ŠUTNJA NIJE OTPOR

 

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu Dana oslobođenja od fašizma u Drugom sbjetskom ratu Bijeljine dana 24. septembra 2025. godine./

 

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Svim Bjeljinkama i Bjeljincima čestitam ovaj važan dan, dan kada je sloboda došla na krilima partizanske borbe u Bjeljinu. U ovoj godini takođe obilježili smo i obilježavamo 80 godina pobjede nad fašizmom i nacizmom u Drugom svjetskom ratu. Zato je ova godina posebno važna i zato je posebno važno prisjećati se tih godina kada je stigla sloboda u našu bivšu zajedničku državu, zajedničku domovinu.

Kako je to uopšte bilo moguće?

Kako je bilo moguće i da Bjeljina bude te ratne godine oslobođena i kako je bilo moguće da 1945. godine da Titovi partizani budu dio velike svjetske pobjedničke antifašističke koalicije?

Sjetimo se, tog 4. jula 1941. godine u Ribnikarovoj kući u Beogradu šest-sedam ljudi članova Politbiroa Komunističke partije Jugoslavije donijelo je odluku da pozovu narode Jugoslavije na ustanak. Kažu oni koji su pisali o tom sastanku, neko je Titu rekao: Kako ćemo dizati ustanak kad nemamo oružje?

Tito je rekao: Imaju ga Nijemci. Otećemo ga od njih.

Ali nemamo vojsku, dodao je drugi.

Tito je odgovorio: Imamo narod.

U tom trenutku je bilo 12.800 komunista na prostoru čitave Kraljevine Jugoslavije. Bili su zabranjeni, djelovali su i ilegali. Svaka budala, ja volim reći, mogla je bilo koga od njih ubiti na sred ulice i za to biti nagrađena. Oni mobilišu narode i narodnosti Jugoslavije i na kraju stvore vojsku od osam stotina hiljada partizana spremnih da svoje živote ugrade u slobodu.

Kako?

Zato što su se okupili oko onog što im je zajedničko i što im je svima bilo sveto. Ideja slobode, ideja jednakosti i ravnopravnosti i ideja socijalne pravde.

Sve drugo su stavili u stranu. Okupljeni oko tog i voljeni od naroda iz kojeg su izrasli. Vojska koju voli narod ne može ne pobjediti.

I došli su do slobode, uz ogromne žrtve i stvorili pretpostavke da mogu da grade državu po mjeri naroda i po svojim idejama. Kada se svega toga sjećamo danas, na dan slobode u Bjeljini, hajdemo iz tih lekcija Titovih poartizana mi danas nešto naučiti. Ako to naučimo i ako se toga sjećamo onda kultura sjećanja, po mom mišljenju, ima smisla. Samo sjećanje i priča o prošlosti neće dati rezultat.

Naučimo danas da samo zajedno, samo uvažavajući jedni druge, samo razmišljajući o onome što nam je zajedničko možemo istinski stvoriti novu slobodu, novo jedinstvo i novi, bolji život u miru kakav svi zaslužujemo, jer svima nama sa jugoslovenskog prostora jedno je i zajedničko antifašističko naslijeđe, pa otkud onda nekima oid nas iudeja da ga dijelimo po nacionalnim šavovima, kad je zajedno stvoreno, kad je iz iste krvi izraslo. Ako to danas pošptujemo onda će na svim ovim jugoslovenskim prostorima, po mom mišljenju, biti život mnogo bolji i djeca će mnogo manje odlaziti gdje ne želimo da nam idu.

Zato, učeći iz lekcija Titovih partizana djelujmo zajedno, djelujmo jedinstveno, računajmo da baštinimo isto naslijeđe, ali valja uvijek podsjetiti. Dok su Titovi partizani oslobađali jugoslovenske prostore i bili jedini u Evropi koji su digli revoluciju i stvarali vojsku, imali sve četiri ratne godine slobodnu teritoriju, a oni koji nam danas držće lekcije o demokratiji iumali su pokrete otpora, pisali letke i rasturali ih i pravili poneku diverziju., Jedino su naši narodi ratovali, jedino su naši narodi silne divizije nacista i fašista vezali na jugoslovenskom prostoru. Zato jesu 9. maja, odnosno u Jugoslaviji 15. maja, 1945. godiune bili pobjednici.

Pa ne stidimo se što smo pobjednici. Svima onima koji čine reviziju historije, i na našim prostorima, koji žele one koji su pucali na naše pretke, one koji danas žele rehabilitovati pozdrave i pokrete domaćih nacista i fašista sa jugoslovenskih prostora odgovorimo snagom pobjednika, snagom Titovih partizana, kao njihovi sljedbenici.

Mi nemamo pravo na šutnju.

Mi nemamo pravo na nedjelovanje.

Mi imamo pravo na iustinu, istinu pobjednika. Imamo pravo na otpor svima onima koji čine to što čine.

Otpor.

Šutnja nije otpor. Zato dižimo glas na svakom pedlju ako istinski jesmo ono što kažemo da jesmo.

Ne zaboravimo, i Evropa i cijeli Svijet idu i otišli su radikalno u desno, a to znači, nazovimo to pravim imenom, idu i odlaze i već jesu neki u fašizam i nacizam ovog vremena., Odgovarajmo na to snagom argumenata. Evo samo dvije činjenice koje nam daju za pravo da svima možemo u brk, kako narod kaže, reći ko su i šta su. Avgusta 1945. godine u novoj Jugoslaviji žene su službeno dobile pravo glasa i postale ravnopravni građani Demokratske Jugoslavije. To isto pravo u Šviucarskoj, u koju se svi kunu, žene su dobile 1971. godine.

Odgovorimo im glasno šta mi baštinimo.

Ili, iste te godine, 1971. u Briselu, koji je danas sjedište uprave Evropske unije na trgovima su bili čelični kavezi u kojima su izlagali crnce kao životinje. Za to vrijeme na jugoslovenskim univerzitetima školovali su se rođaci i rodice tih koje su u Briselu izlagali kao životinje.

To mi baštinimo i o tome ne smijemo da šutimo, jer imamo pozitivne historije za tri Evrope, ali ne da nam đavo mira. Stalno iznalazimo razlike između nas koje su toliko smješno male da su beznačajne i bavimo se njima. Naravno to nam dolazi spolja, a mi se primamo.

Odbacimo to. Okupimo se oko onog što baštinimo od Titovih partizana i prednjačimo, ne samo u Evropi nego u cijelom Svijetu sa onim šta možemo, sa onim što imamo, baštinimo i budimo ponovo pobjednici.

Razvijajmo kult pobjednika.

Smrt fašizmu !