ZAVNOBiH - TRAJNA INSPIRACIJA ANTIFAŠISTA

/Obraćanje na Okruglom stolu u Sanskom Mostu u povodu 80. godišnjice Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a koji je održan 23. juna 2024. godine/ 

Danas kada obilježavamo 80 godina od održavanja Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 1944. godine. Naime, 30. juna 1944. godine održano je drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, a trajalo je do 2. jula 1944. godine, u Sanskom Mostu. Na tom zasjedanju je 1. jula 1944. godine donesena deklaracija o pravima građana u BiH u kojoj stoji:

    "U plamenu pravednog oslobodilačkog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, i time se udara siguran temelj slobodne i zbratimljene BiH, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Prvi put u historiji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodno-oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put, počeli da izgrađuju svoj zajednički dom, u čije su temelje uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u historiji oni su postali kovači svoje sudbine, čvrsto riješeni da jednom zauvijek sahrane vijekovnu mračnu i tešku prošlost i da izgrade državnu zajednicu u kojoj će živjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju."

 

Oličena u narodno-oslobodilačkim odborima i ZAVNOBiH-u garantuje:

- Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina;

- Slobodu vjeroispovijesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti;

- Slobodu zbora i dogovora, udruživanja i štampe;

- Ličnu i imovinsku sigurnost građana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom životu;

- Ravnopravnost žena sa muškarcima, kako u političkom životu zemlje tako i u svim oblastima društvene djelatnosti;

- Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači će vršiti tajnim glasanjem na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog prava glasa;

- Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona;

- Borci narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti;

- Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritužbe svim organima državne vlasti;

- Niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.

Bio je to političko-ustavni dokument važan za razvoj državnosti.

Važno je u ovom kontekstu pomenuti i druga dva zasjedanja ZAVNOBiH-a. Prvo  zasjedanje ZAVNOBIH-a održano je 25. novembra 1943. godine. ZAVNOBiH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je bio najviši državni organ antifašističkog pokreta u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata, te se razvio kao nosilac bosanskohercegovačke državnosti. Njegov predsjednik je bio Vojislav Kecmanović.

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro. Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je

247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao opštepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta Bosne i Hercegovine (NOPBIH), ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti.

Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943). Istovremeno je konstituisano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, ljekarom iz Bijeljine, kao predsjednikom.

Treba napomenuti da su održana ukupno tri zasjedanja ZAVNOBIH-a, i to: prvo u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. (sada Dan državnosti Bosne i Hercegovine), drugo u Sanskom Mostu 30. juna 1944. i posljednje treće u Sarajevu 26. aprila 1945. godine.

Nakon ulaska partizanskih trupa u Sarajevo, 26. aprila 1945. godine, sazvano je i održano treće zasjedanje ZAVNOBiH-a, koje je bilo posljednje ratno i uopšte posljednje zasjedanje ovog tijela. Državna struktura federalne Bosne i Hercegovine zaokružena je na Trećem zasjedanju ZAVNOBiH-a. Tada je, najprije, odobren rad Predsjedništva ZAVNOBiH-a između dva zasjedanja, a zatim se ZAVNOBiH konstituisao u Privremenu Narodnu skupštinu Bosne i Hercegovine. Tom prilikom je donesen Zakon o Narodnoj vladi Bosne i Hercegovine.

Ovo su istorijske činjenice i uglavnom su većini poznate i dostupne. U tom smislu antifašisti Bosne i Hercegovine obilježavaju ove važne događaje i na taj način čuvaju ih od zaborava. Ja o tome ne želim govoriti. Mene provociraju neka druga pitanja koja želim problematizirati. To su:

-       Kako je bilo moguće u ratnom vihoru imati viziju i graditi organe vlasti za budućnost?

-       Ko su bili ti vizionari koji su pisali dokumente do danas neprevaziđene?

-       Da li je naše sjećanje na te dane i događaje danas selektivno i svedeno na protokol i prigodničarstvo?

-       Gdje su danas vizionari koji bi mogli na ideji ZAVNOBiH-a osmisliti viziju Bosne i Hercegovine za 21. vijek?

Naravno, ima još pitanja koja me muče, ali za početak i ovo će biti dosta. Pa, pođimo redom.

