Sead Đulić

  Prve aktivnosti koje bih danas nazvao primijenjenim teatrom zapravo su počele osnivanjem Mostarskog   teatra mladih. Tada nismo znali kako da definišemo te aktivnosti; nismo ni znali šta smo zapravo htjeli. U međuvremenu, učili smo od drugih, stekli iskustvo i vlastito znanje, i nastavili raditi. Neki su naš rad definirali kao eksperimentalni teatar ili nešto slično, dok su drugi naš rad proglašavali krajnje glupim i diletantskim. A onda je došla 1992. godina. Bilo je proljeće. Mostar je bio obavijen mirisom ranog proljetnog cvjetanja i baruta. Mi iz Mostarskog teatra mladih još uvijek smo bili ushićeni i letjeli na krilima uspjeha naših posljednjih predstava "Galeb" (po Čehovu) i "Hamlet", i ignorirali smo stvarna dešavanja oko nas. Živjeli smo u svojevrsnoj izolaciji, zaokupljeni istraživanjem mogućnosti rada na Aristofanovoj "Lizistrati". Imali smo našu prvu veliku probu. Publika je bila prisutna na probi. Onda je ogroman eksplozija potresla cijeli gr...

  /Obraćanje na mjestu porušenog spomenika u Drvaru prije polaganja vijenaca i cvijeća u povodu 80. godišnjice neuspjelog Desanta na Drvar 25. maja 2024. godine./ Smrt fašizmu ! Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca NOR-a u Bosni i Hercegovini. Ali prije svega želim se zahvaliti Drvarčankama i Drvarčanima, Opštini Drvar na svemu onome što čine da naše se zajedničko antifašističko naslijeđe naroda Jugoslavije poštuje, čuva i baštini na jedan sveti način kako ta borba i ono što baštinimo zaslužuje. Ali kad o tome govorimo moramo se sjetiti i ponavljati stalno zbog onih koji su zaboravili i onih koje nismo naučili. U Drvaru je 1941. godine pukla prva ustanička puška u Bosni i Hercegovini, ovdje u ovim krajevima narod se digao na ustanak i krenula je ta antifašistička revolucija i borba za slobodu. Godine 1944. Drvar je spasio Tita. Moglo je biti partizana i mnogo više nego što ih je bilo, ali da svi građani i svi koji su ovdje živjeli nisu disali to što je ta revoluc...

  Nakon jedne neugodne situacije od neki dan u mislima sam ponovo prevrtio film događanja koja su dovela do prekida rada na predstavi „Oslobođeni Mostar“. Naime, to, od neki dan, nategnuto i skoro iznuđeno pozdravljanje sa jednom od glumica u tom projektu osvjestilo me i podsjetilo da nije ona jedina. Većina nesuđenih aktera tog projekta zahladilo je u minulih osam mjeseci odnose samnom, a neki su prekinuli svaku komunikaciju i izbjegavaju i mogući susret u gradu. Kada se u mislima upitam šta sam to učinio pa sam proglašen, i od koga, glavnim krivcem za propast projekta naviru mi brojne misli. Kriv sam što sam čitavu godinu istrajavao na ideji rada na toj predstavi i obavio desetine i desetine razgovora kako bi to bio mostarski projekat i kako bi uopšte do njega došlo. Kriv sam što nisam u startu pristao da ja režiram predstavu nego sam istrajavao na tome da to mora biti neko ko ima odmak od mostarskih događanja i neko komu niko ne može „prišiti“ simpatiju ni prema kojoj st...

  The very first activities which today I would name as applied theatre, actually started with the forming of The Mostar Youth Theatre. Back then, we didn’t know how to define these activities; we didn’t even know what we wanted. In the meantime, we learned from others, we gained experience and our own knowledge, and we kept on working. Some were defining our work as experimental theatre or similar to that, while others proclaimed our work as something utterly stupid and dilettante.And then came 1992. It was springtime. Mostar was engulfed by the scent of early spring bloom and gunpowder. We, from the Mostar Youth Theatre, were still buoyed up and flying on the wings of success of our last performances Galeb/Seagull (Chekhov, 1959) (after Chekhov) and Hamlet , and we ignored the real happenings around us.We lived in a sort of self-isolation where we were busy exploring the possibility to work on Aristophanes’ Lysistrata (Aristophanes, 1963).We had our first big rehearsal.The au...