ZAVNOBiH – najsnažnije oruđe u odbrani BiH

/Obraćanje na skupu u Plahovićima kod Kladnja povodom obilježavanja godišnjice susreta Tita sa rukovodstvom NOP-a BiH dana 29. juna 2024. godine

Smrt fašizmu !

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini i izražavam zadovoljstvo što, evo i ove godine smo ovdje na Plahovićima u Kladnju, da se prisjetimo nekih događaja koji su važni danas, možda više nego te 1943. godine. Neću ništa novo reći, ali valja ponavljati, jer naprosto zaboravljamo. Da nije bilo tog susreta, ovdje, 1943. godine vrlo je upitno da li bi bilo 25. novembra i prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu. Da nije bilo toga i potvrđenih odluka ZAVNOBiH-a u Jajcu na drugom zasjedanju AVNOJ-a vjerovatno ne bi bilo 29. februara i 1. marta 1992. godine. Drugim riječima ne bi bilo ni federalne Bosne i Hercegovine unutar Jugoslavije, a ni današnje države Bosne i Hercegovine, sa svim njenim slabostima, ali države Bosne i Hercegovine, članice Ujedinjenih naroda i tako dalje i tako dalje. Dakle, sve je ovdje „zakuhano“, sve je ovdje odlučeno i ovdje su date ideje i zadatci našim umnim ljudima koji su u to vrijeme bili jedni od ključnih predvodnika narodno-oslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini.

Zato za cijelu državu Bosnu i Hercegovinu ovo mjesto mora da znači puno, mora biti svjetionik, ne samo da bi se mi sjećali šta je bilo 1943. godine nego da bi it te 1943. godine učili za danas i sutra.

I danas je kao i te 1943. godine Bosna i Hercegovina na različite načine napadnuta, i s vana i iznutra.

I danas se rastače njeno historijsko biće.

Imamo li odgovor mi danas kakav su oni imali 1943. godine?

Koliko ovo traje ja bih rekao da nemamo. To na kraju krajeva pokazuje i prisustvo onih koji vode ovu državu ovdje danas. I na svim ovakvim okupljanjima.

Njih uglavnom antifašističko naslijeđe ne zanima, a ono je u suštini najsnažnija koheziona snaga Bosne i Hercegovine. Bez ZAVNOBiH-a, ideja ZAVNOBiH-a i onog što je dogovoreno 1943. godine u Mrkonjić Gradu, razrađeno i još detaljnije urađeno 1944. godine u Sanskom Mostu, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Zato, ova mjesta i ideja ZAVNOBiH-a i ono šta jeste ZAVNOBiH jeste naše najsnažnije oruđe, naše najsnažnije oružje u borbi za Bosnu i Hercegovinu i odbranu Bosne i Hercegovine.

Zato mi antifašisti nemamo pravo da šutimo na nedjelovanje onih koji vode ovu zemlju.

Nemamo pravo na šutnju.

Nemamo pravo na naše nedjelovanje.

Moramo činiti sve da na ideji antifašizma kojeg baštinimo, na kojeg bi mnogo veće zemlje od Bosne i Hercegovine bile ponosne, gradimo jedinstvo svih nas, gradimo opštenarodni antifašistički, svenarodni, front svih snaga u Bosni i Hercegovini.

To su radili Titovi partizani.

Evo, čuli smo, bio je ovdje Vladimir Nazor, dolazio je Rodoljub Čolaković, Avdo Humo, dolazili ovi, bili oni, dakle bilo je u rukovodstvu ZAVNOBiH-a, koji je kasnije formiran, i članova Jugoslovenske muslimanske organizacije, u Sanskom Mostu je podpredsjednik ZAVNOBiH-a bio član Hrvatske seljačke stranke, bilo je sveštenika, bilo je svih mogućih struktura, ali vodila ih je ideja slobode, ideja jedinstva, ideja socijalne pravde.

Sve drugo je bilo po strani.

Sve to što je njih okupilo te 1941. do 1945. godine i nama je i danas na ovaj ili onaj način ugroženo, a mi se bavimo razlikama koje nam oni koji razgrađuju Bosnu i Hercegovinu nude i plasiraju. Okupimo ljude, građane Bosne i Hercegovine, mi koji baštinimo najplemenitije naslijeđe koje ova zemlja ima, oko tih ideja i krenimo snažno u obračun sa malim firerima u našim lokalnim sredinama.

Kada to uradimo onda će sigurno, na principima i idejama ZAVNOBiH-a, jer te odluke nisu pisane za dvijhe-tri godine unaprijed. Kada pročitamo Deklaraciju o ravnopravnosti građana Bosne i Hercegovine iz Sanskog Mosta iz 1944. godine, to je dokument za sto, dvjesto godina unaprijed.

To je nedosanjani san građanima Bosne i Hercegovine i danas.

I ako se na tim principima okupimo onda ćemo ove koji nas zavađaju, koji nas dijele, koji nam ruše državu, koji planiraju, ne znam šta, samo da nema Bosne i Hercegovine pobijediti i ovo će ponovo biti sretna zemlja ravnopravnih ljudi, građana koji će se baviti poslom i razvijati, i sebe i svoju zemlju.

Dakle, jedina poruka sa ovakvih mjesta mora, po mom sudu, biti : Svi zajedno u jedinstven svenarodni antifašistički front.

Odbacimo podjele koje nam nameću.

Okupimo se oko onog što nam svima nedostaje i hrabro, bez ustezanja, krenimo u odlučnu ovovremenu antifašističku borbu. Od obnavljanja Titovih dobivenih bitki danas nema ništa.

To je nadahnuće.

Nama trebaju naše, današnje, bitke. Hajdemo svi zajedno u te bitke za bolje sutra. Mislim da nam druge nema.

Hvala i smrt fašizmu.