-       Godina 1943. za Narodno-oslobodilački pokret Jugoslavije u cjelini, pa analogno tome i za njegov bosansko-hercegovački segment bila je izuzetno teška, možda najteža ratna godina. Istovremeno, bila je to i prelomna godina rata. Naime, u toj godini desile su se dvije ključne bitke rata na području Jugoslavije, bitke na Neretvi i Sutjesci, bitke u kojima je stradao veliki broj boraca, ali i bitke iz kojih su partizanske jedinice izašle neporažene. Godina je to u kojoj će britanska vojna misija svjedočiti mitskom herojstvu i moralu partizanskih boraca na Sutjesci i svijetu prenijeti istinu ko se na jugoslovenskom prostoru uistinu bori protiv nacista i fašista.

Sagledavajući sve ove okolnosti, a isčitavajući dokumente i donesene odluke ratnih organa vlasti uspostavljanih paralelno sa žestokim borbama i u stalnom pokretu, čovjek ostane nijem i zapitan kako je to bilo moguće. Mi koji svjedočimo odbrambeno-oslobodilačkom ratu devedesetih godina znamo sa kojim naporom i kojim problemima je bilo moguće održati kontinuitet već postojeće vlasti, odnosno kako je bilo teško uspostaviti devastiranu vlast u sredinama koje su bile raseljene i znamo da je bilo vrlo teško i sa puno problema.

Ta uporedba dovodi nas do saznanja o veličini napora i morala partizanskog pokreta da vizionarski misli na konkretnu budućnost. Paralelno sa  borbama i oslobađanjem zemlje građena je i civilna struktura vlasti, ali i kreirano uređenje buduće države i stvarane pretpostavke da ta ista država profunkcioniše onog časa kada utihne oružje.

Čini mi se da je ključna uloga u svemu bilo jedinstvo zasnovano na ideji slobode, ideji jednakosti i ideji socijalne poravde. Te ideje okupile su narod iz svih socijalnih slojeva, narod iz svih obrazovnih slojeva, narod svih vjerskih uvjerenja i tako dalje, ali narod jednako obespravljen i ugrožen. Narodno-oslobodilački pokret svima je ponudio nadu u državu koju će zajedno graditi i u njoj biti slobodni u svakoim smislu. Lični primjer i prisustvo rukovodstva NOP-a sa borcima na terenu potvrđivalo je propagirane ideje i učvršćivalo vjeru u konačnu pobjedu. Tako građena vojska bila je uistinu narodna i narod ju je volio, a to je bio ključ za uspjeh. Ta neraskidiva veza naroda i njegove vojske morala je rezultirati i, pored odbrane i oslobađanja gradova, uspostavljanjem vlasti na sloboidnim teritorijama po proklamovanim idejama, ali i izgradnjom strukture vlasti koja će po prestanku rata odmah biti uspostavljena na idejama proklamovanim od poziva na ustanak pa tokom sve četiri ratne godine. Čini mi se da je ta veza naroda i njegove vojske požurivala konkretnu realizaciju proklamovanih ideja. Uz to, mislim da je diplomatska borba za priznavanje poartizanskoig pokreta kao jedinog oružanog pokreta na području Jugoslavije koji se bori protiv nacista iu fašista bila značajan motiuvirajući faktor za izgradnju organa civilne vlasti, od opština do države u cjelini. Sve to davalo je ozbiljnost i temeljitost čitavom pokretu i značajno ga razlikovalo oid svih drugih pokretra otpora u Evropi.

Valja reći da je to bilo moguće jer u Narodno-oslobodilačkom pokretu na svim nivoima bio i značajan broj intelektualaca, kulturnih i javnih ličnosti, profesora, vjerskih službenika itd. Bila je to značajna intelektualna baza koja je proklamovane ideje mogla pretočiti u razne koikumente i propise.

-       Kad govorimo o Bosni i Hercegovini u ovom kontekstu moramo poći od nekih ključnih ljudi koji su svojim radom i znanjem dali nemjerljiv doprinos u formulisanju i izgradnji ZAVNOBiH-a što je rezultiralo obnovom njene državnosti nakon 480 godina. Naime, organizaciju sazivanja Prvog zasjedanja u Mrkonjić Gradu, pisanje dokumenata i afirmaciju ideje Bosne i Hercegovine kao ravnopravne republike sa drugim u budućoj federaciji snažno su promovisali i realizovali Rodoljub Čolaković, Avdo Humo, Hasan Brkić, Vojislav Kecmaniović, Sulejman Filipović, Skender Kulenović i brojni drugi. Bili su to intelektualci onog vremena koji su se stavili na čelo pokreta i kao borci, i kao revolucionari, ali i kao intelektualci svjesni potreba i podrške naroda. Ta svijest, to djelovanje iz naroda i sa narodom rezultiralo je ostvarenjem ciljeva tog istog naroda. Zato su dokumenti ZAVNOBiH-a i danas, 80 i više godina kasnije svježi, relevantni i temelj sadašnjosti i budućnosti države Bosne i Hercegovine.

