ZA NOVU SLOBODU I NOVI MIR

 

/Obraćanje na svečanom skupu u povodu 81. godišnjice oslobođenja Stoca od fašizma u drugom svjetskom ratu održanom 25. oktobra 2025. godine./

Smrt fašizmu!

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Svim Stočankama i Stočanima, bez obzira jesu li ovdje sa nama ili su malo podalje, čestitam ovaj dan, dan oslobođenja od fašizma u Drugom svjetskom ratu, jedan od najsvjetlijih dana u historiji Stoca. No, kada govorimo o danu oslobođenja Stoca, ovoj 81. godišnjici valja podsjetiti da je ove godine i 80. godišnjica pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu i da se širom Evrope i širom Svijeta obilježava, ali, takođe, moramo biti svjesni da je Svijet otišao u desno, otišao je ka krajnjoj desnici, a ta krajnja desnica drugim imenom najčešće se zove fašizam. Zato mi koji danas jesmo ovdje i na svim ovakvim mjestima, kada govorimo o slobodi, moramo biti svjesni današnjeg fašizma. Treba se sjećati, treba pamtiti šta je bilo, ali kao nadahnuće, kao inspiraciju za naše borbe. Stalno ponavljam i ponavljaću dok dišem: Nemamo pravo na šutnju. Šutnja nije otpor. Da su oni 1941. godine šutjeli ne bismo imali o čemu pričati, ne bismo danas bili ovdje. Zato drugarice i drugovi, antifašisti, okupimo se u jedinstven, zajednički, svenarodni front i zajedno progovorimo i pružimo otpor fašizmu ovog vremena nadahnuti, inspirisani, snagom Titovih partizana.

Zašto govorim snagom Titovih partizana?

Moramo ponavljati stalno, jer revizija historije je žestoka, jedino su Titovi partizani imali pravi otpor fašizmu od 1941. do 1945. godine, jedino su Titovi partizani sve četiri ratne godine imali slobodnu teritoriju, stvarali vojsku i stvarali koncept nove države. Svi drugi u Evropi, i oni koji nam danas pričaju o demokratiji i promjenama imali su pokrete otpora, pravili sitne diverzije, pisali i rasturali letke. Naši pretci, oni koje slijedimo, su ginuli, pucali i borili se za slobodu. Ako jesmo istinski njihovi nasljednici onda danas ne smijemo šutjeti. Ne trebaju nam puške, riječ može biti ubojitija od oružja koje su oni koristili. Ali da bi riječ bila ubojita moramo biti jedinstveni kako su i oni bili jedinstveni.

Nakon oslobođenja Stoca 25. oktobra 1944. godine 29. Hercegovačka udarna proleterska divizija krenula je prema Mostaru, Jablanici, Konjicu, Sarajevu i nakon oslobođenja Sarajeva i žestokih borbi na Ivan Sedlu i rejonu Ivan Sedla dobila je naredbu da usiljenim maršem krene put Ljubljane i dalje Postojine i Trsta.

I došli su.

I Stočani i drugi hercegovci ginuli su za oslobođenje dijelova Slovenije, odnosno naše bivše zajedničke domovine. To jedinstvo, to vjerovanje jednih u druge moramo imati danas da bi se mogli suprotstaviti fašizmu ovog vremena koji je umiven, koji nosi najbolja odijela, koji vozi najbolje automobile, ali je žešći i opasniji od onog iz 1941. godine, jer je manje uočljiv. Moramo naučiti šta danas jeste fašizam.

Evo, nedavno smo svjedočili da djeca u Stocu nisu ravnopravno tretirana kada treba da idu, evo u ovu školu iza nas. Onag koji djeli djecu po bilo kom osnovu moramo nazvati pravim imenom. To jeste fašizam ovog vremena, da ne govorimo o brojnim drugim stvarima. Zato kada se u Stocu okupljamo moramo biti snažniji i slati poruke: Ne može više tako. Ne samo u Stocu, nego i u Mostaru i Sarajevu i Banja Luci i bilo gdje, na svakom pedlju ove države, jer nismo svi svuda jednako ravnopravni, a ta neravnopravnost je fašizam ovog vremena. Zato moramo djelovati, moramo govoriti, moramo prevazilaziti razlike i okupljati se oko onog što nam je zajedničko. Zajednička nam je sloboda u punom kapacitetu te riječi i tom značenju.

Okupimo se oko borbe za novu slobodu i novi mir koji nam je svima jako potreban da bismo gradili bolju i prosperitetniju Bosnu i Hercegovinu.

Bez toga neće nas biti.

Uvjeren sam da je nas koji jesmo na pravoj strani historije mnogo više nego ovih crnokošuljaša, kako smo ih nekad zvali, samo su oni bahati, oni imaju poluge vlasti, a mi smo nekako fini i tihi.

Nemamo pravo na tu tišinu.

Zajedno u borbu za novu slobodu, za novu jednakost i ravnopravnost, pa ako hoćete, taj izraz je ismijan u ovom vremenu, ali mi ovdje ćemo ga razumjeti, za novo bratstvo-jedinstvo naroda južnoslavenskih zemalja. Bez toga džaba je pričati o prošlosti, moramo na prošlosti graditi bolju sadašnjost i budućnost.

Smrt fašizmu !