Čuvanje ZAVNOBiH-a je čuvanje države

/Obraćanje na svečanom skupu u povodu 80. godišnjice drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu. Skup održan dana 23. juna 2024. godine

Smrt fašizmu!

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini i izražavam zadovoljstvo što smo nakon puno godina, konačno, na ovakvom skupu u Sanskom Mostu, jer Sanski Most, ne samo zbog drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, nego zbog cjelokupne svoje historije i svega onoga što je dao Bosni i Hercegovini zaslužuje i mnogo veća okupljanja od ovog. Ali tu smo zbog drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Ono što ja u ovakvim prilikama, kada govorim o ZAVNOBiH-u, volim reći i ponavljam stalno, a ponoviću i danas, po ko zna koji put. Dakle, da nije bilo ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a ne bi bilo 29. februara i 1. marta 1992. godine i referenduma o samostalnosti BiH. Drugim riječima rečeno, ne bi bilo današnje Bosne i Hercegovine. Jedno i drugo je uzročno-posljedično, tako da svi oni koji se busaju u prsa i zaklinju u Bosnu i Hercegovinu, a  zaboravljaju ili negiraju ZAVNOBiH i AVNOJ, zapravo su u suštini protiv Bosne i Hercegovine.

Jedno bez drugog ne može.

U Mrkonjić Gradu 1943. godine je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine nakon puno godina, ali neki ključni aspekti te državnosti uspostavljeni su godinu dana kasnije, dakle 1944. godine ovdje, u Sanskom Mostu. Ovdje je donesen prvi ustavno-pravni dokument Bosne i Hercegovine, moderne Bosne i Hercegovine, Deklaracija o ravnopravnosti građana Bosne i Hercegovine koja je imala elemente i služila, neslužbeno, kao ustav, ali su tad, ovdje, u jeku rata vijećnici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, vijećnici najrazličitijih političkih i drugih svjetonazora, ali ljudi koji su voljeli ovu grudu koja im je domovina, jedinstveno su rekli hoćemo, kroz tu deklaraciju, građansku Bosnu i Hercegovinu. I svi oni koji nam danas pričaju druge priče, zapravo, rušeći ZAVNOBiH žele srušiti Bosnu i Hercegovinu.

Nije ovaj objekat, gdje je održano drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, srušen slučajno u minulom ratu. To je njihovo simboličko rušenje Bosne i Hercegovine. Zato mi antifašisti moramo, evo danas ovdje, ima nas dosta, dati jedni drugima riječ. Učinićemo sve što je u našoj moći, a puno je toga u našoj moći ako se udružimo i jedinstveno djelujemo, biće Doma ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu.

Ne smijemo dozvoliti da još dugo bude samo ona ploča na kojoj piše: Dom ZAVNOBiH-a. Neka se bar temelji ukažu. To je gradnja i očuvanje Bosne i Hercegovine.

Čuvanje ZAVNOBiH-a je čuvanje države.

Tako se patriotizm gradi.

Ono što je, takođe, bitno moramo i mi, to stalno ponavljam, moramo mijenjati naše načine antifašističke borbe. Ne možemo se svesti na polaganje cvijeća i obilaske spomen obilježja. Sve to treba, ali moramo početi društveno angažirano djelovati od mjesnog udruženja do nas na državnom nivou. Ne možemo danas biti Titove dobivene bitke. One su dobivene i nalaze se u historiji, u pjesmi, u sjećanju...

I dok mi živimo prošlost oko nas rastu mali fireri koji ruše državu.

Hajdemo odlučno, na tradiciji ZAVNOBiH-a, posebno ovih odluka drugog zasjedanja ZAVNOBIH-a, krenuti u naše, ovovremene, svakodnevne antifašističke bitke i obračunati se na našim nivoima sa rušiocima države. Ali moramo naučiti šta danas jeste fašizam, šta je to novi oblik fašizma. Hitler je mrtav, Musolini je mrtav, Draža, Ante i svi oni drugi, takođe su poodavno  mrtvi i nemamo mi koristi od ratovanja danas sa njima. I dok mi sa njima ratujemo ovi, njihovi sljedbenici, se bude i rastu. Ušli su nam u mnoge pore društva, u vlast su nam ušli. Mi iz Predsjedništva države imamo fašističke pokliče i pozive.

