000 i preko 220.000 mrtvih do kraja 1945., a
dugoročno i do 450.000 žrtava.
Većina su bili civili.
Ova činjenica razotkriva duboku kontradikciju između deklarisanih
vrijednosti i stvarnih posljedica politike.
IV. TRAMPOVA RETORIKA: OGOLJENA LOGIKA MOĆI
U tom istorijskom okviru, izjave Donalda Trumpa djeluju manje kao
eksces, a više kao razotkrivanje.
Njegova prijetnja Iranu:
„If they do anything, they will suffer consequences the likes of
which few throughout history have ever suffered before.“
(„Ako bilo šta urade, snosiće posljedice kakve je malo ko kroz
historiju ikada pretrpio.“)
I još direktnije:
(„Iran will be met with fire and fury like the world has never
seen.“)
„Iran će se suočiti s vatrom i bijesom kakve svijet nikada nije vidio.“
Ove izjave nisu samo retoričke. One ponavljaju logiku nuklearne ere
— prijetnju totalnim uništenjem kao legitimnim političkim sredstvom.
V. VENECUELA, KUBA I LOGIKA PRITISKA
Prema Venezueli, Trumpova administracija otvoreno je razmatrala
vojnu opciju:
„We have many options for Venezuela, including a possible military
option.“
(„Imamo mnogo opcija za
Venecuelu, uključujući i moguću vojnu opciju.“)
Ekonomske sankcije i politički pritisci dodatno destabilizuju
zemlju, pokazujući kako se savremena dominacija često ostvaruje bez formalnog
rata.
Prema Kubi nastavlja se višedecenijska politika izolacije, uz
zaoštravanje retorike i sankcija.
Istovremeno, ideja kupovine Greenlanda otkriva kontinuitet
teritorijalne logike:
„I think strategically it's interesting…“
(„Mislim da je strateški to zanimljivo…“)
Ova izjava, iako predstavljena kao poslovna, nosi jasnu
geopolitičku dimenziju.
VI. SAVEZNICI KAO OBJEKTI PRITISKA
Čak ni saveznici nisu izuzeti.
Prema Canadi, Trump koristi ekonomske prijetnje i politički
pritisak, pokazujući da međunarodni odnosi nisu zasnovani na partnerstvu, već
na odnosu snaga.
VII. UNUTRAŠNJI NEPRIJATELJ: MIGRANTI I
„LJEVICA“
Trumpova politika dodatno radikalizuje unutrašnji diskurs.
O migrantima:
„They’re bringing drugs. They’re bringing crime. They’re rapists.“
(„Donose drogu. Donose kriminal.
Oni su silovatelji.“)*¹²
O političkim protivnicima i ljevici koristi retoriku
delegitimizacije, često ih predstavljajući kao prijetnju državi.
Ovakav diskurs ima jasnu funkciju: proizvodnju straha.
Strah legitimizuje represiju.
Represija učvršćuje moć.
VIII. POLITIKA KAO SPEKTAKL I NORMALIZACIJA
NASILJA
Trump ne uvodi novu logiku — on je dramatizuje.
Njegova politika funkcioniše kroz:
- ekstremnu
retoriku
- stalnu
proizvodnju krize
- pojednostavljivanje
kompleksnih problema
Time se nasilje normalizuje, a javnost navikava na ideju da su
prijetnje, sankcije i rat legitimni alati politike.
IX. KONTINUITET KAO KLJUČ ZA RAZUMIJEVANJE
Ako se posmatra izolovano, Trump djeluje kao anomalija.
Ali u istorijskom kontinuitetu:
- genocid
nad starosjediocima
- ropstvo
i rasizam
- internacije
i politički progoni
- globalni
ratovi i intervencije
njegova politika postaje prepoznatljiva.
On ne stvara novi obrazac.
On ga izgovara bez zadrške.
ZAKLJUČAK
Ključno pitanje ostaje: da li je riječ o
prekidu ili nastavku?
Analiza ukazuje na oba elementa:
- kontinuitet u korištenju političke i ekonomske moći
- promjenu u načinu komunikacije i političkog izražavanja
U tom smislu, politika Donalda
Trumpa može se razumjeti kao kombinacija naslijeđenih obrazaca i savremenih
transformacija.
Savremena politika ne može se
razumjeti bez istorijskog konteksta, ali ni svesti isključivo na njega. Ona
zahtijeva analizu koja uzima u obzir i strukture moći i način na koji se te
strukture predstavljaju kroz jezik i političku praksu.
U tom prostoru između
kontinuiteta i promjene oblikuje se i današnji svijet.
Zato politika Donalda Trumpa predstavlja trenutak razotkrivanja.
Ona pokazuje da se iza jezika demokratije često nalazila logika
sile.
Zato ključno pitanje nije da li je ova politika opasna.
Nego:
zašto je ista logika bila prihvatljiva kada je bila prikrivena — i
šta to govori o svijetu koji ju je stvorio.
Primjedbe
Objavi komentar