PRIČA O ZAVNOBiH-u JE PRIČA O BUDUĆNOSTI

 

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 80. godišnjice trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a 25. aprila 2025. godine u Sarajevu./

Smrt fašizmu!

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini. Kada govorimo o trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a 26. aprila 1945. godine ja ne mogu a da se ne sjetim tog skupa, tog sastanka, tog razgovora u selu Plahovići petnaestak dana nakon jedne od najtežih bitki narodno-oslobodilačkog rata, Sutjeske, kada je delegacija Rodoljub Čolaković, Avdo Humo i Pašaga Mandžić došla kod Tita da porazgovaraju o bvudućnosti Bosne i Hercegovine. Po nekim sjećanjima i zapisima Tito im je u razgovoru rekao, zapravo postavio pitanje: Dokle ste došli sa pripremama za održavanje Skupštine? Mislio je na ZAVNOBiH.

Oni su vrdali, jer nisu još bili počeli. Čekali su da se odluči kakva će biti sudbina Bosne i Hercegovine u budućoj jugoslovenskoj federaciji. Bilo je drugačijih razmišljanja od onog koje je predlagala bosanskohercegovačka delegacija. Tito je tada presudio, da tako kažem, i rekao: Narodi Bosne i Hercegovine u našoj borbi dali su ogroman doprinos, podnijeli ogromne žrtve i tako dalje, i tako dalje i oni moraju biti ravnopravni sa Hrvatskom i Srbijom. Izdvojio je te dvije buduće republike znajući i naslućujući sve ono o čemu i danas na određen način govorimo.

To je bila 1943. godina, kraj juna, najteža ratna godina na jugoslovenskim prostorima. I onda se desio Mrkonjić Grad i one sudbonosne odluke o budućnosti Bosne i Hercegovine, pa godinu kasnije Sanski Most i još čuvenija Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine i konačno ovo treće, posljednje, zasjedanje u Sarajevu kada je donesen Zakon o narodnoj vladi Bosne i Hercegovine i zapravo formirana prva vlada Bosne i Hercegovine. U dvije godine je pređen ogroman put. Jedinice koje su oslobodile Sarajevo 6. aprila, kada se ovdje održavalo treće zasjedanje ZAVNOBiH-a već su bile u usiljenom maršu prema Sloveniji, prema Ljubljani, Postojini, Trstu i oslobađale ostale dijelove zajedničke države.

Zašto podsjećam na ove činjenice koje su opštepoznate?

Podsjećam zato što je trideset godina od posljednjeg rata, a mi još uvijek nismo u da donesemo ovovremene odluke jednako snažne, jednako važne i jednako potrebne i adekvatne onima koje su donijeli u vihoru rata, u najtežim uslovima, vjećnici ZAVNOBiH-a.

Zašto je to tada bilo moguće?

Bila je ideja.

Bila je vizija.

Bila je vjera jednih u druge.

Opredjelili su se u ono što im je zajedničko.

Ideja slobode.

Ideja jednakosti i ravnopravnosti.

Ideja socijalne pravde.

Prava svih na svakom pedlju domovine.

Ako stvari tako posmatramo mnogo toga zašto su se vjećnici ZAVNOBiH-a kao narodni predstavnici naroda Bosne i Hercegovine odlučili i nama danas nije u punoj mjeri i u punom kapacitetu dostupno. Poruke ZAVNOBiH-a danas, po mom mišljenju su, vratimo se tom izvornom opredjeljenju vjećnika ZAVNOBiH-a i gradimo budućnost Bosne i Hercegovine na tim principima.

Zato mi u SABNOR-u u Bosni i Hercegovini volimo reći: ZAVNOBiH jeste naša prošlost, ali je i naša sadašnjost i trajna budućnost. Samo na tim principima mi, građani i narodi u ovoj zemlji, kako su to vizionarski 1943, 44. i 45. godine odlučivali i zapisali vjećnici ZAVNOBiH-a možemo imati sretnu, mirnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu.

Zato je vrijeme da mi, koji jesmo današnji sljedbenici tih ideja i tih ljudi prestanemo one koji nas predstavljaju i one koji odlučuju u naše ime moliti da nešto urade.

Vrijeme je da počnemo odlučno, isto onako odlučno kako su Titovi partizani radili, zahtijevati da bosanskohercegovačko društvo bude antifašističko društvo ovoga vremena. Mi hoćemo Bosnu i Hercegovinu i bosanskohercegovačko društvo antifašističko društvo 21. stoljeća.

Sve drugo je život u prošlosti, a mi nećemo da živimo u prošlosti.

Sjećanje na ZAVNOBiH i reafirmacija onoga što jeste ZAVNOBiH je priča o budućnosti.

Zato moramo biti glasniji, moramo biti jasniji, moramo više vjerovati jedni drugima kako bi u ovoj zemlji na svakom njenom pedlju ono što je odlučivano na tri zasjedanja ZAVNOBiH-a konačno u modernoj Bosni i Hercegovini zaživjelo. Sve drugo vodi nas u ono što imamo danas, a ovo je loše.

Smrt fašizmu!