Da li odgovaramo svi na to osim što se uz kafu ljutimo?

Moramo zajedno na to odgovoriti. Ako to ne učinimo sve je upitno. Bosna i Hercegovina se brani od kućnog praga do države. Antifašizam se živi 365 dana, mora nam teći venama, srca naša moraju tako kucati ako hoćemo pobijediti neman koja sa svih strana pokušava da uništi Bosnu i Hercegovinu. I danas, nije službeno rat, ali napadi na opstojnost države su ratni. Nadahnimo se onim što je bilo ovdje 1944. godine. Oni su bili u ratu, pucalo je sa svih strana, ali su imali dovoljno mudrosti, dovoljno hrabrosti i dovoljno vizija. Nisu pričali o prošlosti. Oni su u Sanskom Mostu 1944. godine imali viziju Bosne i Hercegovine za stotinu godina unaprijed, jer da nisu imali takvu viziju ova Deklaracija o kojoj pričamo, kojom se ponosimo ne bi bila moguća. Na kraju krajeva ona je donesena pet godina prije one univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, i sveobuhvatnija je od te opće kojom se cijeli svijet ponosi. Naravno, mnogi ni tu ne poštuju. Ali ponosimo se mi onim što imamo. Afirmišimo to djelom, zaboravimo nrazlike. Ni Titovi partizani, ni vjećnici ZAVNOBiH-a nisu svi isto mislili. Evo ovdje među vjećnicima, čak u rukovodstvu ZAVNOBiH-a, pored članova Komunističke partije Jugoslavije bilo je članova Hrvatske seljačke stranke, mislim da je jedan od podpredsjednika ZAVNOBiH-a bio član Hrvatske seljačke stranke, zatim Jugoslovenske muslimanske organizacije, ljudi koji uopšte nisu bili politički angažovani i tako dalje, i tako dalje, ali im je državnost Bosne i Hercegovine bila iznad toga.

Hajdemo mi naše razlike, u koje nas ubjeđuju da imamo, a u suštini su premale da bi bile razlike staviti u drugi plan i Bosnu i Hercegovinu, ovo što imamo, i ovo naslijeđe, kojim bi se ponosile mnogo veće zemlje od nas, očuvati i afirmisati. Da bilo koja Evropska zemlja ima antifašističko naslijeđe kakvo ima Bosna i Hercegovina Svijet bi brujao o tome. Mi imamo naslijeđa, pozitivnog, antifašističkog naslijeđa za tri Evrope.

I stidimo se toga.

Ko je u Evropi imao revoluciju?

Ko je u revoluciji stvorio vojsku, stvarao državu i stvorio državu?

Narodno-oslobodilački pokret. Svi drugi su imali pokrete otpora, pravili letke, rasturali ih i poneku diverziju napravili. I time se ponose. A nas su doveli do toga da se stidimo onog čime bi se čitav svijet morao ponositi.

Do nas je.

Jesu oni jaki i čini se da su danas mnogo jaki i da ih ima puno. Nema ih više od nas. Bahatiji su, primitivniji su pa iz tog izlazi bahatost i imaju poluge vlasti, a mi smo nekako fini pa iz te finoće i tihi. Odgovorimo im onako kako su odgovarali Titovi partizani od 1941. do 1945. godine, snagom jedinstva, umjećem, ljubavlju prema državi i pobjedićemo. I onda će biti i doma ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, onda će Bosna i Hercegovina disati antifašizam, biće slobode u punom kapacitetu te riječi, biće jednakosti i ravnopravnosti, biće socijalne pravde.

Svega toga u potpunosti nemamo, ali zato nemamo pravo ni da šutimo.

Nemamo pravo da ne djelujemo.

Nemamo pravo da se bojimoi.

Svi zajedno u jedinstven svenarodni antifašistički front Bosne i Hercegovine i u borbu za Bosnu i Hercegovinu na ideji ZAVNOBiH-a. I biće sreće. Onda putevi neće ići samo iz Bosne i Hercegovine nego i u Bosnu i Hercegovinu i naša djeca, naša budućnost, biće ovdje i biće sretna.

Živjeli i smrt fašizmu!