Kad govorimo o ljudima tog vremena i njihovom doprinosu ustanovljenju ZAVNOBiH-a i kreiranju dokumenata koji su i danas neprevaziđeni ja ne mogu a da se ne upitam špta je sa njihovim kolegama ovog vremena. Većina šuti. Veliki broj se stranački svrstao i djeluje promovišući isključivo stranačke interese koji često nisu u funkciji izgradnje države. Jedan broj, ne veliki, piše kolumne, daje izjave, komentariše događanja u državi, objavljuje knjige i slično. Sve je to korisno, vrlo korisno, ali sve se to radi iz topline doma i uglavnom ima i neki finansijski efekat. Ali, sve je to daleko od naroda i vidljivo elektronski pismenim i onima koji nisu većina naroda.

Konstatujući ovo ne mogu da se ne zapitam da li bi bilo moguće sazvati i održati bilo koje zasjedanje ZAVNOBiH-a da su Rodoljub, Avdo, Hasan, Đuro i drugi pisali tekstove i te ideje proklamovali putem rasturanja letaka.

Ostala bi to samo pusta želja i dobra ideja. Oni su bili na terenu, sa borcima i narodom i svojim ličnim primjerom provodili ono o čemu su govorili.

I zato su uspjeli.

Sjećajući se ovoga sanjam tren kada će svi naši intelektualci koji pišu i daju izjave naći za shodno da pohode neka od velikih okupljanja građana koji obilježavaju sjećanje na važne događaje i ličnosti iz prošlosti. Vjerujem da bi njihovo prisustvo na tim događajima bio snažna podrška obnavljanju ideje svenarodnog antifašističkog fronta za odbranu izvornih ideja ZAVNOBiH-a što bi istovremeno bila odbrana ideje Bosne i Hercegovine.

-       Ovdje dolazimo do jednog važnog pitanja. Naime, postala je praksa, naprimjer, kada se obilježava Dan državnosti Bosne i Hercegovine koji je proglašen danom državnosti u slavu Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine, da se govori o Danu državnosti, a ne pomene ZAVNOBiH kao da je baš taj dan pao sa neba ili ga neko usnio. Ista je stvar, recimo i sa 6. aprilom koji je sada Dan Sarajeva, a nema pomena o danu oslobođenja tog istog dana 1945. godine i ulasku partizanskih jediniuca u grad. I ovaj dan kao da je pao s neba. To selektivno uzimanje djelića iz prošlosti bez obrazloženja stvara konfuziju i daje dojam da se potiho svrstavamo iz pobjedničke antifašističke koalicije 1945. godine na stranu poraženih. Vlast mora odgovoriti na ovo pitanje jasno i glasno kako bi narod znao kuda plovi ovaj brod.

Druga praksa koja je vrlo zastupljena je praksa teferič komemoriranja događaja. Važno je položiti cvijeće, uslikati se na plaganju i to plasirati preko društvenih mreža, a onda popiti, zameziti, zaigrati kolo i udaljiti se od mjesta gdje zaduženi govornik ima nešto reći. I govorenja su nam često nemušta, porisjećanje sa Vikipedije skinutih informacija o tom događaju sa slabim govorničkim sposobnostima i slično.

A istiuna je da dok se ovako teferiči oko nas narasta neofašistički pokret, ulazi u organe vlasti i ruši sve ono što jeste Bosna i Hercegovina u svom biću.

-       Nakon svih ovih razmišljanja ne mogu a da se ponovo ne zapitam gdje su vizionari ovog vremena koji bi na iskustvima ZAVNOBiH-a i njegovih tvoraca osmislili viziju Bosne i Hercegovine za 21. vijek.

-       Tu su, znam, ali su se uspavali, boje se, postali konformisti, navikli se na ovo stanje koje dugo traje i misle da ne mogu ništa više učiniti. I to je opasno, jer narod čija inteligencija nema hrabrosti i boji se stati na čelo naroda snagom svoga uma nema budućnost. Zato mislim da je krajnji čas da se svi umni ljudi ove zemlje, zbog njene budućnosti, zbog opstanka njenog naroda i zbog svoje časti probude iz uspavanosti i odigraju svoju historijsku ulogu koju im je njihov um dodjelio.

Vjerujući u ideje ZAVNOBiH-a kao temeljne za budućnost Bosne i Hercegovine antifašistima ove zemlje ZAVNOBiH je trajna inspiracija jer je prepoznao i u dokumente ugradio suštinu historijskog bića Bosne i Hercegovine.