DA LI SMO ONE KOJI SU NAM DONIJELI SLOBODU IZNEVJERILI ?

/Obraćanje na Svečanoj akademiji u povodu 80. godišnjice oslobođenja Korčule dana 14. septembra 2024. godine/

 

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas, naravno u ime ove tri organizacije, ali i drugih saveza bivših jugoslovenskih republika, jer mi smo prije izvjesnog vremena napravili jednu koordinaciju svih naših, danas, državnih saveza i dogovorili se da na ovakvim skupovima više ne govorimo svi pojedinačno nego uvijek jedan u ime svih nas, vjerujući u ideju koju su stvorili Titovi partizani, ideju zajedništva i jedinstvenog antifašističkog naslijeđa svih nas na jugoslovenskim prostorima. Tako da, evo, ja danas imam priliku da progovorim par riječi u ime svih nas.

Prije svega svima vama sa otoka Korčule čestitam 80 godina slobode, taj sjajni dan koji je osvanuo, da tako kažem, prije 80 godina na ovom otoku kojem su donijeli zbratimljeni Titovi partizani. Ali kada govorimo o slobodi koja je došla ja u ovom vremenu uvijek volim postaviti pitanje svima nama: Da li mi danas, uistinu, u svim našim zemljama, na svim prostorima gdje živimo u punom kapacitetu te riječi sve ono što podrazumjeva Sloboda?

Da li smo one koji su nam donijeli slobodu prije 80 godina u dobra doba iznevjerili?

Da li smo dosljedni sljedbenici ideja antifašističke borbe koja je rezultirala slobodom?

Ja mislim da nismo.

Titovi partizani ušli su u narodno-oslobodilačku borbu sa idejom slobode, idejom jednakosti i ravnopravnosti, idejom socijalne pravde. Ako mi jesmo sljedbenici toga, na mnoge stvari danas, u svim našim zemljama, i kada je jednakost i ravnopravnost u pitanju, i kada je socijalna pravda u pitanju, i kada je sloboda u pitanju, često šutimo, ne govorimo, ne djelujemo. Ako jesmo antifašisti, ako baštinimo ono u šta se kunemo onda nemamo pravo na šutnju, nemamo pravo na nedjelovanje, nemamo pravo na čekanje da to tamo neko drugi uradi. Mi moramo dići glas, zajedno, jedinstveno, bez obzira što živimo u različitim državama imamo isto naslijeđe, ali i slične probleme. Ako snagom jedinstva koje je motivisalo Titove poartizane krenemo zajedno u obračun sa današnjim, novim, neo fašistima onda će nam svima biti bolje, ali to moramo odlučiti, jer svaka takva borba podrazumjeva i određene žrtve, odricanje od nekih sitnih, malih, benefita. Titovi partizani su se odricali života, oni su u slobodu ugradili svoje životew, a mi, mi čekamo da će to doći. Zato, mislim da je jako važno, mi zapravo danas ovdje ja silno vjerujem nismo samo zbog 1944. godine. Oni, Titovi partizani uradili su sve što su mogli, više ne mogu ništa. Zato ja mislim da smo mi ovdje da se nadahnemo onim što su oni uradili i da razmišljamo o 2044. godini, da razmišljamo o budućnosti na onoj snazi i onoj motivaciji koja nas je okupila danas ovdje. Ako tako budemo stvari posmatrali onda ima dobre budućnosti za sve nas. U preotivnom oko nas će, dok mi živimo u prošlosti, rasti, narastati, nicati neki novi mali fireri koji nam zagorčavaju živote.

Ja sam silno uvjeren da je nas, na ovoj strani, mnogo, mnogo više nego njih, ali oni su bahati, oni imaju poluge vlasti često, oni su direktno u vlasti, a mi smo nekako fini. Vrijeme je da im odgovorimo na način kako su odgovarali oni koje danas slijedimo, za koje kažemo da baštinimo njihovo djelo. Dakle, i nama treba, i ideja slobode, i ideja jednakosti i ravnopravnosti, ideja zajedništva svih nas, ideja socijalne pravde. I sa tim u obračun sa svima onima kojima je normalan pozdrav „za dom spremni“, sa svima onima kojima je normalno da tvrde da jew Draža Mihailović prvi antifašista i gerilac u Evropi i brojnim drugima koji veličaju ratne zločince, i iz Drugog svjetskog rata, ali i iz ratova devedesetih. Svima njima moramo reći ne, ali onom snagom kojom je Tito 1948. godine Staljinu rekao ne. I Staljin je bio mnogo moćan, ali Tito je imao vjeru, i u sebe i u ljude oko sebe. Ideja koja ga je dovela do te 1948. godine bila je njegova snaga da kaže ne. Mi imamo snagu i od 1941. do 1945. godine, ali i snagu devedesetih i veliko iskustvo. Moramo biti spremni da brojnim neo fašistima i neo nacistima širom Evrope, a puna ih je Evropa, kažemo ne, a onda to će se preliti i u naše zemlje. Kada do toga dođe onda će ova dvorana za ovakve skupove premala i onda će biti mnogo, mnogo više nas, ali biće i više slobode, više ravnopravnosti i živjećemo mnogo bolje.

Živi i zdravi bili.

Smrt fašizmu !