DOSTA ŠUTNJE, SVI U AKCIJU

 

/Obraćanje na svečanosti u povodu 81. godišnjice Bitke na Sutjesci u Dolini heroja 8. juna 2024. godine/

Smrt fašizmu !

Dobro dpšli u Dolinu heroja.

Dobro došli u Bosnu i Hercegovinu.

Pozdravljam vas u ime Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini, ali dozvolite mi da poseban pozdrav, u ime svih nas, uputim jednom čovjeku koji ovdje sjedi, koji je sa svojih 97 godina, nakon što je pregazio i Neretvu i Sutjesku i došao do slobode, evo donio i svoje godine i svoje iskustvo i sve što može, danas ovdje, iz svojih Ploča u Dolinu heroja, Ivo Karamatić, Titov partizan i onda i danas.

Nije mi namjera u ovoj kratkoj pozdravnboj riječi evocirati uspomene na ono šta se to ovdje desilo prije 81. godinu, ali moram na neke stvari podsjetiti radi nas danas i radi našeg djelovanja sutra. Ovdje je višestruko, i brojčano i po naoružanju jači, fašistički i nacistički agresor, krenuo da uništi i Vrhovni štab i partizanske jedinice i čitav narodnooslobodilački pokret.

Nisu uspjeli.

Partizani su probili obruč, uz ogromne žrtve, natopili ove planine i ovo tlo svojom krvlju, ali i svoje živote ugradili u slobodu koju su nam 1945. godine darovali.

Šta je njih te 1943. godine nosilo, tako snažno, da gladni, goloruki, takoreći, krenu i suprotstave se takvoj sili.

Gdje je izvorište njihoivog morala, takvog, bilo te 1943. godine u ovoj dolini i okolini? Ja mislim da je ključna stvar njihove snage bilo jedinstvo, jedinstvo svih i bratstvo svih. Kada se toga sjećamo hajdemo se upitati mi koji smo baštinici tih ideja i baštinici slavnih antifašističkih narodnooslobodilačkih borbi šta je nama ostalo od tog jedinstva koje je njih dovelo do pobjede i do slobode koju smo od njih naslijedili. Jesmo li bar 50% danas jedinstveni kao što su oni bili?

Ja mislim da nismo. I to je po mom sudu ključna pouka, evo smo na Sutjesci, Sutjeske da ne nabrajam druge slavne bitke. Moramo naučiti da samo zajedno, jedinstveno, jesmo snaga. I oni su imali četničke pučeve, pokušavali su 1941. godine, ono, hajdemo svi zajedno. Nije uspjelo. Rasčistili su sa tim, ali mi smo danas  svjedoci da neki naši kolege, koji se predstavljaju kao antifašisti i koji su organizovani u antifašistička udruženja, ne reaguju, u svojim sredinama, na rehabilitaciju četničkog i drugih neprijateljskih pokreta. Na to nemamo pravo zbog ovih 7400 palih, ovdje obilježenih. Nemamo pravo na šutnju. Nemamo pravo na nedjelovanje. Nemamo pravo na samo priču da smo antifašisti. Od salonskog antifašizma nema ništa. 

Sjetimo se, 1941. godine bilo je 12800 komunista kada su u Ribnikarovoj kući u Beogradu donijeli odluku: Idemo u ustanak. Bilo je i 60 hiljada SKOJ-evaca. Na onoliki prostor Jugoslavije, a bili su u ilegali, bili zabranjeni, mogao ih je svako pojedinačno likvidirati i da za to bude nagrađen. Suprotstavili su se u tom trenutku najvećoj svjetskoj sili i došli do slobode i pobjede.

Šta je sa nama danas?

Kažemo da slijedimo njihove ideje. Ako slijedimo, djelujmo, svi zajedno. Jedino tako možemo biti snaga. Jesmo mi sada u, formalno, različitim državama. I neka smo, nema nikakvih problema. Ali, jedinstveno nam je antifašističko naslijeđe. Nije Sutjeska samo bosanskohercegovačka, zato što se ta bitka desila ovdje. I slovenačka je, i hrvatska, i srbijanska, i crnogorska, i makedonska - i svih drugih jednako. 

Ako to razumijemo, i iz toga izvučemo zaključke i onu snagu koju su imali Titovi partizani, onda ćemo moći da se suprotstavimo onima koji danas kreiraju, u skoro svim našim državama, i u Evropi, pa i šire, neofašistička društva. Od mahanja zastavama, polaganja cvijeća, sve to treba, i graha poslije okupljanja, nema antifašističke pobjede. Mi svi u svojim sredinama moramo djelovati i jedni druge podržavati, kao što smo danas ovdje svi zajedno.

Nažalost, svjedoci smo ovdje, da ni iz jedne naše države, nema nijednog predstavnika vlasti, a u svim ustavima se pozivaju na antifašizam. Nema ih uobičajeno skoro nigdje.

Pa na kojoj su oni strani?

Ako su sa nama onda trebaju biti ovdje, a mi moramo graditi drugačija društva u kojima živimo. Nama svima trebaju antifašistička, moderna, savremena, društva 21. stoljeća. Nismo mi za vraćanje u prošlost, nismo mi za život u sjećanju. To je lijepo i treba, ali nam treba i proaktivan, snažan i jedinstven antifašistički front 21. stoljeća u kojem ćemo svi zajedno, svako u svojoj opštini, svom gradu, svojoj županiji, kantonu, državi reći svakome ko je pop, a ko bob, kako narod kaže. Ako to ne uradimo od naših okupljanja nema ništa. Zato, snažno, proaktivno, progovorimo, kao što su oni progovorili 1941. godine i došli do 1945. godine. Podsjetimo one među nama koji su zaboravili šta je to bilo, obnovimo i mi sjećanje, ali učimo one koji su rođeni kasnije. I samo tako biće na ovim svim prostorima mnogo više sreće, bićemo svi mnogo zadovoljniji, bićemo slobodniji na kraju krajeva. Ja mogu da kažem kad govorim o BiH da svi mi nemamo istu slobodu na svakom pedlju naše države. O jednakosti i ravnopravnosti da ne pričam. Socijalna pravda je misaona imenica i tako dalje. Mi o tome moramo govoriti, jer to su današnje bitke protiv fašizma.

Dosta šutnje, svi u akciju.

Smrt fašizmu!